No, također bi bio opravdan i alternativni scenarij vrlo demokratične pretpostavke da o pobjedniku odlučuje gledateljstvo glasanjem, nakon izlučnih razgovora i odabira među stotinama prijavljenih kandidata, te polufinala odabranih dvadesetak potencijalnih «zvijezda» i njihova predstavljanja od Hotela Opera, do svih lokacija kojima su kamere TV Nove pratile oslobađanje treme i prezentacije osobnosti svih tih slatkih kandidatkinja i kandidata.
Dakle, kada bi posljednje riječi Renea Bitorajca te subotnje večere bile: »I pobjednik showa Story Supernova jeeeeee…djevojka s Vip Me reklame koja slatko prevrće očima i najlakše skriva tremu od preostalih, vaš izbor je Barbara Radulović» ili «Dame i gospodo, tinejdžeri i tinejđerice, vaš novi superheroj i lik za naslovnice teen magazina je, momak sa mangupskim osmijehom jeeeee….. Predrag Šuka» opet bi usprkos već formiranim simpatijama prema nekom od kandidata mogli ustvrditi da je posao obavljen odlično.
Jer svaki od posljednjih desetak kandidata dovoljno su predstavili svoje kvalitete i osobnosti na kojima bi trebalo poraditi do zadovoljavanja visoko nametnutih profesionalnih standarda za jesenji show, ali već prema osobnim preferencama izraženim tijekom mnogobrojnih hvatanja za mikrofone, nije li upravo Predrag Šuka zahvalna akvizicija za vođenje glazbene emisije za mlade umjesto prilično profesionalno deformiranog glumca i priučenog TV voditelja u fušu, Vinka Štefaneca.
Ne bi li manekenski kadar Luka Mofčan odlično pristajao kao voditelj neke od informativnih emisija, a Dorijan Elezović u svim svojim ženskastim mijenama predstavljao odličnu opciju za utjelovljenje modnog autoriteta istančanog ukusa, dok bi njegov istarski kolega Nenad Hervatin u svim svojim silnim sagorijevanjima od želje da uspije na nacionalnoj razini mogao sasvim solidno funkcionirati kao reporter s terena i «leteći» novinar (što uostalom već i jeste na riječkoj televiziji). O ženskom dijelu ekipe iz spoja objektivnih i subjektivnih razloga još je zahvalnije govoriti, a dijapazon djelovanja i angažiranja šarmantnih Anje Alavanje, Monike Kravić i Barbare Radulović još je širi.
Ispada da je prvi takav projekt u granicama domaćih dometa TV frekvencija umjesto jednog pobjednika lansirao desetak potencijalno vrlo zanimljivih i iskoristivih i šarmantnih, mladih TV lica čiji bi budući angažman trebao donijeti svježine i bliskiji kontakt sa širokim slojem gledateljstva umornim od već ustajalih i potrošenih lica i glava koje govore. A to je svakako u samoj ideji i bio prvotni cilj producenata i pokretača Story Supernova showa.

Vratimo se na trenutak u realnost čovjeku koji je po vlastitim riječima «tražio bod jer vaš je rod» i koji je zbog te izjave, ali i dodatka mnogih sličnih pošalica osvojio onaj viška bod i prevagu pred ostalim kandidatima, i koji je na kraju krajeva osvojio svojom ležernošću najviše simpatija šire javnosti, a ne samo teenagerskog dijela publike.
Marin Tironi, rukometaš u prisilnoj i prijevremenoj mirovini, ljubitelj dobrog provoda, mora, pasa i crtanja, od svih predstavljenih, lik najzahvalniji za pisanje scenarističkog predloška za ulogu u nekoj od novih epizoda Simpsona ( rođen: 7.srpnja 1978,g. Zagreb).
Jedan od dobitnika nagrade realizirane petodnevnim boravkom u Miamiu.
Po profilu najnetipičniji od svih kandidata za voditelja showa koji u opisu traži izigravanje glamura i kiča, zbog šeretskog stava i izrazitog smisla za humor, te sklonosti da cinički dobronamjerno sve prokomentira sa strane, te ustraje u odbijanu učenja priglupih aerobik plesnih pokreta uz prisvojenu «himnu» spektakla, pjesmu «Almost Famous» grupe Alcazar. Zbog sjajno i nerežirano vođenih interviewa na pozornici Tvornice s Davorem Gopcom, Brankom Đurićem, te osobito provokativnim dijalogom s Franom Lasićem o «zakucavanju dasaka» tijekom kazališne karijere što je više nego uspješna aluzija na uživanje mondenskog života i bonvivanskog profila po kojem je Frano u nas postao glasovit i izvan krugova vlastite profesije.
Zatim zbog dobre komunikacije s ostalim kandidatima i toga što nije ostao impresioniran svom tom halabukom već jednostavno rasterećeno koristio trenutak i uživao koliko najbolje može. Bez poze i namještenih frizura za vrijeme njegova boravka u kadru. Bez plakanja pod utjecajem pića više. Bez namjere da rekne nešto jako moralno ispravno i pametno.
U krugu kandidata, posluživši se rječnikom kojim su hollywoodski moćnici nazivali svojeglave redatelje koji se nikada nisu uklapali u sistem, ali su uvijek bili nezaobilazni i cijenjeni dio istog, Marin Tironi je maverick Story Supernove.
A posebno zbog ustrajavanja na nesnalaženju u dočecima u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Osijeku i diljem Hrvatske, verbalnim zatezanjima, nespretnostima i neshvaćanju zbog čega tolika strka oko dojučerašnje «ekipe iza susjednih vrata», svjestan o koliko se varijabilnoj kategoriji radi, kad je u pitanju slava i instant potrošna medijska pažnja u nas.
Na njegovu se primjeru očito ocrtava onaj coolerski i ležerni stav koji je masovno prepoznat kao simpatično usporeno i nenametljivo prisustvo, čije se «manje» i ovaj puta dokazalo kao «više» i to puno više.
Tironi je svoju je osobnost bacio u prvi plan laganim napredovanjem iz sjene, iz emisije u emisiju osvajajući sve više glasova i simpatija.
Da je njegov izbor za jednu od sigurnih novih TV zvijezda u nas bio pod znakom upitnika svjedočila je Mirjana Hrga, jedna od članica komisije koje su vodile izlučne razgovore s mnoštvom kandidata, istaknuvši kako je uz Predgara Šuku i Marin Tironi tek nakon nadglasavanja ušao u krug onih čija su imena čitana kao finalista TV showa.
Kao što bi Tironi sam naglasio, preko «Uskrsa do jaja», do prolaska «kroz ušicu igle» u finalu finala, zvijezda je rođena.
Na redu je samo formalno osnivanje fan cluba za grupiranje sve te horde simpatizera jednog pozitivnog i zafrkantskog fluida koji su oko sebe uspjeli raširiti ljudi angažirani oko projekta Story Supernova.
Na jesen očekujemo «Crveni tepih» i rezultate izbora potvrđene u praksi.
S Tironijem u glavnoj ulozi najmanje čemu se možemo je zabavno i pikantno druženje s dvije strane medalje hrvatskog glamura.

J. A.