dop - GLAZBA


	PIPS CHIPS & VIDEOCLIPS (Menart)
	DRVEĆE I RIJEKE
Demo materijali toliko spominjanih «Drveća i rijeka» procurili su na netu još tijekom jeseni prošle godine, tako da sve Ripperove čitabe u Online dnevniku imamo prilike itekako provjeriti u realnom vremenu i konkretnim situacijama s CD playerom kao glavnim friendom. No, zarekli smo se da vam nećemo otkrivati detalje sve dok autor i Šef sam ne odluči krenuti s kampanjom. Pa eto, dobri kakvi jesmo, poštujemo njegovo veličanstvo i nedodirljivi hiroviti autoritet. Sve nakon Fridmannova tretmana mora dobiti mitsku dimenziju nebeskih i nedostižnih proporcija, a to se svakako treba cijeniti i znati poštivati. Nevezano uz fakt da se Fridmannov rad uz sve zaslužene hvalospjeve Ripperovštini itekako masno plaća, pa makar se radilo o mixu, albuma…što ćete svakako morati razlučiti od produkcije koju su obavili stalno prisutni Jura Ferina i Pavle Miholjvić a ka Svadbas, činjenica je da je uz dugoočekivani Urbanov Bezimeni album (odbacuje ime Merkur prema zadnjim informacijama) ovo zaista proizvod Ripp industrije koji drži vodu van granica matičnog mu gnijezda. A tretman Davea i rezultati post festum Tarbox studio tretmana sasvim su ugodna uspomena ne samo vrijedna za pamćenje Autoru albuma i njegovoj pratećoj ekipi, već i slušatelju koji će prepoznati ponešto od slojevitosti građe kojom je zidana tvrđava sazdana od blistanja prve i žubora druge imenice iz naslova albuma. Dakle, preuzmete li fascinaciju Ripperovu Radioheadom i opčinjenost Thom Yorkeom kao mesijom današnje glazbe, Fridmannovu povezanost s Jonathanom Donahueom i Mercury Rev, produkcijski štimung koji se usaglašava s autorovim nastojanjima da piše pjesme a ne pop komade, pa je naglasak na albumu kao cjelini sastavljenoj od 12 ili koji komad gore dolje, ravnopravnih, skladnih i atmosferičnih djelića koji odražavaju emocije kreatora, onda stre na dobrom putu da vas opčini novi izraz PCVC-a i da štujete profesionalnost odrađenog djela (namjerno izbjegavam riječ posao jer Dubravko bi popizdio na tako banaliziranje životne mu misije). «Ultraoptimizam» je parodični hip hop van konteksta albuma pa je služio kao odmor i naznaka stila kojim Pipsi NEĆE ići dalje. «Poculan» kao teaser za prvi i definitivni singl je smještanje Yaye u «umjetnički» joj i prirodni kontekst. Krhka, a bogato aranžirana stvarčica. Međuigra vokala dijalog je životnih suputnika i njihova se povezanost osjeća. Naslovni instrumental «Dobro» je «Vidaj» ovog albuma. Uvlači se pod kožu i u bubnjiće milim zvucima, plete se sam od sebe, ostaje tu i traje…programiran na samouništenje kad ljepota počne kliziti kraju. Niz bljesaka naslovljen imenima «Sebastian», «Baka Lucija», «Susjedi» puštaju tragove riječi crnim i masno podebljanim rečenicama i stihovima…. «Ne igraj se Isusa» žubori razigrano pogodna za neklasično kabaretsko uprizorenje u nekoliko raslojenih činova, «Vjetar» je penetracija u tkivo drugačijih Pipsa i drugačijih atmosfera uz još jedno domaćinsko gostovanje Yaye, odbačeni prvi video pilot je netipični disco a la sporiji Basement Jaxx uz Yayu kao lead vokal a instrumentaliste kao goste pripjevu «Why Is Your Soul So Fucked Up Boy… I think I Know» hm…..«Kako funkcioniraju stvari», «Lula s dedom» instrumentalni je intermezzo i moguća naznaka onog savršenstva kojem novopečeni Autor Ivaniš teži, na kraju konca je «Mak» kao univerzalna pobjeda neobično lijepe nad običnim pjesmama, «Glava pod vodom» nije zbog srama ili nijemosti, već kao sasvim solidni bijeg od situacije u kojoj se tvorac nalazio, i «2x2» će matematički točno i egzaktno reći ali ne odgovoriti zašto. «Spava» je upitnik na kraju svih dijelova sasvim osobito lijepljenog mozaika. Imaju osebujan i snažan autorski otisak čovjeka s krhkom vizijom onoga što želi u glazbi, ali kameno jakim stavom kako se to ostvaruje. Zato neću o svim naslovima po brojevima jer će gomila vas doista i slušati o čemu to tolika strka. «Mrgud, gorostas i tat» trebao bi se osloniti na stare Pipse i biti mostom do novomilenijskog klona dotične grupe. Taj stupanj fućkajuće pozitive mu je namijenjen i zadan. Po prvim reakcijama čini se da je «propeler iz guzice» šiknuo dobrano u gornje slojeve stratosfere tvorca istog stiha. Od zagrebačke kvartovske franšize za prenemaganje i brit pop isfuravanje glavnog kokota do branda za gornji dom i parlament domaće kvalitetne glazbene produkcije bio je dosta šarolik put. Dernjava je bila plava. Fred Astaire je plesao u stegnutim i nakvašenim cipelama od skaja, mjestimično naznačujući djelomičnu genijalnost i osebujnost tvoraca. Provokativan. Bog je bio ponizno prkosan i najbolji u svom neprirodnom okruženju. «Drveće i rijeke» su reklama za novi ambijent. Glazba za slušanje i uživanje. Ni prva niti posljednja na svijetu. Ni osobito inovativna ako je već zbog Fridamnn toucha smještamo u kontekst globalne glazbene scene. Ali svakako originalni odraz autora koji se bori sa svim svojim demonima i na putu te borbe ne štedi svoju osobu kao ni zadnje konzumente tog ponuđenog unutrašnjeg mira i nemira koji ga sezonski obuzima i oduzima. Na redu je godina slinjenja hrvatske scene za Ripperom i posezanjem za njegovim DOP genijom. Naravno da je i Urban u toj priči. Pa neka viteški turnir bude otvoren. REALNA CIJENA: 150 kuna
J. A.

	LIVIO MOROSIN BAND
	The Best Off… (Nika Records)
«Dragi naš Livio/što li si muzama skrivio/da si opet prošlost oživio/na način da ni Alen ne bi bilivio…» mogao je Franci Bašković i ovih stihovima uvesti u novi album starijih (i nekih) pjesmica Livia Morosina i pratećeg mu banda. Pjesmarica sjajnog istrijanskog oli istarskog folk rockera i psihodelijom opranog heavy metalca, te borca za očuvanje tradicije DOBRE glazbe na područjima Ča vala, Ča dala, Ča krala i posuđivala, sadrži brojne dokaze njegova skladateljskog talenta, koji je godinama bivanja na domaćoj sceni iskazao kroz suradnje s odabranim i probranim glazbenicima. Od njegova pionira i sezonske pop izmišljotine Alena Vitasovića iz čijeg razdoblja kraljevanja ide «Po ud mene», preko Daria Marušića i Anelida s kojima je sklopio prvotne studijske verzije teritorijem omeđenih «hitova», i novi aranžman za medley sastavljen od «Žminjske polke + Tri naranče». Livio Morosin u nedostatku volje, vremena ili čega trećeg za kompletan novi autorski otisak, skupio je prijatelje i u tri dana snimio prearanžirane pjesme iz velike pjesmarice koju je tijekom karijere ostavio za sobom. I nema prigovora kopiranju imena Lauferova diskografskog debija s jednim «f» viška ne bi li bio vrckavi samoironični osvrt na nešto što nije kompilacija, ali moguće da predstavlja vrhunac autorskoga potpisa. Nije ovo vrh vrhova, niti kako sam autor naglašava «istarski hard rock etno» ako krajnjem oglednom primjerku pjesama kojim nas daruje sami prikačimo nazivnik, pa ga krstimo «štalom mirnih Gustafa». Među ostalim ležernostima koje mu idu u korist, vokalna izvedba Liviu zauvijek ostaje velikom enigmom. Korpulentni rocker i ljudina ki voli dobro ilo i pilo biva u opreci sa zahvalnim instrumentalima koje smišlja ne uspijevajući im dati onaj potrebni emotivni izvedbeni uskličnik koji bi mogao udariti pečat na svrstavanje naslova poput «Bura», «Baladur», «Lipo je viti» (prvi singl), a znali su neki od njegovih suradnika i izvođača. Ali je «DBESTOF» odličan album čija svaka pjesma odražava i sugerira zadovoljstvo njegova nastanka i opuštenu atmosferu u kojoj je snimljen. Ljudi su to koji neopterećeni prodajom i medijskim plasmanom vole glazbu. Pa sviraju pošteno. Guštaju svakim tonom. I to se osjeća, pa pretvoreno na jezik slušatelja zove – «iskrenošću». U nedostatku drugih argumenata navedeno će biti dovoljnim razlogom glasanja ZA album. REALNA CIJENA: 100 kuna
J. A.

	HAL
	Ocean
Zaista nije pretjerivanje ako se kao prva asocijacija na zvuke prebiranja žica električne gitare s Halova nova albuma javi sijalica s imenom velečasnog Ry Coodera. Naime, močvarni Louisianna blues odsviran bijelim rukama rijetko može zvučati autentično ili bar približno ljepljivo kao što to rade Braća. Ili se pretvori u radio prijateljske verzije J.J Calea ili Claptona kao vještog posuđivača stila, ili se završi u najpristupačinjoj zvučnoj ezoteriji koja je catch point zašto se diljem svijeta ime Ry Coodera izgovara s poštovanjem bilo u kojim lakoglazbenim debatama. Hal je upoznao Mr. Coodera vrlo dobro. Čvrsto mu stisnuo ruku i zaželio mu sretan put. Zatim spakirao gitaru u kofer i otišao snimiti alegorični «Ocean». Lijepo. Ugodno. Slušljivo. Na žalost, marginalizirano sve vrijeme dok DOP ne postane vodeći Online i Offline glazbeni magazin u zemlji. REALNA CIJENA: 120 kuna
J. A.

	DALIBOR PAVIČIĆ
	Prezimiti u Riju (glazba iz filma)
Surf rock. Bambi Molestersi. Soundtrack. Bolji i provjereniji od filma. Nagrađen i zaslužen. Imamo autora koji je čitao kajdanke Enia Morriconea i Rya Coodera vrlo detaljno. Dovoljno. O filmu čitajte iz DOP filmske rubrike jer je vrlo vjerojatno da ćete ga redovno zaobići u kinu kao i sve ostale made in Cro proizvode. A glazba je uz Svadbas sessione Finih Mrtvih Djevojaka sasvim specijalan slučaj slušanja diskografa kako im bliski skladatelji dišu u studijima i kako iskoristiti snimke koje neće biti radio hitovi a isto tako nisu podobni za korištenje unutar njihovih matičnih grupa. To se u nas počelo nazirati kao filmska glazba. Ako je samo početak, sjajno jest. REALNA CIJENA: 110 kuna
K. K.

	MASSIMO (Aquarius)
	MASSIMO
Oh da, veliki povratak čini se neće biti baš taaaako velik. Stoje činjenice da su Dorian Gray bili sjajan demo band i da im je od studijskih albuma jednino vrijedno spomena ostalo «Sjaj u tami» klasik domaćih uspješnih prerada (Sun Ain`t Gonna Shine Anymore), te koliko toliki doseg «Samo za tvoje oči». Inzistiranje producenta na uklapanju u pop rezultiralo je sterilnim materijalima i nije bilo produktivno na duge staze ni za frontmana osebujnog vokala ni za glazbu. Slijedeći korak je solo karijera. Vrludajuća od solidnog šlageraja «Stranac u noći» do očajnih dance trendova s «Benzinom». Paralelno, tračak nade bili su sjajni labinski art projektroi Metal Guru čiji impresivni performansi «Lile su kiše» uvijek podrgijavaše tezu o Massimu kao artistu, potentnom liku čiji dometi sežu više i dalje od osebujnog glasa, kako koloritom, tako i tehnikom pjeva. Njegov novi solo album, sniman u okruženju južnog mora dubrovačkog primorja rezultirao je spojem svega nabrojenog, ali ničega dovoljno konkretnog i opipljivog, osim poletne žive glazbene podrške mladih pratećih muzičara. Urban ne mora brinuti, jer učenik je još uvijek bolji od prethodnika mu. REALNA CIJENA: 80 kuna
J.A.

	KAWASAKI 3P
	Kawasaki 3P
Čini se da osim LET 3, Pipsa, Urbana, Hladnog Piva, Bambi Molestera, od gitarističke struje bandova, sve više njih na domaćem terenu postaje svjesno da za ovako skučeno tržište moraju imati dodatnu priču i video prezentaciju koja će popunjavati rupe audio izdanja. Naravno, u slučaju da kojim čudom nemate toliko genijalne pjesma koje će se gurati same od sebe. To se već desilo do sada na domaćem terenu? Sjeća li se itko? K3P nisu iznimka. Pogotovo ako se radi o uslovno rečeno novom bandu, kao što su Kawasaki 3P novi već desetak godina naizmjeničnog trajanja i izbivanja s domaće demo scene i stjecanja kultnog statusa među rockerski nastrojenom publikom. Namjerna provokacija do srednje mjere nekog zamišljenog dobrog ili lošeg ukusa osnovno je sredstvo privlačenja pažnje K3P-a kao zajednice sastavljene od članova mnoštva raspadnutih a potentnih ili prepotentnih Zg bandova (Demirel Pašalić + Lijeni Hinko, Davor Viduka + Kojoti) pribrojenih kosturu K3P-a, vokalu Tomfi i ostalima. K3P imaju dugo i dobro zaleđe u dosadašnjem radu, medijski rentabilna poznanstva, te sklonost parodiranju i ismijavanju okoline, što se u najboljoj tradiciji Radija 101 kao «medijskog pokrovitelja» te škole verbalnih dosjetki smatra poželjnom i dobrodošlom osobinom. Međutim, cinizam, ironija i sarkazam ponekad trebaju malo čvršće temelje i zaleđe od tipično prepotentnog shvaćanja samih sebe kao jako duhovitih i odabranih jedinki, što je čest sindrom u nekim krugovima ZG glazbenika. Dobar primjer za opravdano karikiranje svakako su Hladno Pivo kao jedan od najsličnijih starijih rođaka Kawasaki 3Pa. Dakle, psuje se, ali ne u značajnim količinama (čak ni toliko isticana suradnja s Neredom na preradi Body Countove «KKK Bitch», niti je razumljiva, niti vulgarna, perverzna i skandalozna, što li je već bio cilj skretanja pažnje na explicitnost sadržaja). Ima se truba, pa su novovalne reference i Haustor paralele neizbježne u sporijim komadima. Ima se gitara koje bruje, pa je snažni i istinski hit potencijal davnog «Klint Istvuda» ispred svega ostalog na što momci i izdavači računaju kao trik materijala. Ima se zajebancije iznad svega pa naslovi koji referiraju na imena Deana Dvornika i Ivana Mikulića u kontekstu snifanja i homoseksualizma samo dodatno «podižu prašinu» jer su činjenice i bez parodiranja toliko smiješne u svom originalnom obliku da parodija nema toliko moćni finalni klimaks koliko bi se moglo očekivati prema nepisanim pravilima solidnog parodiranja i ismijavanja okoline. Slično je s prozivanjem romskih naglasaka i napjeva u «Čik u oko» ili posuđivanja MC Hammerove t.j. Rick Jamesove originalno bas dionice u prvom singlu albuma «Kak si? Pa tak». Sve je trikoidno, sve je smiješno, nema tabua. Ima se i ulaska na Doru, kao neprirodna penetracija grupe u estradno tkivo gdje im je apsolutno bilo mjesto i potreba boraviti, ako ni zbog čega drugoga onda zbog snimanja videospota za ska «Antoniju». Nema se jedino originalnosti i intrigantnosti (glazbene), koju će svojski nadoknaditi inzistiranjem na popratnim elementima glazbe (videospotovi, koncerti, medijski nastupi sve do detaljnog parodiranja samih sebe i onih koji im se nađu na putu), pa bi vrlo lako mogli i upaliti na duže staze u ovoliko perverznoj glazbenoj zajednici kakva je domaća. REALNA CIJENA: 100 kuna (za slučaj da itko od prozvanih ikada pročita i ismije recenziju)
J.A.

	NO NAME NO FAME
	s/t
Iznimka od pravila da recenziramo samo službeno objavljena izdanja na domaćem tržištu zbog nepostojanja dovoljno intrigantnih zapisa sa demo scene, odaziva se na ime i prezime Mladena Đikića, splitskog inžinjera zvuka i čovjeka koji po principu slaganja lego kockica, sjecka, kopira i gradi komadiće zvukova, tonova i šumova u vrlo zanimljivu i potencijalno itekako lukrativnu cjelinu. Plesnu, napose. Sve uz pomoć najosnovnije instrumentalno tehničke podrške kombinirane od kompjutera, klavijatura, radio prijemnika, te akustične gitare, zatim vlastitog diskofilskog znanja i mašte, te predosjećaja za ritam i građenje istog iz dosad netipičnih obrazaca, bar na našem tržištu. Ako bi radove Hrvoja Crnića Boxera lišili prevladavajućeg etno elementa tada bi elektronika kakvom se dotični zabavlja, uz jasna produkcijska ograničenja (koja su u biti isplivala kao prednost, jer s toliko minimalističkom opremom i skučenim uvjetima snimanja ostaviti ovako koherentan i uzbudljiv materijal nameće još interesantnijim pitanje što donosi moguća službena budućnost Autora o čijem je promo CD-u riječ) Iako se na radi o albumu prerada tuđih djela sve te harme, samplovi i ambijentalne dionice zvuče itekako poznato, što nije opaska vezana za preočite posudbe materijala, već pitkost predstavljenog nesmetano osvaja slušatelja. Dodatni je plus ležernost kojom Mladen prelazi i lista glazbene stilove od poletnog plesnog broja «Loves Music, Loves To Dance» koji se nameće kao potencijalni hit samo traži dovoljno vještog DJ-a za ubacivanje u redovne plesne programe rijetkih domaćih klubova u presjeku od zagrebačkih Aquariusa, Močvara, Ksetova, do matične mi Kuglane 2. «Winter Soul (For Lost Souls)» sjajan je trip hop demo komadić sa zanimljivim samplom govora Ruskinje. U «Buena Vista Fight Clubu» kao što samo ime sugerira dotiče se motiva cubane, kao i «Cappucino Break» gdje samba biva presijecana talijanskim jezikom, udaraljkama i pozadinskim drumnbass beatom i trubom, «Funny Haircuts» počinju tribalnim ritmom da bi pred kraj stvari skončale u pomirenju new age simulacije zvukova močvarnih područja i klavirskom dodiru, «Doctor Tinitus» experimentalni je komadić plesne glazbe nastao pod izravnim utjecajem njemačkog kraut rocka od Fausta, Cana, do rodonačelnika Kraftwerka, ali i očitim poznavanjem djela Einstirzende Neuebauten poglavito iz 90.-ih godina prošlog stoljeća kada su im stvari dobile i koherentniju strukturu manje na granici raspada i kakofonije, a više radio friendly. «12 Hours of Science And Technology» filmski je izvadak za nepostojeći soundtrack. Već spominjanje ovoliko šarolikih utjecaja i glazbene pop kulture predstavljene na albumu No Name No Fame moglo bi biti dovoljnom referencom agilnijim izdavačima da razmisle kako naći što brži put za preskakanje demo statusa dotičnog autora i elektronskih izdanja odnosne «izdavačke kuće» kakva je egoboo.bits, jer talent je očit, pretpostavke za pomirivanje komercijalnog i originalnog izražaja su zadovoljene, elektronska glazba garnirana na način kako to Mladen radi zasigurno mora imati svoje tržište i na domaćem terenu. Osobno mogu samo žaliti što nisam odigrao Loto za vrijeme onih rekordnih ponuda i očekivanja dobitka kako bih pokrenuo vlastitu izdavačku kuću i objavio Mladenov album kao jedno od prvih djela. No sudeći prema reakcijama domaćih mi budućih konkurenata diskografa, možda i Mladen dočeka svoj trenutak kada sjednem nasuprot Tarika. Ovo je javno obećanje. Osim Analene i Karipsa kao duga glasnom rock izričaju, grupe TO JE TO! kao prepoznavanja spoja domaćih Stereo MC`s i Chemical Brosa, 100lica kao mutiranog underground hip hopera, Mladen je elektronska okosnica i za sada jedina domaća demo akvizicija u koju se isplati ulagati nasumce odvojeni kapital. REALNA CIJENA: 120 kuna
J.A.

	DIVAS (Menart)
	BON APETIT
Nikad pogodnije vrijeme za Divasice jer glazbeni stil koji su od početaka naglašavale kao opredjeljenje upravo bere i naplaćuje se vrtnjom do potrošnje. Živa ekonomija. Osim što ih 75% izgledom i glasovima može stati uz bok bilo čega bijeloga s dugom kosom što se trenutno nalazi na vrhovima top lista, Divasice često imaju tu sreću da im producentska mašinerija ubode tri do četiri izvrsna, plesno i melodijski pogođena naslova koji će u njihovoj interpretaciji postati nacionalni pop hitovi. Od «Sexy Cool», preko «5», «Oprosti mi», «Whatafeelin`», sve do «Bon Apetita» Divasice se razvijaju i odrađuju posao u skladu s očekivanjima, vrlo profesionalno i kvalitetno. Tekstualni predlošci opet nisu jača strana jer ne mora baš svaka rima imati smisla i opravdanja, ali postoji neki prag. Premda zamišljen i individualan. General Woo gostuje na najavnom singlu i u tom elementu su Zapad. Sve je na svom mjestu. Album je sjajan. No, postoji nešto u glazbi što se zove osjećajem, koji ne referira samo na izražajno treptanje trepavicama, treperenje senzualnom donjom usnom, i facijalne grčeve kod pjesama. Taj element još uvijek tražimo. Konkretno, ima ga Macy Gray. Ima ga Res. Ima ga Beyonce Knowles. Nema ga Ivana Kindl. Nema ga Nina Badrić. Naznake se javljaju kod Divasica. Razumijete? REALNA CIJENA: 70 kuna
J.A.

	DRAGAN LUKIĆ (Menart)
	ARARITA
Dragan Lukić je od cijenjenog producenta (Neno Belan, Dino Dvornik, Urban, TBF) postao , u budućnosti, cijenjeni kantautor i pomiritelj dalmatinskog melosa, trip hopa, te modernih easy listening ritmova presijecanih ugodnim melodijama kakvima obiluje njegov prvi samostani uradak. «Ti si more» jedna je od najljepših ljubavnih songova ispisanih ove godine na domaćoj sceni. REALNA CIJENA: 100 kuna
J.A.

	SVADBAS – ORIGINALNA GLAZBA IZ FILMA (Menart)
	FINE MRTVE DJEVOJKE
Originalna glazba za film Fine mrtve djevojke Dade Matanića proizvod je kreativnog producentskog dvojca Ferina/Miholjević koji će se na omotu s pravom potpisati imenom cijelog banda, a sadrži 8 neimenovanih tema kao proizvod poprilično fluidnih studijskih sessiona dvojice autora. Onima koji su zavoljeli i prihvatili film kao visku kvalitetu ovaj bi extended play trebao biti glazbena nadopuna sjajnih scena i trenutaka s celuloidne vrpce, 22 000 njih do sada (15.12.2002.) bila bi respektabilna tiraža za odnosni soundtrack. Stvarnost je, naravno, drugačija…. Upozorenje: soundtrack ne sadrži Thompsonovu budnicu, čak ni kao parafrazu, ni sampl! (sad će tiraža dropnuti još za koju tisuću) REALNA CIJENA: 100 kuna
J. A.

	EL BAHATTEE (Dallas Records)
	AMEN
Suvišne analize će satrti autor sam. Ovo je Linkin Park. Ovo je Nine Inch Nails. Ovo je Fun Da Mental. Ovo je Ice T uz background Body Counta. Ovo je Concentration Camp. Djelomično i Rage Against The Machine. Ovo je El Bahattee. Jedan od rijetkih ljudi sa scene koji bez srama priznaje kvalitetno praćenje zapadnjačkih žanrova koji eto prečesto direktno korespondiraju sa ehom njegovih unutarnjih demona kreacije. Naslov do naslova su apsolutne himne i sjajni primjeri domaće protestne pjesme kakvu nam dnevna siva socijala namjerno servira iz mjeseca u mjesec. Da netko drži otvorene oči, uši i usta divno je znati/šlepamo se pored njega – on je El Bahattee… REALNA CIJENA: 140 kuna
J.A.