autorski tekstovi film KOLUMNIZAM Kritike POP COOLTURA

The Founder (J.L. Hancock)

 

Nekoć davno (točnije, drugoj polovici 50-ih) u ‘veličanstvenom’ S.A.D.-u živio je i jedan slatkorječivi luzer/trgovački putnik koji na svojim pustim poslovnim proputovanjima kroz kojekakve pripizdine nikako nije mogao uloviti američki san. Njegovo ime je Ray Kroc (M.Keaton) i džabe mu svi ‘šejkeri’ svijeta kad gotovo niti jednog nije mogao utopiti sumnjičavim vlasnicima restorana brze hrane. Kad je od svoje tajnice saznao da su vlasnici jednog restorančića naručili čak 8 spomenutih šejkera, Kroc se u čudu uputio ka dotičnoj gospodi da vidi koji se vrag tamo događa.

I tako počinje priča o nastanku omraženog/voljenog lanca restorana (?) brze hrane (ako se tako može nazvati zdrobljena masa antibioticima našopanih goveda i krava) koji nam danas na traci stvaru novu rasu pretilih, dijabetesom oboljelih Amerikanaca (i šire). Amen!

Ako ništa drugo, saznao sam kako je nastala i ova ‘krasna bajka’ zvana McDonald’s, odnosno, kako se siroti Michael Keaton i dalje ne može oporaviti od gubitka oskarčića (jedna od najvećih Akademijinih krađa u povijesti filmske umjetnosti) i kako se na silu pokušava ulizati i slizati (onim istim prdonjama iz Akademije) za novu nominaciju (ako ne i nagradu). Neće ići dragi Keatone! Da si dobar (nerijetko i odličan) glumac, znamo odavno, ali ne ide ti na čast glumiti ovakve gnjusobe kao što je Ray Kroc (još samo jedna sposobna pijavica koja se bezobrazno obogatila na idejama drugih).

Film je sam po sebi napravljen školski (kao i hrpa biografskih filmova do sada), sve to curi niz grlo poput jeftinog vina iz tetrapaka, ali malo tko će mariti ili ga se sjećati kroz par tjedana/mjeseci. Radije još jednom pogledajte Spurlockov ”Super Size Me” nego ovo prokušano i prožvakano ulizivanje. Fast food verzija Fincherovog ”The Social Networka” i to je to!

5/10

Ivica Perinović

Ivica Perinovic

Ivica Perinovic

Komentari

Reklame