STRAST NR.1
Čovjek koji nas je u 60-ima upozorio, u 70-ima pokazao
raskoš svog talenta, u 80-ima nam jasno dao do znanja
da NIKAD ne možemo predvidjeti slijedeći potez, u 90-ima
zbunjivao silnim koncertnim albumima, došao je u 21.
stoljeće i poigrao se našim emocijama. Mi ga zapravo
jako volimo i spremni smo mu oprostiti osrednje albume
kakav je posljednji "Are You Passionate?"
a i kakvih je bilo u impresivnoj 38 godina dugoj karijeri
ovog vrlo živahnog 57-godišnjaka. Bilo je tu i krasnih
albuma, pjesama koje su mnogima ostale u dragoj uspomeni,
a koje su zavoljeli raznorazni tipovi, od Joni Mitchell
(kanadska veza, ali sjećate li se još hipi-plavuše?)
preko hard-rock frajera Lynyrd Skynyrd (koji su snimili
najveći hit "Sweet Home Alabama" kao odgovor
na Youngov "Southern Man") pa sve do jednih
Sonic Youth ili Pixies.
STRAST NR. ŽIVOT
Zanimljiv i nemiran životni put Neil Younga počinje
1945. u Kanadi, i to Torontu. Kada mu se razvode roditelji
i on odlazi od oca, poznatog sportskog novinara, u Winnepeg
k majci te u srednjoj školi, kako je i običaj tih godina,
potpisuje prve autorske skladbe, od kojih je najzanimljivija
prva verzija kasnijeg velikog akustičnog hita "Sugar
Mountain" sa grupom Squires. U tim silnim promjenama
i traganjima, susret sa Stephen Stillsom i Bruce Palmerom
postaje presudan za nastanak Buffalo Springfield, jedne
od onih-west-coast grupa koje su nicale kao poslije
kiše, a ušli su u povijest sa svoja solidna 3 albuma
i hitovima "Broken Arrow", "For What
It's Worth" i "Mr.Soul". Možda na trenutke
preorkestriran zvuk, ali za ono vrijeme sasvim pristojni
i solidni pokušaji da se zabilježi atmosfera vremena
bez patetike. Ostali su i zapamćeni kao "grupa
iz koje su došli Young i Stills", odnosno "grupa
koja prethodi CSN&Y". Česti koncerti i slava
koje komadić su ugrabili, ohrabrili su Neil Younga da
te 1969. objavi svoj debut, album jednostavno nazvan
"Neil Young". U suradnji sa Jack Nietzcheom,
kasnijim dragim suradnikom, uvrstio je par instrumentala
i svoje dilaneskne priče "Loner" ili "Old
Laughing Lady" i tako se predstavio svijetu, završivši
album sa dosadnom "Last Trip To Tulsa". Ne
pretjerano oduševljen reakcijom na Prvi Pravi album,
nalazi si prateći bend, naziva ga Crazy Horse što se
pokazalo kao pun pogodak. Imajući pored sebe Danny Whittena,
Billy Talbota i Ralpha Molinu, iste godine snimaju izvrstan
"Everybody Knows This Is Nowhere", za dvotjednog
boravka u studiju. "Cinammon Girl", "Down
By The River" i prekrasna "Cowgirl In The
Sand" danas su podsjetnik na Youngovo Prvo Pravo
remek-djelo, album kojim je postavio standarde i dokazao
da svojim osjećajem da folk/country rock ugođaj podcrta
karakterističnim, vrlo emotivnim gitarskim solom nema
premca u povijesti rock glazbe. Ljubavna pjesma više
nikad nije bila ista…
STRAST NR. CSN&Y
Međutim, 1970. privlače ga jarani David Crosby, Stephen
Stills i Graham Nash u višeglasnu akustičnu avanturu,
koja počinje sa "Deja Vu", vrlo dobrim albumom,
sa kojeg nam je ostala otužna "Helpless" i
prkosna "Ohio", a CSN&Y nastupaju i na
Woodstocku. Vrijedni Neil se brzo vraća matičnom bendu,
prima kao gitarista 17-godišnjeg Nils Lofgrena i zajedno
objavljuju "Afer The Goldrush", sada već očekivano
kvalitetan, istina, ne tako dobar kao prethodnik, ali
album na kojem je prekrasna naslovna i Meni Najdraža
"Don't Let It Bring You Down", sasvim dovoljni
razlozi za uživanje. Sve to skupa označilo je Neil Younga
kao vrlo veliku zvijezdu i kompletnog autora, klasičnog
kantautora od kojeg i kritika i publika s pravom očekuju
Još. A to se dogodilo 1972. kada je objavljivanjem albuma
"Harvest" dobio i Br.1 hit "Heart Of
Gold" koji i dan-danas mnogi radijski urednik rado
pusti u eter. Od ovog albuma i počinju sranja: album
je uglavnom snimljen iz invalidskih kolica u kojima
je završio poslije prometne nezgode. Paralelni akustični
CSN&Y svemir gasi se krasnim uživo "Four-way
Street" i već u ljeto 1972. odlaze u ropotarnicu
povijesti, a Neil Young ne naročito uspješno pokušava
održati zanimanje publike i učiniti svoj žiro-račun
višeznamenkastim live albumom "Time Fades Away"
te dokumentarnim filmom "Journey Through The Past".
Ali zato 1974. vraća sve kredite remek-djelom "On
The Beach", introvertiranom kritikom Nixonove Amerike
na kojoj gitarski solo u naslovnoj skladbi i dan-danas
zvuči nestvarno i tajanstveno. I godinu dana poslije,
"Tonight's The Night", album čiji emocionalni
intenzitet duguje osobnim nesrećama uzrokovanim drogama
(overdose Danny Whittena i roadiea Bruce Berryja) i
šteta što je tajanstvenu mračnu melankoličnost morao
postići takvim egzorcističkim postupcima, ali album
je vrijedan višestrukog preslušavanja i teško ponovljiv.
Zlokobna naslovna, pa "Borrowed Tune" ili
pijana "Roll Another Number" pravi su mali
biseri američkog rocka koji ovaj album stavljaju uz
bok "Exila" ili Parsonsovih country-rock uspješnica.
Slijedi ga malo čvršći "Zuma", koji pamtimo
po gitarskom remek-djelu, čak zabranjenom u Španjolskoj,
"Cortez The Killer". Naravno, Neil ne zaboravlja
stare znance i kratko druženje sa Stephen Stillsom rezultira
krasnim "Long May You Run" čiju naslovnu stvar
i danas izvodi. Crazy Horse dobiva novog jahača, imenom
Frank Sampedro i ta se postava održala do danas. Sam
Neil, bolestan i emotivan kakav već je, proživljavao
je sve nesreće iz svog mikro i makrosvijeta kao događaje
koji su jačali njegovo uvjerenje da je usamljen, negdje
na pučini i on je to vrlo jasno i uvjerljivo iskazivao
u svojim pjesmama. U drugu polovicu 70-ih ulaze albumom
"American stars'n'bars", koji je kupljen u
priličnoj tiraži uglavnom zbog veličanstvene "Like
A Hurricane", a na albumu je pjevala i Linda Ronstadt,
podatak koji je razveselio mnoge country-zaljubljenike.
A nas veseli što su svi skupa snimili odličan album,
koji ubrajamo u Gornji Dom Youngovog opusa. Uslijedio
ga je solidan, mirniji "Comes A Time" a u
Godinu Punka Neil Young ulazi mega-uspješnom turnejom
koja je zabilježena na fantastičnom "Rust Never
Sleeps", albumu o čijoj se bipolarnosti ispisalo
tisuće stranica i ako vam se ikad pruži MP-3 prilika,
obavezno potražite taj album, najbolju ulaznicu u Prekrasan
Svijet Neil Younga&Prijatelja. Teško se odlučiti
koja strana je bolja, ali "Hey, Hey, My, My"
(sa punkerski jasnim "…it's better to burn out
than to fade away") i to električna verzija, zvuči
kao pobjednik, teško ponovljiva Oda Rock'nRollu i koja
je pokazala koliko se svježine i spremnosti za nove
izazove krije u Neil Youngu.
STRAST NR. CRAZY HORSE
E, a onda dolaze Osamdesete, u koje Young ulazi opterećen
privatnim nesrećama (teške bolesti sinova) i pokušava
izaći iz njih katastrofalnim albumima "Trans",
"Hawks And Doves", "Re-a-ctor",
pa vrlo osrednjim čupanjem korijenja u "This Note's
For You" (taj spot je čak bio zabranjen na MTV-ju),
"Old Ways", "Life", "Everybody's
Rockin", "Landing On Water" koji su pokazali
da je Neil stvarno u kurcu, a mi smo počeli polako gubiti
nadu. Prvih 10 godina svog autorstva pokazao je da je
u stanju prikazati dotada nezamislivu lepezu osjećaja,
njegove ljubavne pjesme i osjećaji o kojima je pjevao
jedan su od najzanimljivijih "emotivnih dokumenata
svog vremena". Plus sposobnost prepoznavanja okvira
u kojem će postaviti sliku na zid: gotovo svi žanrovi
američke rock povijesti zastupljeni su na vrlo kvalitetan
način. Neil Young postao je Najbolji Američki Individualac,
o čijem unutarnjem svijetu znamo jako puno i kojeg baš
zbog toga jako cijenimo. Tokom 80-ih pojavljivao se
na raznim dobrotvornim koncertima, objavljen je i zanimljiv
Tribute album u korist fondacije za koju već tradicionalno
održava koncerte. Jači nego ikad pojavljuje se 1989.
kada, izgleda, pronalazi dodatne motive i objavljuje
krasan, emocijama prepun album, na kojem je dobro znana
"Rockin' In The Free World" ali koji zapravo
služi da u Predvečerje Grungea pokaže kako se to radi.
Zato što on to zna. Riječ je o izvrsnom "Ragged
Glory" čiju je elektrificiranost i distorziranost
teško ponoviti i od tog albuma na Neila gledamo kao
na Djeda Grungea, čovjeka koji je u tim godinama uspio
pokazati klincima zašto služe pojačala i postao omiljeni
gitarista proizvođača žica za gitaru. Album koji i danas
zvuči podjednako zanimljivo i snažno. A album promovira
zajedno sa Sonic Youth, koji mu daju kredibilitet kod
mlađe publike i dokazuju da je buka zaista u modi. Te
1991. dokumentirali su nam svoje brijačine na odličnom
live-albumu "Weld".
STRAST NR. COOLDOWN
U 90-te ulazi sa mirnim retro-albumom "Harvest
Moon", samo da pokaže da se u tim vodama najbolje
snalazi. Album je dokaz Youngovog talenta za prekrasne
akustične, vrlo sentimentalne pjesme, za kakve bi mnogi
dali dušu za male novce, a Neil ih fascinantnom lakoćom
stvara zaista dugi niz godina. Sumnje o maloj kreativnoj
krizi potvrđuju brojne kompilacije i pomalo bootleg
snimci koje nećemo ni spominjati, naš je savjet da ih
zaobiđete u velikom luku. Ovo se, naravno, ne odnosi
na odličan "Unplugged". Slijede solidni "Sleeps
With Angels", "Mirror Ball" (gdje ugošćuje
u ulozi Crazy Horsea unuke Pearl Jam), "Silver
And Gold", zanimljiv soundtrack za Jarmuschov "Dead
Man" i, ove godine, ne naročito uzbudljiv (iako
uz primjetnu pomoć izvrsnih Booker T.&MG's, ali
kao da im je nedostajalo inspiracije) "Are You
Passionate?".
A što reći na kraju? Za vas koji ste došli do njega,
vjerujem da ste ipak čuli neki od albuma, a ako ipak
niste, iskoristite MP3 blagodati i pokušajte otkriti
jeste li strastveni. Ostavljamo otvorenim pitanje o
interesu mlađe publike za ovakvu glazbu i kvaliteti
daljnjeg Youngovog snimanja. Mi ga, eto, jako volimo
i vjerujemo da će ostati nepredvidljiv i na svoj način
ekscentričan i da ima dovoljno životnih sokova za osvježavajući
juice. Ipak je to Neil – Young.
DISKOGRAFIJA
1967 Buffalo Springfield [Buffalo Springfield] (Atlantic)
1967 Buffalo Springfield Again [Buffalo Springfield]
(Atlantic)
1968 Last Time Around [Buffalo Springfield] (Atlantic)
1969 Neil Young [Neil Young] (Reprise)
1969 Everybody Knows This Is Nowhere [NY & Crazy
Horse)
1970 Deja Vu [C, S, N, & Y] (Atlantic)
1970 After The Gold Rush [Neil Young] (Reprise)
1971 4 Way Street [C, S, N, & Y] (Atlantic)
1972 Harvest [Neil Young] (Reprise)
1972 Journey Through The Past [Neil Young] (Reprise)
1973 Time Fades Away [Neil Young] (Reprise)
1974 So Far [C, S, N, & Y] (Atlantic)
1974 On The Beach [Neil Young] (Reprise)
1975 Tonight's The Night [Neil Young] (Reprise)
1975 Zuma [NY & Crazy Horse] (Reprise)
1976 Long May You Run [Stills/Young Band] (Reprise)
1976 Decade [Neil Young] (Reprise)
1977 Greatest Hits [Buffalo Springfield] (Atlantic)
1977 American Stars & Bars [Neil Young] (Reprise)
1978 Comes A Time [Neil Young] (Reprise)
1979 Rust Never Sleeps [NY & Crazy Horse] (Reprise)
1979 Live Rust [NY & Crazy Horse] (Reprise)
1980 Hawks And Doves [Neil Young] (Reprise)
1981 Re-ac-tor [NY & Crazy Horse] (Reprise)
1982 Trans [Neil Young] (Geffen)
1983 Everybody's Rockin' [NY & Shocking Pinks] (Geffen)
1985 Old Ways [Neil Young] (Geffen)
1986 Landing On Water [Neil Young] (Geffen)
1987 Life [NY & Crazy Horse] (Geffen)
1988 American Dream [C, S, N, & Y] (Atlantic)
1988 This Note's For You [Neil Young] (Reprise)
1989 Eldorado [NY & The Restless] (Reprise)
1989 Freedom [Neil Young] (Reprise)
1990 Ragged Glory [NY & Crazy Horse] (Reprise)
1991 Weld [NY & Crazy Horse] (Reprise)
1991 Arc-Weld [NY & Crazy Horse] (Reprise)
1991 Arc [NY & Crazy Horse] (Reprise)
1992 Harvest Moon [Neil Young] (Reprise)
1993 Lucky Thirteen [Neil Young] (Geffen)
1993 Unplugged [Neil Young] (Reprise)
1994 Sleeps With Angels [NY & Crazy Horse] (Reprise)
1995 Mirror Ball [NY & Pearl Jam] (Reprise)
1996 Dead Man (Soundtrack) [Neil Young] (Vapor)
1996 Broken Arrow [NY & Crazy Horse] (Reprise)
1997 Year of the Horse [NY & Crazy Horse] (Reprise)
2000 Silver&Gold
2002 Are You Passionate?
TONI ŠARIĆ
|
KLASIČNO SUBJEKTIVNI INTRO
