film Kritike

Ne gledaj mi u pijat (Hana Jusić)

Snimljen u tradiciji realističnog filma, socijalna drama darovite debitantice Hane Jušić jako podsjeća na tranzicijske filmove rumunjskog novog vala. Dugo kadriranje, pričanje na vrlo, uslovno rečeno, neprivlačan i gotovo dokumentaristički način. Predstavnik je kategorije “filmova bez radnje”, iako se ispod površine zapravo vrlo precizno podcrtava cijela paleta emocija. Glavna junakinja je mlada djevojka zatupljena krugovima svoje svakodnevice. Treskavom kamerom iz ruke pridonosi se naturalizmu životne priče prosječne dalmatinske obitelji glavne junakinje (koju izvrsno tumači naturščik Marija Petričević) uz okruženje njenih muškaraca (otac i brat u sjajnim interpretacijama Zlatka Burića i Nikše Butijera). Ali film nije komunikativan izvan određenog miljea ljudi koji se bave više njegovim subkontekstima nego prikazanom na velikom platnu. Drama malih ljudi prikazuje se na povremeno humorističan, povremeno dosadnjikav, povremeno uobičajen, nimalo tipičan način, da bi bio vrijedan oslikavanja. Reći će zagovornici teze da se o svemu može snimati film kako se radi o remek djelu. Panegirici o najboljem hrvatskom filmu jasno su i znakovito pretjerivanje od ljudi sklonih tzv. Art filmu. Snimanom za ljubitelje autističnih i oporih drama. Izvan njih teško da je mogao računati na publiku. Za takve filmove postoje festivali, selekcije, žiriji koji moraju objasniti ljudima što je tako dobro jer to se dobro iz samog gledanja teško prepoznaje.

6/10

Ana Starčević

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame