I KINA SPISER DE HUNDE 2
(Lasse Spang Olsen)
- da, «U Kini jedu pse, Drugi dio». Vjerojatno zbog nepreglednih simpatija prema zabavnom prvom dijelu i šarmu istog zaostaci i slabosti prema nastavku koji je tematski u stvari prednik prvog dijela kao sjene nas prate. I ništa zato. Vuk će najebati na desetak novih načina, a mi umiremo od smijeha na svaki kadar pojave crnogorske mafije i sve te predradnje koje su dovele do kulta prvog dijela. Da izbjegnemo prepričavanje…
25 HOURS
(Spike Lee)
- obožavamo ovog niggera. Zato jer kad njemu upali posložiti sve «klapove» i filmski set u ovako čitak i pregledan studij karaktera samo u 24 sata, te kada se u tu svrhu posluži još sa takvim Brandom koji se odaziva na ime Edward Norton, i doda mu jednu neodoljivu Rosario Dawson u ulozi djevojke za koju glavni junak/negativac na dan odlaska u zatvor zbog heroiniziranja i dilanja neće znati da li ga cinka ili vjeruje u strasnu ljubav poput one Belmondove u «Do posljednjeg daha», onda se u 25 sata radi o remek djelu i jednom od najboljih filmova repertoarske godine koji će tek box office ponekad neobjašnjivo tupavim Amera sprječavati u preprodavanju ovog ultra kult filmaša i njegova najnovijeg filma.
ANGER MANAGEMENT
(Peter Segal)
- u potpunosti podređen film dvojici trik glumaca. Jednoj nepatvorenoj veličini i bardu Jack Nicholsonu, kao ludom psihijatru koji upravlja svojim pacijentom s problemom koncentracije i samokontrole trenutaka kada bjesnilo biva nazivnik, te Adam Sandleru kao njegovom pacijentu koji iz situacije zabune završi pod tutorstvom psihijatra. Osim njih dvojice i odnosa koji je od sjajne početne premise do razrade na kraju filma toliko izmrcvarena i hollywoodizirana te patetično pripremljena za ugodu prosječnog američkog kino gledatelja (kojeg, by the way, ne želite za susjeda), film dobiva plusove zbog još nekoliko sjajnih epizodnih uloga (Woody Harelson, John Torturro, Luis Guzman, John Mc Enroe, Marisa Tomei), no od komedije godine ostaje tek posmertni ostatak Top 20 blockbustera koji su tek neznatno prešli preko magične cifre od 100 milja bucksa zarade na matičnom tržištu. A potencijala za vrisku i urnebes ostavljaju za nekog trećeg De Nira u srodnoj ulozi
IRREVERSIBLE
(Gaspar Noe)
- već postaje pravilo da moralno provokativne ekranizacije s brutalnim i porno scenama sexa dolaze iz novog francuskog vala i da se valjaju sve dok ne trepnemo drugi puta i ne shvatimo kako se zapravo radi o sasvim poštenim filmovima u kojima fellatio, silovanje i sve ostale manje namještene i neugodne sexualne demencije i različitosti ne treba skrivati više od prosutog mozga, crijeva, srca, jetre ili drugih organa. Tako je slučaj i sa «Nepovratnim». Dramom koju nosi na svom liku i tijelu nepregledno lijepa i prekrasna putena divota Monica Belluci, silovane žene, o motivima čije uloge mete kod erupcije testosterona ciljanih u njenu analnu pozadinu doznajemo retrogradno, mijenjajući vremenski slijed i strukturu priče i poriva koji su doveli do gađenja i skrnavljenja tog božanskog tijela. Uhvatite svaki trenutak jer ono što gledate možda može djelovati mučno, ali je itekako stvarnije od svega što serviraju trenutni filmski hitovi.
PHONE BOOTH
(Joel Schumacher)
- ova Hitchcokovska premisa o malom broju kadrova i realiziranju cijelog filma psihološke napetosti u prostor od 2 kvadratna metra jedne telefonske govornice gdje stjecajem okolnosti zaglavi Collin Farell dala je dovoljno razloga pro vještine Schumachera kao vještog zanatlije i contra scenarističkih premisa i propusta na detaljima…zašto…hm, oduvijek me škakljala i intrigirala ideja profesionalnog poštenja filmskih kritičara koji u recenzijama nikada prije ne odaju neke napete krajeve i nagle preokrete na temelju kojih se rola čitav film (pr. Bruce Willis mrtav u Šestom Čulu, isti trik s Neslomljivim, Nicole Kidman ubojica djece u The Others)…tako bih trebao odati tajne zašto i kako je mladi biznizmenček zaglavio na meti snajperiste u tel. gov. No...buah, šteta antiprofesionalizma
BOWLING FOR COLUMBINE
(Michael Moore)
- premda još nije u kinima i premda će biti premijerni tek u Motovunu ovime indirektno najavljujemo i fest i podsjećamo na dokumentarac koji se ne preskače jer je drugačiji i najbolji što američka nezavisna produkcija daje. Pogotovo kad ima hrabrosti okrenuti se svijetu koji kritizira i uređenju u kojem živi……….ostatak texta već imate u glavama i prethodnoj top listi…
JACKASS: THE MOVIE
(Jeff Tremaine)
- OK, nije film, znamo to. Nije ni osobito hiperultraturbomega smiješan kako su znali biti pojedini skečevi s MTV serijala istog anarhičnog ogranka. Ali kako u DOPu samo dopunjujemo i doniramo prvenstveno ideje, kreacije, razrade i nešto što nam se čini dovoljno pionirskim svježim, poštenim, zabavnim, ironičnim, duhohohohohvitim, revolucionarnim, hrabrim, podsjeća na neku novu generaciju nenadjebivih i nikada približenih Monty Pythona, to je sasvim dovoljno da nam fucking Johnny Knoxville, Steve O, Bam Margera i ostali Magarci figuriraju kao prvi među jednakim genijalcima zbog kojega se isplati sat i pol urlati u kinu, pa makar se činilo da se samo mi zabavljamo a ostali zgražaju na sve te bolne nepodopštine skečirane u «filmu».
ADAPTATION
SPIKE JONZE
- možda je prekomplicirano i previše za jednog (iznad)prosječnog filmofeela očekivati toliku predanost i posvećenost svakom detalju i tragu na koji ga navodi ovaj scenaristički tour de force kada sjeda u mrak tajanstvene dvorane sa željom da vidi nešto drugačije, nešto novo. No, izgleda da je opetovano gledanje jedini način dovoljno ispoštovati i potpisati tribute tvorcima priče (Charlie Kaufman - scenarij, Spike Jonze – režija) o dvostrukom (inače teško progutljivom) Nic Cageu u ulozi brata blizanaca, te Meryl Streep u ulozi sulude Orhideja dame t.j. spisateljice čiji je roman predložak scenaristu s blokadom ne bi li izvukao snimljiv i filmični scenarij koji će netko znati komercijalno adaptirati i pretvoriti u pokretne slike. «Adaptacija» je baš kao i vrhunski «John Malkovich» film ideje i film naracije istovremeno. Film koji se razrađuje na temelju najsnažnijih aduta koje može imati s druge strane hi tech 21.stoljeća, a to je inovacija u samom predlošku za snimanje filma. Inovacija u glavama autora i kreatora, a tek poslije montažera, programera i tehničara. Talenta za prosipanje, a prepričavanje radnje neka ostane nakon trećeg opetovanog gledanja kada uspijete povezati glavne detalje i trikove filma. Do tada, samo naznaka: uživanje…
GANGS OF NEW YORK
MARTIN SCORSESE
- grandiozni kostimografirani ep o nasilju s dokova New Yorka tijekom 19.stoljeća sabran je u dugih 160 minuta kinematografskog užitka u svakom segmentu i elementu koji film čini slatkišem za dugo i obnavljano kusanje. Baš kao što je to radio tijekom čitave duge, superplodne karijere. Maestralne glumačke izvedbe tandema Daniel Day Lewis + Cameron Diaz toliki su gušt da im se vrijedi stalno vraćati, ni Leo DiCaprio nije žutokljunac više, John C. Reilly postaje neizbježan poput Buschemija unatrag nekoliko godina. Sve zajedno, ovo je film prošle godine i stvarni dobitinik Oscara. U paralelnom, DOPunskom svijetu.
HOURS
STEPHEN DALDRY
- Motovunski ljubimac Stephen Dladry sastavio je sjajnu troslojnu dramu koja vještim prebacivanjem vremenskog toka radnje objedinjava Sveto Žensko Pismo pisano perom Virginie Wolf kroz kreirane izvanredne ženske glavne uloge Nicole Kidman i Julianne Moore.

 
*** NEGDJE I NIGDJE IZMEĐU (KAKO NE BI MISLILI DA SMO IGNORANTI...GLEDALI SMO I ONE HI 5 HITOVE, ALI...)
 

* MATRIX RELOADED (Wachowski Bros)
- filozofija filma = O-O (zero- zero) UFO i još uvijek pretenciozno preprodavanje pameti i nekih jeftinih religija iz još jeftinijih izloga za one koji su opetovali razrede srednje zbog markiranja obrađivanja Nietzchea, Schopenhauera i ostalih prezimenjaka koji su sračkali nešto o životu i apstraktirali o svemu), a specijalni efekti su zaista utrostručeni i podebljani do prsnuća i protegnuća ligamenata softwareskih granica…pa tko voli biti modno hipnotiziran i ultrasexcool turbo spektakularno u Matrici, neka mu…nama je jednom bilo sasvim dovoljno…još k tome Keanu Reeves (pa njega ni 10 Monica Belucci ovog svijeta ne izvuku više iz glumačkog gliba ma što prodaja i lova tvrdili)…hvala unaprijed


* X MEN 2 (Bryan Singer)
- gotovo istovjetna opaska vezana uz Martix vrijedi i za strip franšizu o desetini super heroja i Wolverineovih pobočnih u nastavku igrarije…sve je veće, bombastičnije i više…osim ideje, smisla i filma…


* PINOKIO (Roberto Benigni)
- ili ga volite ili vam toliko neobjašnjivo ide ta njegova filmska naivnost i dobroćudnost na organ kao i nama, da nema teorije kako će vam prodati Pinokia pod sentimentalnu pričicu kakvom se trudi biti


* JEDAN NA JEDAN (Mladen Matičević)
- nova provjera rade li nam istočniji susjedi zbilja toliko bolje i urbanije, te stvarnije filmove ide nam u korist jer njihov novi blockbuster beznađa i otisak sivila svakodnevice tek je loša imitacija crnačkog geto filma u kojem su košarka, droga, mladi junak i drek na šibici isprepleteni toliko da na vrhu top liste karakteristika sjedi DREK NA ŠIBICI, a onda duuugo ništa, pa tek u naznakama neka opora i sumorna drama iz velegradskog srpskog predgrađa…neka, neka sad će vama Ogresta pokazati kako se to radi…


* PIANIST (Roman Polanski)
- onkraj svega, holokaust i ratne strahote bilo kojeg perioda ljudske povijesti, a napose ove 50 godina i sve bliže unatrag stvarno su filmičan materijal ako ćemo u kino po gorčinu i po tko zna koje neuspješno svjedočenje kako POVIJEST NIJE UČITELJICA ŽIVOTA.
Polanski, redatelj s prošlošću, osvojio je Cannes prošle godine i nekoliko Oscara za emotivnu priču o Pijanistu i metafori otpora, metafori pravila slučaja u igri preživljavanja kroz rat, metafori Weltschmertza kroz jednu malu od milijun tragičnih priča iz Poljske, Češke, Rusije, Yuge ili bilo gdje je agresor razgaživao gumene potplate čizmama.
Chopinov Noccturno nikada nije zvučao ovoliko potresno kao kroz tipke Szpilmanna u tumačenju Adriana Brodyja, a raslojavanje priče na crno bijele detalje u kojoj nema klasične podjele na dobro – zlo sukobljenih strana ide u prilog vjerojatnosti da nije bilo namjernih prekrajanja i prilagođavanja scenarija kako to obično rade u H-woodu kada žele veći broj gledatelja. Patetika je dakle potisnuta koliko se redatelju dalo, a ova osobna priča strši…zašto, još uvijek važemo.



CHANGING LINES
(Roger Michell)
- sjajan psihološki krimić o pucanju i raspadu sistema neurocortexa kod dvojice običnih, ali slojevitih građana (Ben Affleck neobično dobar u ulozi odvjetnika, i standardno nadmoćan Samuel L. Jackson kao prosječni crni looser) igrom slučaja sukobljenih na dvije suprotne strane s kojih je svako prestrojavanje kobno. Nešto poput prilagođene verzije izvanrednog trilera «Dan ludila» Joela Schumachera kada pomahnitalom Douglasu svi konci cure iz ruku kontra njegove volje, ali polako on uzima stvar u svoje ruke i makar slijedio sistem domina prilagođava se novonastaloj situaciji. Tako i likovi ove drame drže svoje tračnice sve do momenta kada moraju pristati na prelazak. A onda je to rezultiralo prilično neurotičnim i napetim situacijama na koje suprotstavljeni likovi kontra svoje volje pristaju…
GURU
(Daisy Von Sherley Mayer)
- točnije Seks Guru spoj je Bollywoodskog kiča i hollywoodske opsjednutosti Indijom kao podlogom za etnički fašizam i mistificiranje, te konkretiziranje predrasuda o istočnjacima kao guruima samim činom boje kože, naglaska i teritorijalnog podrijetla. Ta sveta američka glupost i površnost poslužila je kao savršeni predložak za ironiziranje i ruganje njihovom sistemu vrednovanja i općoj nekulturi koje nije do krajnjih granica ostvareno u filmu, ali su naznake za to bile i uz više truda ili umješnijeg filmaša imali bi vrh vrhova cinizma i kritike Hollywooda kao Doma Praznih, a ne Poznatih i Slavnih. Uz odlične Heather Graham i Marisu Tomei, te nekoliko prevaga epizoda nad cjelinom filma, Jimi Mistry funkcionira sasvim prigodno a(nti)patično u naslovnoj ulozi.
HEIST
(David Mamet)
- pljačka, sama po sebi, toliko je puta ispričana na razne načina da se scenaristički dio ne doima dovoljnim mamcem za publiku koja treba ugristi mamac i pohrliti za filmom, ali onda na scenu stupaju rafinirani znalci svog posla, recimo redom: Gene Hackamn je razlog za, Danny De Vito je razlog za, Lino je razlog za, Mamet režira u funkciji glumčina…zar trebate više?
ED TV
(Ron Howard)
- uz Trumanov Show, ED TV je prvi filmić koji je osudio Real TV mehaniku i funkcioniranje ustroja zvanog «nepostojanje intime», samo što je zbog velike i zaslužene vike oko Trumana ovaj ostao nepravedno u sjeni i zapostavljen, a radilo se o isto tako feelgood i domaćinskom filmu koji je od antiheroja stvarao heroje, ako ni od čega drugoga onda od svoga malog života i kruga ljudi koji mu znače. Matthew Mc Conaughey, Jenna Elfmna i Woody Harrelson činili su šarmantni trio u komunikativnom i pitkom za gledanje filmu, te prostrli razloge zašto je bolje da su kamere isključene kada nekome bliskom trebamo reći VOLIM TE.
8 MILE
(Curtis Hanson)
- Plus: Eminemova ekranizacija izgleda kao TV nedjeljno podne film s daškom stvarnosti, osim kad upadnu u kliše scena batllea koji nema šanse da izgleda toliko dobroćudno i bez fizičkih kontakata nabrijanih niggera koji pucanju od musclefiebera a nikada ne taknu rappera koji ih verbalno zgazi i porazi…dakle, film iza susjednih vrata kod kojeg se furka «manje je više» pokazala dramatski dobro iskoristivom. Sve ostalo rondanje po intimi i autobiografskim detaljima mladog rappera koji živi težak život i glavna čestica obitelj mu je itekako upitna i nagrižena, već je odavno prošlo pred vašim filmofeelskim očima i postalo općim mjestom, baš kao i genijalna «Lose Yourself»… Minus: Flashdance je bio hit prije 20 godina, nije li ista furka s nebitno pomaknutim karakterima i tegovima na vagi priče…
RED DRAGON
(Brett Ratner)
- osim što je Hannibal the Cannibal (Anthony Hopkins) toliko strašan lik da izaziva jezu i kad je izlizan drugi ili treći filmski puta i kada su Jaganjci odavno tihi, osim što se radi o sasvim solidnom krimiću koji puno posuđuje od originala, osim što uspijeva biti napetim premda puno sastojaka unaprijed znamo, osim sjajnih glavnih «sporednjaka» (Watsonove i Fiennesa), osim Eda Notrona umjestoJodie Foster i Julianne Moore, sve je na svom savršenom mjestu i radi se o trećem nastavku sage…koja se nastavlja.
LIFE OF BRIAN
(Terry Jones)
- SVE ŠTO NAD SVOJIM NASLOVOM DRŽI BILO KOJU NAZNAKU SUDJELOVANJA MONTY PYTHONS FLYING CIRCUS EKIPE I PRVE SEDMORKE DO KRAJA VIJEKA I DOPA IMATI ĆE POVLAŠTENI STATUS NEPATVORENE SVETINJE STOGA NAM OPROSTITE NEDOSTATAK OBJEKTIVNOSTI KADA IH PROGLASIMO ZASEBNOM KATEGORIJOM I PRECIMA SVEGA DOBROGA ŠTO JE HUMOR DONIO OD 1969. GODINE NADALJE…south park, jackass, top lista nadrealista, zločesta djeca, i tako dalje… zato, ako DOP sudi ovo je prava priča o Mesiji ma koliko mi šutjeli o tome…PROVJERITE ZAŠTO TEK KADA UNATRAG BUDETE ZNALI CITIRATI SVE FORE I SCENE DOTIČNOG REMEK DJELA
ICE AGE
CHRIS WEDGE
- iz kina direktno u video i DVD playere – ovo je događaj sezone koji prati sveto animirano trojstvo nastalo van Disneyevog dodira, jasno Shreka, Monsterse, i Chicken Run. Ali s dodatkom glasa Gorana Višnjića (a ha, sad vas imamo) u ulozi sabljastog tigra negativca koji je prijetnja našoj lutajućoj družini sve do konačnice filma kada…he, he, he…
GHOST WORLD
TERRY ZWIGOFF
- skriveni dragulj i najbolja ovogodišnja ekranizacija relativno nepoznatog i alternativnog strip predloška o svijetu mašte netipičnih i tipičnih američkih srednjoškolarki. Ku-ku, Steve Buscemi online…
INSOMNIA
CHRISTOPHER NOLAN
- visokobudžetni Mementov brat i logični nastavak karijere jednog od najdarovitijih nadolazećih filmaša u rutinskom akcijskom trileru čiju dobro niveliranu i izvedenu priču nadopunjavaju Pacino + Williams + Swank u neobičnom trokutu

novo u HR diskografa
top 10 domaćih albuma
top 20 stranih albuma
top 20 singlova
portreti glazbenika domaći
portreti glazbenika strani
interview domaći
interview strani
HR demo & nezavisna scena
beatologija
indie recording artists
najave koncerata
koncert reports

top 10 kino i DVD
portreti filmaša
film i kako ga steći
hrvatski film

pod DOP literrrarnom lupom
DOP nade koje slova sade

marin tironi - zvijezda je rođena

wu tang clan by El Bahattee
retrospektiva starog nagradnog štiva by El Bahattee
top ljestvica najosobnijih albuma by Aleksandar Sale Dragaš

serem, a dobri smo si...•
si gotova?
sise

bolesna braća
shania twain
linkin park
50 cent
system of a down
marilyn manson
t.a.t.u.
justin timberlake

eurosong 2003

neil young
fela kuti

septica featuring dubravko mataković
novo hr podzemlje
aleksandar zograf

4 godine DOPa - izabrane reakcije

arhiva starih brojeva
linkz

kontakt(i)
impressum & marketing



početna stranicasadržaj tiskanog izdanja