mediji Politička aktuala

Otvoreno pismo gdinu Ivici za rješavanje podstanarstva

Poštovani Ivice, isprika na smetnji.

Moje ime je Anđelko.

Redovni sam potrošač i kupac u Vašim dućanima. Jako volim pečene proizvode koje nudite pogotovo one kukuružnjake klipiće s kimom voćne jogurte bez glutena i raznih nezdravih emulgatora i sve ostale proizvode na ponudi Vaše kompanije sa srcem. Lijepo je što u ova bezdušna i ponekad beskrupulozna i okrutna vremena postoje ljudi koji su spremni na odricanje i darivanje, a sve za opće dobro i narod. Često sam ugodno ćaskao s tetama na kasama, u Vašoj firmi provodeći dane i dane kupujući razne divote s polica od mineralne do raznih delicija. Ponekad bih između redaka i zaplesao uz taktove Severine ili nekog od naših izvođača. Uvijek mi se sviđala Vaša usmjerenost prema narodnom a ne kao neki drugi bogatuni koji na privatne zabave naručuju neke stranjske istrošene zvijezde čudnih imena na primjer Franz Ferdrritandt. Ili slično. Treba čuvati nacionalno. Držati se našega. Kao što ste Vi dobavljali naše od dobavljača. Nisam pogledao onaj blasfemični i anemični dokumentarac Gazda u kojem se spominjalo Vašeg imena. A kao nije. Ali ono što jesam je trošio kod Vas. Kupovao sam s osmijehom. I ostavio sam sigurno više tisuća kuna računa. Ponekad su česti posjeti rezultirali da bi se udebljao nekoliko kila. I kad bih jeo one specijalne jabuke iz zamrzivača vječnog roka trajanja s okusom brašna uvijek sam znao cijeniti ljude s vizijom dovoljno hrabre da narodu ponude hrabre i kvalitetne pače futurističke proizvode. Znate da ni u srednjoj školi kad su djeca u pubertetu malo neodgojena pa se otmu roditeljskoj kontroli nisam nikad ništa ukrao u Vašim dućanima. Ha ha ha. Da se nasmijemo malo, a šta nam drugo preostaje nego bit vedra duha u ova teška vremena. Moje su kolegice suradnice bile višekratno na sastancima kod Vaših direktora marketinga vezano za sponzoriranje mojih igranih i dokumentarnih filmova i litrarnih pokušaja, međutim unatoč dogovorima i pokazanom interesu uvijek je ispalo da je budžet za kulturu te godine već raspoređen. Pročitavši tužne vijesti o potencijalnom scenariju u kojem biste mogli ostati podstanarom htio sam Vam reći da ne brinete i samo ponuditi svoj skromni stan. Dvosobni u Zagrebu. U mirnom kvartu. Dugave. Pored starog ranžirnog kolodvora blizu hotela Porin. Ima hipoteku i treba platit kredit od nešto manje od 6 milijardi kuna ali ljudi smo dogovorit ćemo se. To je sve što sam nešto manje od 40 godina stvarao ne baš za narod nego sebično za sebe i svoju obitelj. Ali je od srca i nadam se da će poslužiti općem tj tuđem dobru tj Vašem dobru. Eto. Ili da zamijenimo za onaj iz Dubrovnika ili dvorac u kojem ste planirali i radili sve ove godine. To je najmanje odricanja koje građanska dužnost nalaže tako da znate da Vam u ovim teškim trenucima nisu svi okrenuli leđa nego da ima nas koji štujemo Vaše zasluge i prepoznajemo predanost jer nije mala stvar odreći se svega što ste 40 godina radili za narod i domovinu. Pa samo da znate kako ne morate brinuti podstanarom nikad nećete biti jer jedan stan čeka samo Vas i suprugu ili sina i kćer svejedno je koga god treba.

Uz dužno poštovanje.
Vaš vjerni potrošač,
Anđelko Gurkas

P.S.
Znate kako kažu u onom lijepom filmu “Tko pjeva zlo ne misli” pronašao sam jedan zgodan prigodni pjesmuljak našeg narodnog pjesnika Homera Horvata.

Kad god nam je teško i kad nam se plače
Nas dobri Ivo zavuče ruku u gaće
Počne navlačit klatit naprijed natrag
A narod klikče evo ga sad će sad će…
Svi su htjeli da grune dune da explodira
Samo mu jedan mali crvić sumnje nije davao mira
Taj je znao da nema nade jos manje sreće
Nas dobri Ivo nikad loše svršit pa ni tad neće
Previše je muke znoja suza utkano u njegovijeh radnih dana
Odricanja za njegovu zemlju eno sad stoji neoplakana
Od umora Ivek uvijek trokira
Pa sve svoje dugove velika srca na kraju donira
Na našu muku i veliku tugu
Sad treba pribrat glave i pomoć Iveku drugu
Treba mu puno sline za vidat lizat ostrastit rana
Ne triba ga samo pljunit već donirat mu stana…

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame