USKORO POP DOP IMPERIJA UZVRAĆA UDARAC.........UPCOMING 10. 10.......REVIVAL..........TREBAMO EKIPU ZA ŠLJAKU....DOP MAGAZIN USKORO NA VAŠIM SKRINOVIMA!..........AKO OŠ ŠLJAKAT MEJLAJ NAS NA Info@dopmagazin.com


SANE – About Time (You Tube)

Ivana: Fakat bilo je i vrijeme. Predugo se čekalo od debija “Antelupioulla”. Ja sam zaljubljena u njihova pjevača i zauvijek ću biti. Nikola je tako grunge sexy. Super je pjevač, a zna sve o glazbi od ulične svirke preko covera, evo do sad opet rockerskog emo albuma.

Josip: I bubnjar im je silno popularan to je bitan podatak za sve društvene mreže i humanitarce i ljubitelje “Mućki” zapravo “Only Fools And Horses”...

Anđelo: Sane su najbolji bend na svijetu.

Josip: Sereš jelda?

Anđelo: Sane su insane genijalni.

Josip: Sereš jelda, puta dva?

Max spava. Boli ga glava. Na papiriću, onoj pass note, piše: “Ugasite glazbu please”.

Redakcija ne kuži odnosi li se to na Sane ili na Saru Renar koju su slušali prije.

Bole: Njihov pjevač mi zvuči kao jako emotivan dečko. Emotivan kao Radio Luksemburg.

Ana: Zna pjevati, to je bitno...

Josip: Kome je to bitno? Pa milijarda ljudi zna pjevati, ali badava kad su im pjesme za kurac.

Ana: Nisu im pjesme za kurac.

Josip: Ne, ti si...

Ana: Pa i jesam ako baš pitaš, ali ne tvoj,

Josip: Možda Marjanovićev...

Ana: Pa da nije gejast, možda.

Ivan: Mogu se umješat? Do pjesme “Maybe Tomorrow” činilo mi se da ima nade, ali onda skužiš da se dečki samo trude zvučat kao Stone Temple Pilots i tu svaka isprika pada u vodu. Trude se svirati i zvučati bar kao netko drugi vani, a ne doma. Better Then Ezra. Ajme kako je ovo bezlično. Katastrofa. Šteta benda koji zna svirati ali ne zna napisati ni jednu bar poluoriginalnu pjesmu. Ovo je sve u najboljem slučaju tribute to coveru Pearl Jama. Ahahahahahahahahahahaha.

Anđelo: Sane su jeeeebeni. Isti Pearl Jam.

Ana: Sereš jelda.

Anđelo: Nek ostane retorički.

Max još uvijek spava. Budi se krmaljiv. Ide pišat i onako mamuracn veli: "Kakvo to sranje slušate?"

Ocjena: 4/10



KINO KLUB – Henganje (Aquarius Records)

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga, oprosti svim slušateljima zbog zločina koji čine preslušavanjem novog ep-a popularnog benda Kino Klub. "Henganje" je kulturocid i ozbiljni sadomazohizam. Slušati to vouvou proformično melodično kmečanje i taj isprdnuto varirani kalifornija pop punk koji će gurati kao moderni mladi bend, prestrašno je.

Naime, upravo kad misliš da ne može gore od onog što im je estradni stihoklep Fayo ispisao za debi album (za koji dobiju ironije radi dobiju i Porin za najboljeg novog izvođača, op.a.) sad su nam osvanuli s novih 6 naslova obogaljenim rimama tipa "sada gledam druge žene jer ti nisi pored mene" ili "proširi svoje poglede zato što moje nikad nećeš suziti" i "pokaži mi stvarnost u kojoj sam spreman postojati pokaži mi empatiju" i "u jednom gradu ove države, postao sam žrtva depresije", "prestani se napijati komplekse si nabijati, nikad neću shvatiti tvoje nesigurnosti" slične infantilne pseudomelodrame i kenjanja.

Jedina kvaliteta Kino Kluba koju je dosad za dokučiti je to kako je onaj kmetavi u periodu odrastanja uspio pronaći put do kreveta Franke Batelić prije nego je skužila privlačnosti nogometaša. I fora bi bio zgodni promotivni drive by video da ne moraš gledat njihov nafal skriveni marketing keksa, ovih onih agencija i inih bullshitinga. Sve ostalo je beyond. Fuckit, volio bi osjetiti miris napalma ujutro.

(JA)

Ocjena: 1/10



PAVEL – I mi smo došli na red (Dallas)

Ljubav današnja, ljubav jučerašnja, ljubav založena za sutra, ljubav svakodnevna. Ljubav u prirodi. Ljubav na radiju. Ljubav u advokatskom uredu. Raskošna ljubav. Sažeta ljubav. Ljubav skrivena u kutku svake sobe. I ljubav pod svjetlima pozornice. Ljubav dvoje. Prenašena ljubav. Ljubav u punim džepovima. Rafinirana ljubav. Slojevita ljubav. Raskošna ljubav. Dotjerana ljubav. Treća sreća ljubav. Sporotečna ljubav. I hipsterska ljubav. Retro ljubav. Staromodna ljubav. Časna ljubav. Ljubav ujesen. Ljubav u Njegovim pjesmama i Njenom glasu. Ljubav zauvijek. I ljubav u času.

A moglo je pisati i kako je kantautorski džentlmen Aljoša Šerić, opjevan vokalom družice mu Antonije Matković, zakucao treći puta zaredom jedan od ponajboljih albuma ovdašnje organske pop produkcije. Razigrano, lepršavo, jednostavno, lirski nedvojbeno djelo. Ono zbog čega mu se vrijedi napraviti mjesta u gornjem domu i na tronu izvođača srednje struje koji bi tuzemnu scenu mogli učiniti daleko ljepšim mjestom od onoga kakva je bez ovakvih albuma. Vani se takvome spoju M/Ž vokalne kombinatorike i hitoidnosti tepalo imenom Beautiful South s britanske strane, dok bi drugu polovicu izdržala ravnopravno Beckova kantautorska akustična traganja (“Sea Change”, “Morning Phase”) s balaševićevimnjuhom za pjesmu.

Naslovima pastoralan, zvukom romantičan, izvedbama ležeran, treći studijski album Pavela rafinirani je eho autorske sigurnosti (“Pastorala”, “Čaroban”), uživanja u glazbi bez suvišnih prenemaganja (“Ljubav stoljeća”, “Tek je prva”, “Uz njega je nikad nije bilo strah”), glazbi svedenoj prvenstveno na emociju. I poneki plesni korak (”Čuvaj me”, “Dobro je da sam bivši”, “Autentično osrednji”).

Kad završi instrumental “Jasmina sanja u tehnikoloru” nema potreba za opisima, onomatopeje će slušatelji raditi sami, centralni komadi albuma postaju slobodna forma “3:27 AM” i ljubavni let “Ispočetka”, a poslije bonusa “Od svjetla i ptica” poželjet ćete što prije nazvati voljenu osobu, reći joj šaptom da je volite ili je prigrliti jače ako se nalazite u istoj prostoriji. U zemlji ispodprosječnih života, prosječnih licemjera i natprosječnih depresija, imati razloga za smijeh ponekad je rudarskim poslom, ali otkopate li album poput ovoga i na Vas bi mogao doći red.

JA

9/10



LEONARD COHEN – Popular Problems (Columbia)

Redakcija dopa s vanjskim suradnicima u misiji dešifriranja popularnih problema ne samo Leonarda Cohena.

Josip: “I always liked it slow…slow is in my blood” (pjevuši). Bariton je tu. O bluesu će uz salsa ritam u prvom singlu “Almost Like The Blues”, neobično je kako ta stara garda zna zadržati prepoznatljivost i kvalitet uz sve svoje manirizme. Godinama fakat kao staro sve bolje vino. Gospon pjesnik Leo šapće žene mu piju s dlana…”

Ana: “A kad se dotakne Samsona. Pa nije li to storytelling za rasplakati se? Umirujuće je…”

Gelo: “Čekaj, jel umirujuće ili umiruće? Jer može biti oboje s obzirom na godine.”

Ana: “Budalo, legendama ne pakovati, bar ne ovoj…”.

Max spava. Skoro da će hrkati. Crven je u licu. Kao dobro najedena beba. Da nema bradu.

Ivana: “Ovo je prelijepo. Kao uostalom i svi ostali njegovi albumi ne samo u novom stoljeću. Old Ideas, Dear Heather, Ten New Songs su svi redom bili sjajni…”

Josip: “Dobro, ne pretjerujmo, nisu baš svi…ali starac zna. Ulovio se tog tmurnog downtempa, to mu ide najbolje uz šapat. Što će njemu pojevanja kad ga se najbolje razumije kad to nešto škrguće. Iako nije mi baš jasno na što se odnose popularni problemi jer njegovu publiku kao i njega muči inkontinencija ili ih opeljuši menadžer pa moraju počet vjerovat u bude kad su ih budale prevarile”.

Anđelo: “Pljusak se spušta, poplave će, nestat će struje, zdrkat će se vremena & više od toga. Ali slušajući starog šmekera sve nekako ide pod ruku & paše. Taj kačket, taj naklon. Svi koji su mu išli posvjedočiti u Zagreb ili Pulu, znaju zašto je najjednostavnije na svijetu pognuti glavu u znak respekta”.

Ana: “Did I Ever Love You od sentiša k ubrzanju, njegove back vokalistice, pa blues My Oh My u koji će prešvercat neku cigansko balkansku pevaljku, svega je sabrao u tih 9 pjesama, jedva malo više od pola sata, ali bar je poštenih. Baš me zanima ima li turneja i nakon ovoga ili je otplesao svoje valcere?”

Gelo: “Cohen je taj koji postavlja pitanja, a ne daje odgovore, kuiš?”

Anđelo: “Najavio je da nema svirki. Potrošilo se, pričekat će holograme u 22. stoljeću, pa ako ispadne da je ovo zadnji, hallelujah je dobila hvale vrijedan suzvuk…”

Alan Ninja (Sarajevo): “Jeben i mračan kao i do sada sa tu i tamo nekom veselom notom kojom očito pokušava zamaskirati svoje opasne namjere. True Detective atmosfera…”

Max zahrklja kao da će se probuditi, Ana mu stavlja ruku na muškost, šušne uhu, psssst, spaaavaj, prisloni mu slušalicu mp3 baš plače “Born In Chains”, pa završnu “You Got Me Singing”…

Ocjena: 8/10



U2 – Songs Of Innocence (Island)

Redakcijski sastanak i preslušavanje novog albuma U2 u svrhu pisanja recenzije. Prisustvuje nešto urednika, novinara i suradnika, rezultat je transkript njihovih reakcija na jedan od najvrućljih albuma ove sezone, jeseni.

Ivan: “Isusatiboga kae ovo? Netko je stavio na autopilot C strane U2-a kad su znali pisati?”

Ana: ”Novi U2. Powerd by Apple. Logged by iTunes. Sve moderno i pravo, a još uvijek emotivno, znaš Bono tamo pjeva pjesme o mami Iris, Joeyu Ramoneu, vraća dugove The Clashu, sav je emotivan, prisjeća se korijena, djetinjstva, nesumnjivo drži da je napisao najbolje djelo dosad... ”.

Josip: “Ja ne znam niš o U2 još nakon Achtung Baby, a poslije ovoga čini mi se da su tad trebali.”

Max gleda zamišljeno u daljinu, stavi naočale i prdne naglas...

Anđelo: “I onda dođe neki direktor Applea pa se on i Bono na prezentaciji pred stotinjak pressing novinara dodirnu kažiprstima kao E.T. i dječak Elliott prije nego E.T. ode natrag u svemir, zahvale se jedni drugima na genijalnosti & Yodizmu, pa počne proces humanog pobiranja milijuna, a sve besplatno...ne moreš ne obožavat U2. Samo, fakat, osim riffa “Cedarwood Road” su zaboravili potpisati jednu jedinu pjesmu. Glavno da se Danger Mouse, Flood & ostala producentska ekipa izvrtila...”

Gelo: “Samo im je Rolling Stone američki dao 5 zvjezdica, bagra potkupljiva, sto posto su platili za tu recenziju masno. To je kao kad Tedeschi Pipsima zakupi prostor u Jutarnjem za plaćeni oglas i onda od svog pobožnika naruči superlativni tekst kako bi se “objektivno” pisalo...

Ivan: “Analogijom U2 su dobri ko Pipsi? Nisu.”

Josip: “Jesu”.

Ana: “Još bolji...”

Max zijeva.

Ivan: “Ne čujem ništa nevino na novom albumu U2, stvarno. Emocije u glazbi, to valjda kad zaradiš milijune samo još Springsteen zna iskopati bez ovakvkih ljigavih korporacijskih penetriranja”.

Drugi Ivan Becković (Makedonija): “Novi U2? Iznanađuće dobar! Vredelo je čekati. Scenom, još uvek drmaju hipici u 50-oj. S pravom... “

Ivana: “Ne znam kako im je uspjelo ali bit će da su potpisali najgori album karijere”.

Josip: “Ako je najgori onda im treba čestitati jer smo dosad mislili da od “Pop” i “Zooropa” ne ide gore.”

Robi: “Ja sam od dizajniranog omota napravio metu i onda šurikenom gađao pogodio odmah plastiku u srce, tako da je novi U2 preminuo u iPhoneu.”

Alan Ninja (BiH):” Niš posebno, jedna dvi pjesme valjaju ovo sve ostalo talašika, a i te dvi su ono na silu da valjaju, imaš Adamov dabični bas zvuk, Edžovu transoidnu gitaru, al nema energije...”.

Ocjena: 3/10

Fotomonting


USKORO POP DOP IMPERIJA UZVRAĆA UDARAC.........UPCOMING 10. 10.......REVIVAL.........DOP MAGAZIN USKORO NA VAŠIM SKRINOVIMA!..........TREBAMO EKIPU ZA ŠLJAKU....AKO OŠ ŠLJAKAT MEJLAJ NAS NA Info@dopmagazin.com