Glazba Kritike

Edo Maajka: Ne mogu disat – the comeback

Oklopljen novim živim bendom vrhunskih session instrumentalista Edo Maajka najavljuje novi album impresivnom, lirski stamenom ljubavnom poemom. Moderna balada o faljenju njegove ljubavi i nekompletnosti svakodnevice kad je nema u blizini zakucava po svoj dužini. Verbalnim dosjetkama pop kulturnih sličica s ovih terena poput “ko Balkan sivo ko Pišonja bez Žuge ko beskrajni dan 92.-e”, podjebavačkim usporedbama Balkana Skandinavijom, Edina lirska forma je u topu razine prva dva, još uvijek najjače albuma. I tako joj redom baca ljubavne lajne sve dok ne prasne uz rageovsko bodycountovski na refrenu prilično jasni statement “Ne mogu disat to ne može ni sevdah opisat…”. Zakucavanje kakvo dugo nismo od njega čuli najavljuje možebitni povratak na vrh glazbene scene. Manje je više. Skromnost tržišta uvjetovala je pojednostavljenju pristupu snimanja spotova. Ovo je jedan od ogranaka takve taktike. Smjestit Edu u prosječni zagrebački stan, dat mu četiri pet podradnji (četkica za zube s cigarom, pišanje u lavandin, gledanje u zrcalo, ličenje paste na metlu) kao podebljanja vrhunske stvari činit će ga životnim, narodskim medom kakvim ga se mahom publika još uvijek sjeća i svojata. Pridodat mu još u kontraplanu i bend koji se uživljava u predsoblju, dimna bomba je bačena. (JA)

8/10

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame