“Pitam se kako je sve počelo?Kad sam pustila da stvari izmaknu kontroli?Tko me je natjerao da slijedim krive tragove?Možda su me upravo sva ta pitanja otjerala pred zid?Upravo tako!Trebala bi prestati s pitanjima,mislim da je to moj problem.Pitanja!K vragu pitanja i ovaj život.” Pušila je zadnju cigaretu koju je imala,ruke su joj se tresle, kašljala je!Par minuta poslije osjetila je da joj dim sve brže dolazi do očiju,cigareta je bila pri kraju.Ispustila ju je iz ruke na drveni pod i stala je gnječiti sve dok se i filter nije raspao! “Vražje cigarete!Još jedan od poroka koji te čini facom u društvu,a ubija te u stvarnosti! Pitam se jesam li kad uživala u njima?!Odgovor je da!Uživam svaki put kad sam umorna od života,jer se jedan djelić mene nada da su znanstvene izjave istina.Pušenje ubija!!Ma da!Zašto onda pola svijeta nije mrtvo.Dobro bilo bi najbolje da se sada ostavim glupog razmišljanja o duhanskim proizvodima,više me muči činjenica da kasnim za svojom generacijom što se ljubavi tiče.Pitam se da li samo ja imam problem s izražavanjem emocija.Emocije!Još jedan od produkata tog svemoćnog društva.Ako ne voliš onda si nakaza,lezba ili homić!!!Čudno.Onaj zvonar je bio nakaza, pa je isto tako volio!Šta se tiče lezba i homića,oni isto tako vole,ali očigledno krive ljude.Pa dobro, opet sam odlutala u krivi svijet najbolje da malo prilegnem,možda već nađem rješenje...!”Legla je na krevet i duboko udahnula u nadi da je u sobi ostalo bar malo dima koji bi joj iznova prošao kroz trošna pluća i smirio strast za novom cigaretom.Zaklopila je oči i sve je krenulo.Nije si mogla pomoći.Dobila je što je tražila.Shvatila je da joj sada pred očima prolaze sve godine koje je uzalud potrošila.Trudila se da postane netko,a nije ništa dobila!Samo je htjela da je vole,ali je bitku izgubila!Živjela je prema pravilima društva,ali nije bila prihvaćena.Zar je to kraj?Zar i njena priča završava kao jeftina melodrama?Brzo je otvorila oči mislila je da će privid nestati!Nažalost privid je bio njena sirova stvarnost.To se samo njoj događalo.Jedina je istina da se sve ono oko čega se trudiš okrene protiv tebe! “Samo me zanima kad je cesta po kojoj jurim pukla na pola!Zar nisam zaslužila bar jedan komadić kolača!Gladujem za životom!Zar me nitko ne vidi??” Vrisnula je.Sve oko nje kao da je nestalo.Sve što je vidjela i osjećala bila je patnja. Činilo se kao da je vatra svuda oko nje,gutala je sve što joj se našlo na putu.Vatra nije birala.Uzimala je okaljano i neokaljano. “Trebam li čekati tu vatru i prepustiti se njenom vrtlogu?Čekati da me uzme i odnese u pepeo.Da uzme baš sve, mene,moje grijehe,svu moju bol,neostvarene snove i nedorečene tajne.Da me uzme bez obzira na prošlost i bez nade u budućnost.To bi bilo dobro.Možda bi napokon našla mir...Ali k vragu sve te priče o dobru i zlu,zašto ne bi jednostavno pokušala zatvoriti oči i naći se na nekom drugom mjestu i pokušati ponovo!?” Ustala je iz kreveta i osjetila je da je napušta ona toplina.Požurila je niz stubište i na prvom kiosku kupila kutiju cigareta. Osjetila je olakšanje.Izvadila je upaljač i napokon udahnula. Taj dugačak uzdah bio je popraćen kašljom. “K vragu,možda me ovo već nastoji ubiti!!!” No dobro,to joj više nije bilo važno.Krenula je dalje niz ulicu u nadi da će naći nekoga tko bi joj mogao pomoći da se okuša u novoj bitci.Te bitke koje bi je trebale pomoći da svlada patnju i bol već su je izmučile.Bilo bi dobro da ovu napokon dobije,jer ako slijedi novi poraz i sama zna što je čeka!Napokon se zaustavila ispred neke stare knjižare.U kutu te osrednje uređene prostorije za ogromnim stolom sjedio je neki super zgodan tip.Učinio joj se dovoljno dobar da joj posluži kao suborac.Uvukla je još jedan dim,bacila cigaretu i brzo ušla unutra.Pozdravila je i nastojala se izgubiti između ogromnih polica dok ne smisli plan. Stajala je među onim knjigama već pola sata,a plana nije bilo nigdje.Naposljetku je izvukla neku knjigu i pravila se da čita. “Ovi glupi pisci,prave se da znaju sve,a jedino s čim su upoznati je radnja njihovih knjiga....Uglavnom,uspijeli su srediti svoje živote i živote svojih likove,a ja stojim tu već sat vremena i nastojim si promjeniti život...na kraju ne znam kako??Daj pokreni se više!!!” Pokušala je utišati svoju savjest,ali ni to joj nije išlo za rukom.Odjednom je skrenula pogled u kut i sjetila se zašto je došla baš u ovu knjižaru.Mladić je i dalje prebirao hrpu papira,dok je ona pogledom gladila njegovu tamnu kosu.Brzo je spustila pogled na njegove usne i dogodio se onaj dugo očekivani klik u njenoj glavi.Još je uvijek imala onu knjigu u rukama, koračala je prema njegovom stolu bez imalo straha,vodila ju je želja da napokon promijeni svoj život, samo je htjela prekršiti pravila.Kada se primaknula stolu osjetila je toplinu koja je navirala njenim tijelom.On je žurno ustao i pružio ruku prema knjizi ne znajući za njene namjere.Nije se ni snašao,a ona je već prislonila svoja usta na njegova.Stajao je u grču,zatečen poljubcem.Ona se nije tako lako predavala,privila je svoje tijelo uz njegovo.Mogla je prepoznati njegovu nesigurnost,strah ali na kraju i onu želju koja je prolazila i njenim tijelom.Grč je popustio i osjetila je njegov jezik u svojim ustima.Znala je da vlada situacijom iako je prekršila pravila.Glasno je ispustila knjigu na stol te još jednom kratko dotaknula njegove usne. Odgurnula je njegovo tijelo od svog,uzela je novu cigaretu i izašla bez riječi.Hodala je ulicama osjećajući kako dim ubija onaj slatkasti okus poljubca u njenim ustima.Nitko je nije poljubio kao on.Ono što joj se dogodilo prije par trenutaka nije bila tek jedna pobjeda u beskonačnim bitkama.Bilo je to nešto mnogo bolje,nešto jače od zdravog razuma. “Nije li bolje ako samo sjedneš na jedan vlak,a ne pitaš kamo vozi?Nije li bolje otići na obalu nekog nepoznatog mora?Zašto je uvijek važno znati gdje si i što si?Zašto se uvijek trudimo postati netko,ako to baš ništa ne znači?”

“I tought it was just a matter of time till I had a hundred reasons not to think about you,but it’s just not so and after all this time I still can’t let it go because I love you” by:Jane Doe