Glazba

Macy Gray @ Tvornica, Zagreb, 09. 03. 2017.

Sara Renar je svirala prije. Dobra prilika usporediti domaći hvaljeni stand up s vrhunskom svjetskom klasom izvođačice. Sara je imala minimalistički back up. Sara je svirala gitaru. Sara se trudi biti umjetnost, ima sjajne lansirne momente, a mijenjanje kroz materijal s “Djece” do aktualne “Tišine” trebalo bi svjedočiti zdravom razvoju djevojke u čijim će stvarima biti više od tišine. Vrijeme je na njenoj strani.

Macy Gray je pojava čije grlo, glas, osebujnost, odabrani materijal vrijedi nekog nepostojećeg Soul Hall Of Famea. Već nakon debitantskog “On How Life Is” kada je nauštrb “I Try” bila Grammy čeljadetom. Pjevačicom u nu soul kategoriji na čiju se toplinu, osobenost i drugačijost u svijetu plastificiranih arenbi produkata, moglo osloniti. Prilikom prvog (Lisinski), pa drugog (Tvornica) gostovanja u Zagrebu dešavalo se otprilike isto što smo repetirali u dupkom krcatoj Tvornici. Ona ne mari. Ima klišeje komunikacije s publikom. Ima uvijek vrhunske virtuozne instrumentalističke lunatike. Ima sat i pol za odradit aktualni materijal plus vožnja kroz hitove eventualno u novim aranžmanskim čitanjima. Ima karizmu. Ima dovoljnu količinu pjesama. Ima novi album “Stripped”, dakle opravdanje aktualnog. Sve osim koncerta. Tako će otvarati s plesnijim funkee numerama iz ranijih faza karijere “Do Something”, “Relating With The Psychopath”, “Why Didn`t You Call Me” te već u prvoj pjesmi odlučiti predstavljati “najbolji bend na svijetu”. Igrači će joj uspjeti u prve dvije stvari odsolirati od basa do saxa. Njihova umješnost je neupitna ali dojam je da bi publika voljela prisustvovati nečem čemu može uživati bar podjednako njima na stageu. Nimalo se tog feelinga nije razmjenjivalo, unatoč vrlo toplog dočeka ponekad rezervirane zege publike. Prigušen, basovima pretjeran, vokalno loše niveliran razglas nije doprinosio osobito doživljaju svirke. Linija hitića, linija covera (“Creep”), linija novih stvari s aktualnog albuma, jedva se došlepat do “The Way” te megahita i hopla pa tko izdrži, već je ponoć. Uz dužni respekt prema njenom radu, djelu i pojavnosti, sljedeći put bi mogla uistinu odsvirati koncert. Četvrta sreća. (JA)

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame