film Kritike POP COOLTURA

Anka (Dejan Aćimović)

Puno se pisalo o Anki. Ekranzaciji dječje bajke Mate Lovraka koja je najavljivana kao film koji će od upotrebe specijalnih efekata do angažiranja inozemnog bivšeg nogometaša a poslije glumca Erica Cantone nastaviti trend povratka djece i roditelja u domaća kina. Međutim, od vjerujemo, dobrih namjera dobili smo kulturocid gotovo podjednak Šegrtu Hlapiću Silvija Petranovića. Sterilnom, scenaristički beživotnom, gotovo nepomičnom filmu. Pokretnoj traci loših scena tučnjava, karikaturalno neuvjerljive glume od mlade protagnostice do gotovo svih pobrojanih uz iznimku odlične Anđele Rammljak. Filmu u kojem se Rade Šerbedžija ili Nikola Kojo ukazuju kao usluga prijatelju redatelju, a to nije dovoljan razlog za dobro odrađenu ulogu. Redateljski Aćimović je mogao prisegnuti daleko inteligentnijim rješenjima od prikazanih, a kao jedina dobra strana filma ističu se namjere odrađivanja nekih scena sa specijalnim efektima. Od kojih su neki izvedeni amaterski i diletantski kao da se snimalo (žene zmije), a neki su bili malo manje oku neudobni (div). Sve ostalo je edukativni primjer kako se upropaštavaju dobri literarni predlošci i zbog kojih djela se gubi povjerenje u kvalitet domaćeg igranog filma. Uz organizirane posjete škola kinima ovakvi filmovi imaju kino potencijal. Bez njih imaju samo potrošeno vrijeme, bačen novac. Šteta struje.

2/10

Mario Kortin

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame