* 1.05. – PUNJABI MC, Pauk, Zg

Bhangra je posljednji plesni hit diljem plesnjaka po evropskom kontinentu ako se Britanija još uvijek drži glavnom i odgovornom zemljom za hypove s bilo koje strane glazbe, a Punjabi MC svakako je zahvaljujući «Bundian To Bach Ke» i remixu Dreove «Next Episode» bio itekako vruć kestenjasti gost. Ali sve do trena izlaska na stage, kada se DJ set pretvorio u jedan običan Aquarius Blackout petkom i kada se njegova prisutnost sakrivala iza dva više-manje neutralna MC-ja čije vikanje nije bilo nužno i čije izvikivanje, te pokušavanje dizanja atmosfere nije zadatak odrađen na visini.
A to se onda jezikom fanova i ciničnih promatrača skupa sa strane zove – prevarom. (M. M. )

* 7.05. – SQUALL, Kuglana 2, Kc

Post rock trio smješten i baziran u Češkoj, čiji su članovi skupljeni sa svih strana svijeta, rezignirani slabim odjekom publike i posjetom od 20ak gledatelja odsvirali su nešto nalik Fugazi, Slint, Codeine s variranjem gitarističke buke, snažnih ritmičkih dionica, te melankoličnih pasaža, ponekad služeći se vokalima kao zadnjim oružjem. Nije ovo bio reprezentativan koncert jer atmosfera svakako nije stimulirala, no dao je naznake da su momci jaki unutra svog glazbenog žanra i da bi uz višak medijske ambicioznosti i agresivnijeg izdavača mogli više šarati svijetom pronoseći taj blagi dašak post rocka kao napredne i inteligentne glazbe, šire od srca Hrvatske. Pred 20 ljudi. ( J. A.)

* 9.05. – NASHVILLE PUSSY (USA), BIONIC (Canada), Babies (Hr), Kuglana 2, Kc

Puno se unaprijed pričalo i lomilo koplja o tome što očekivati od isluženih M/Ž parova koji su 4 godine unatrag slovili kao jedan od najboljih bandova uživo koji se skida i preko sisa, te koji riga vatru i pije pivu u publici već nakon prvog riffa.
Jesu li doista zasluženo toliko slavljeni na temelju uobičajene hard rock sheme i riffanja po uzorku na usporeni Motorhead i AC/DC boogiem te zbog onog ultražestokog i kratkog debija kada se rock kao sinonim po medijima povlačio tek nakon prvog singla s «Let Em Eat Pussy», onog o lansiranju Maderfakera «go, mf, go».
Kasnije se nakon propasti njihova izdavača (Mercury Records) utihnulo s izvješćima o stadionskim turnejama s prvom ligom heavy metala i punk rocka i priča je počela tonuti k sigurnom zaboravu. Premda Nashville redovno turnejaju i snimaju albume («High As Hell», «Say Something Nasty»).
S takvom zaostalom reputacijom Kc Kuglana 2, kao jedini pandan Zg klubovima i utočište najraznolikije kulturne ponude u domovini, ugostila ih je zajedno s pratećom ekipom punk rockera iz Kanade, Bionic.
I momci su bili sjajna uvertira. Možda čak i predobra jer Nashville moraju biti bolji od uobičajenih ne bi li im sprašili dupeta nakon pola sata žestokog i brzog hard riff pristupa.
Babies trenutno jesu jedini Hrvatski band koji može bez srama stati na pozornicu ispred navedenih jer radi se ipak o statusu i prisutnosti. Hey, pričamo o Blaineu Cartwrightu – čovjeku koji je Johnny Casha i Johnny Ramonea spojio u jednu pjesmu u 9 POUND HAMMER (koji, usput budi rečeno, imaju novi album i na jesen su gosti istog prostora). Stoga su i krediti manje podložni potrošnji nego bi bili u slučaju nekog tamo punk banda s one strane Oceana. A tu je i Ruyter – ona manje lijepa, ali svakako žestoka manekenka koja je u stanju nositi se s debelim ćelavim trbušinama iz publike.
A počelo je blistavo s feedbackom od dvije minute, šeširima i kaubojkama, i totalnim jugom – nadasve pogodnoj simbolici propadajućem teritoriju RH, pa ih pretvaraju u «Say Something Nasty» i riff and roll sezona se diže.
Sve do pete pjesme kada je zbog Pana i Tuborga po neispravnom kablu, te slabog uzemljenja, doživjela elecrtic shock i prekinuli svirku na 5 minuta dok se te lokve vode ne maknu s pozornice i drvenog minskog polja po kojem djevuška nije mogla stajati. Stoga se ispovraćala, izvrištala, isplakala i na koljenima u crnoj koži i kaubojkama odurlala do kraja set.
Naravno, da su svih 300tinjak nazočnih divljesali i da je bilo kaotično i grotlasto.
I da su dočekali «Fried Chicken And Coffee» na bisu.
I da je bilo razočaranih jer nisu gorjele baklje i nisu djevama lizali sise. No, oni će morati svoje razočarenja preusmjeriti u oprečnom smjeru od pozornice. (J. A.)

* 12.05. - ASIAN DUB FOUNDATION, Elvis Jackson (Križanke, Ljubljana)

Ukratko, slovenski puleni Elvis Jackson jesu mas popularni i ljudi ih puše jer su navodno genijalni i šareni uživo. Naglasak na navodno, jer ljudi griješe i hvataju se za prvu asocijaciju koja im siđe s inputa. Ska ska skakutanje i trube, tu i tamo zgodna pjesma trik banda neće čangrizavca jednog zadovoljiti, to budite sigurni. A svi smo čangizavi i podražljivi ponekad.
Zato su ADF i dalje najsigurnija oklada uživo. Pogotovo otkad RATM više ne kroče svijetom i tresu grudne koševe onom energijom i naletom zbog kojih se dere koža i skidaju maske.
S obzirom da se radi o bandu koji puno koncertira i da ne zaobilazi geografski manje interesantne krajeve vrlim zapadnjacima i Britancima kao glazbenim arijevcima tako je ovo 5 puta svjedočenje invaziji ADF-a u posljednje 3 godine, samo se mjesto svjedočenja mijenjalo.
Razlog tome je nevjerojatna količina dobrih vibracija, energije neusporedive bilo sa čime na današnjoj mutiranoj glazbenoj sceni na kojoj se i ADF može svrstati pod datoteku: PLES +RITAM.
Kako ne bih ponavljala i prepisivala repertoar pjesama nadopunjen naslovima sjajnog i podcijenjenog posljednjeg albuma «Enemy Of The Enemy» osvrt na doživljaj ADF biti će skraćeno telegrafski.
Njihovi vanglazbeni dosezi i stupanj društvene budnosti na koji pozivaju, te odjeci nakon albuma variraju ovisno o inerciji i očekivanjima nebitnih muzikologa i kritičara, no na kraju krajeva kada se sve maske skidaju i kada ostaje samo sučeljavanje s publikom ADF su jedni od izabranih.
Ovo je peti puta. Biti će i šesti, sedmi, itd…sve dok rezultat njihova koncerta bude cupkanje po Ljubljani, Zagrebu, Milanu, Otočcu, bilo gdje još duuuugo, duuuugo nakon koncerta samog. (M. M.)

* 15.05. – EL BAHATTEE, Brain Hollidays, OTV Dom, Zg

El Bahattee nema sreće s koncertnom promocijom odličnog albuma «Amen». Nakon osrednjeg nastupa u Pauku kada je na štakama jedva izdržao do kraja svirke, sada svježe oporavljen svira pred 100-tinjak ljudi u prostoru koji su punili d`n`b igrači i nezavisne svjetske atrakcije s 1500 i više ljudi. Svirka i razglas odlični. Repertoar uglavnom sve s novog albuma. Reakcija ljudi tugaljiva. Uglavnom, katastrofa odjeka, opet odlična svirka i to je to. (G.A.)

* 16.05. – RONI SIZE, Eyesburn (Bg), Confusion DJ`s , Tvornica, Zg

Drum and bass rodonačelnik i jedna od najvećih zvijezda žanra Roni Size nastupa u Zg ne bi li osjetio kako se ovdje reagira na žanr masovno medijski popularan tri do četiri godine unatrag. Roni je vlasnik odličnih albuma s Reprazentzima, Roni ima sjajan smisao za udarac i za slaganje kockica debelih i plesnih ritmova, Ronijeve suradnje mahom su više nego pamtljive, ali večerašnji Ronijev set dosadna je pilana i neizdrživo prolijevanje karizme i višak sve preko 30 minuta pulsiranja bas bubnjeva i glasanja one iritantne MC «nekako». Na svaki prepoznati naslov s «New Forms» i «In the Mode» dolazile su blesave i dosadne atmosfere, isprazna lupanja na koja koristi 3 ili 4 promjene ritmova i pionirske loop & sample dionice. Bez hitova, bez smisla tok ritam mašine sam od sebe može zagnjaviti i tolerantnijeg slušatelja, a kamoli će nekoga tko je očekivao provale ritmova i furiozne nastupe.
Sva sreća da su Eyesburn bili Beograđani toliko loši u kopiranju reggae ragga akcenta engleskog, tako da je njihova idiotarija bila za stepenicu iznad one Ronijeve. Užas! Ovo je zasigurno zadnji drum and bass set neke zvijezde koji sam odgledala u životu. (M.M.)

* 16.05. – ROYCE DA 5` 99` , Aquarius, Zg

Svaka čast Blackout ekipi i Aquariusu za promicanje urbane crnačke hip hop kulture u ovim nezahvalnim krajevima i svaka čast na gostu koji je trenutno doista najbliže što se moglo Eminemu približiti sudeći prema suradnji dvojice igrača, ali to je sve što se tiče čašćenja.
Jer domaći gosti (uvijek isti krug Stolara i sličnih) nisu bili na razini, kao što ni pojavnost Rojsa također nije ništa osobito i nastavlja se većinski udio B – ligaša sa hip hop scene koja se preko Phat Phillie, Baby Dooks i ostali veza dovlače u naše krajeve. To što su klinci i dežurna mularija bili zaslijepljeni neonskim natpisom Eminema kao suradnika na «Rock City» (koja uopće ne rocka, kao ni većina materijala) i što su dupkom preplavili Aquarius drugi je pol priče koja nas se ne tiče. Rojs je prosječno antisolidan rapper ne osobito impresioniran mjestom gostovanja i previše flegmatičan frajer omeđen isfuravanjem supercoola sebe kao zvijezde. A to bez «Without Me» i još milje sličnih, ne prolazi. (R. S. )

* 20.05. – THIEVERY CORPORATION, Jarun, Zg

Još jedna megazvijezde downtempo glazbe, Ameri poznati po grabanju trenutka mixanjem glasovite jazzy kompilacije, albumom «Miror Conspiracy» na temelju kojeg ih je popušio glazbeni svijet, te posljednjim spominjanjem «najbogatijeg čovjeka na Babilonu» oni i danas slove kao jedni od…što se tiče mirnijeg i loungastog odjeljka plesne glazbe.
Obzirom na undergound zaleđe i podrume NYC odakle su glazbeno stasali njihova je odluka da praćeni 13 instrumentalista pokore svijet novom turnejom vrijedna je respekta. Ne robuju zarobljavanju u lance elektronike i reproduciranju matrica namjesto ljudskog faktora, a to se itekako može osjetiti uživo. Vanjski faktor katastrofalne kiše sigurno je doprinjeo kratkoći svirke (oko 65 minuta), no 3000 ljudi nisu mogli biti razočarani svom tom silinom lagane i pozadinske glazbe izbačene u prvi plan. Jarun je sjajan koncertni prostor, premalo zastupljen samo s 1 svirkom godišnje (lani Femi Kuti).
O naslovima ne bih više jer ionako samo su lakši vodiči u snalaženju lutanjem svih tih latino, trip hop, dance romance detalja. Htjeli bi još, ali s tri bisa, tako da možemo reći kako Thievery nisu samo odrađivali poslić na Balkanu. (M. M. )

* 24.05. THE BEAT FLEET (St), SETT, Kuglana 2, Kc

Jedno od novih imena domaće hip hop scene DJ Sett i MC Tarpit uveli su publiku u koncert mjeseca s 15 minutnim introm unutar kojega su ritmovi reproducirani na play back, no Sett je plijenio dobrim demo materijalom koji ima sve predispozicije da uz odgovarajući studijski tretman preraste u jedno od vodećih producentskih imena na sceni.
Dugo se čeka treći dio trilogije «splitskog stanja uma» i «usklađivanja toplomjera». Neke su personalne promjene izvor raznih predviđanja i glasina što se tiče mogućnosti banda, no reagirajući na viđeno nema razloga za sumnju. TBF su i dalje beskrajno zabavni, raspoloženi, vedri, duhoviti, vješti na jeziku i sigurni na sceni. Unatoč činjenici da tijekom mnogih koncerata kojima sam svjedočila nisu uspjeli prenesti briljantnu atmosferu albuma, ali ovo je bio njihov najbolji nastup do sada.
Pred 150 ljudi, ali brazilski raspoloženih i stvaranju nogometne atmosfere posvećenih, TBF su predstavili neke nove stvari, ispucali pregršt hitova i zabavili sebe i ispred sebe više nego se moglo očekivati prema mlakim najavama i flegma reakcijama Koprivničanaca.
Tri bisa bili su uvjerljivi znak provoda. I uskličnik na kraju! ( R. Š. )

* 27.05. TODAY IS THE DAY, Močvara, Zg

Na žalost, suradnica prijavljena kao koncert report snaga nije podnijela izvještaj, stoga…

* 30.05. BAMBI MOLESTERS, Chris Eckman, Pauk, Zg

Uvod u četiri koncerta tijekom evropske turneje jednog od najboljih i najvećih bandova na svijetu, R. E. M. –a, Bambi Moletersi su odradili s dragim prijateljem i suradnikom grupe (motorom cijenjenih Walkaboutsa C. E. ) te nastupom najavili i studijski projekt koji će ujediniti ove dvije snage do kraja tekuće godine.
Premda spoj intimističke atmosfere koji karakterizira Chrisa i neke proširene surf varijante rock and rolla kojim se valjaju Molestersi ne obećava osobitu ludnicu što se koncerta tiče, čini se da je magija trenutka i hype koji se stvorio oko dotičnih, prevladao i da je stimulativno djelovao na ljude koji itekako znaju reagirati na nešto što vani (osobito ako se radi o R.E.M. –u) piknu kao vrijedno pažnje.
Prošla je godina i pol dana od njihova hvaljenog albuma «Silver Bullets -13 From The Hip» no čini se kako ne jenjava faktor uzbuđenja svakog novog puta kada naslovna Tema biva odsviranom. I tako po redu. (G. A.)

* 30.05., WHITE STRIPES, Beč
EXKLUZIVNO VIA MAILOFON IZ BETJA, NOVI STARI SURADNIK SANJIN ĐUKIĆ:

«Čudni su ti vajt strajpsi, znaš. Cijeli uvod je kao da gledaš neki običan koncert nepoznatog benda u Beču. Klub u koji je došlo cca 1000 ljudi, zagušljiv, prevruć, scenografija krajnje jednostavna (crveno platno) i set bubnjeva. Jedini znak da tu te večeri svira svjetska rokenrol atrakcija je papirić na blagajni na kojem je onim flomasterom za precrtavanje (roznim) napisano "white stripes - rasprodano (na njemačkom)". Inače, u cijelom gradu nije bilo niti jedne jedine informacije o koncertu. Niti jednog plakata letka, slova, ničeg.
Zakasnili smo na predgrupu jer smo po dobrom balkanskom običaju mislili da ako piše da je predgrupa u 8 znaci da je u barem 9:30. bila je u 8. Strajpsi su trebali početi u 8:50. kasnili su 10 minuta, ali mislim da to nikog nije naročito zabrinulo.
Poceli su ravno u glavu. Ni "dobra večer", ni "kako ste", ni "odjebite", ništa. Odmah prva stvar «Black Math» (druga sa "Elephanta") i odmah ti je sve jasno. Njih je stvarno dvoje na stejdžu. Ona svira bubnjeve, on gitaru i, katkad, klavijature (u možda dvije stvari). I to je to. Udri sto jace možeš. Moram ti priznat da meni nije ništa falilo. On gospodari prostorom, super svira, pjeva, vrišti, nosi stvari. Ona loše svira bubnjeve i izgleda dosta jebozovno. Sve u svemu - vrhunski trash/garage rock/punk/blues mješavina, savršena u svojoj nesavršenosti i izgleda jako popularna među narodom. Stavili su naglasak na novi album, ali ubacili i ponešto starih stvari. Istinabog, mogli su ih ubaciti malo više jer je koncert trajao sat i deset minuta sa bisom. Sale nas je tješio činjenicom da nije očekivao ništa duže od toga, a meni je bilo ful zao sto nisu svirali još malo.
On je stvarno sef. Jack Fucking White vlada scenom, izgleda jako dobro, zvuci još bolje i nije me razočarao. Tijekom cijelog koncerta je publici rekao dvije stvari: "that's it" (na kraju regularnog dijela) i "mrmrmmammr, i like you" (između zadnje i predzadnje pjesme)". Meg je ok, ali sam nekako očekivao više.
Sve je bilo gotovo u 10:10. kasnije je u tom prostoru bio klub gdje su mladi Austrijanci (isti ovi koji su bili na koncertu) plesali na nekakve bolesne plesne njemačke šlager/funk stvari iz 70tih. Sick Fucks. bas sam htio ostati, ali dečki su htjeli na put. Daleko je domovina...

Eto. To je to. Nisam se mogao oteti dojmu je taj isti koncert mogao imati mjesto događanja u Tvornici. Doduše, za kartu od 150 kuna (20 eura) i nastup od 70 minuta Meg&Jack bi vjerojatno bili linčovani.

čujemo se
pozdrav
s.»