Celebrities knjige Kritike POP COOLTURA sex showbiz Zabava

Ava Karabatić je “Ja, nomad”

Ona je TV proizvod 21. stoljeća. Brz. Površan. Lakopotrošan. Bigbrotherovski. Sklon zaboravu. Prisutan onoliko koliko joj površinski mediji dozvole proviriti i ukažu joj dodatni prostor za velebne dokaze kako je, recimo to rudanovski, pomalo nevina na intelekt. U 28. godini ima biografiju, za koju se sumLJLJLJa da je pisala sposobnošću moždanih upravljanja tuđim rukama. Dakle, mađioničarsko hipnotizerski nivo velespoznaje.

O njoj mediji govore s prigušenim podsmijehom predstavljajući je starletom, međutim tužna je istina da postoje fakulteti koji su određenom modelu djevojke spremni kresnuti pečat na diplomu do čijeg je potpisa lakše doći nego autograma dotične ljepotice. Onog trena kada plastika postane relevantan proizvod za bilo što drugo osim prćenja usana je moment kad je vrijeme zapitati se – što smo radili krivo.

Štivo kojim srcedrapateljnu ali odlučnu misiju “uspjeti” u životu Ava dijeli sa svojim publikumom, ne ide dalje od banalnosti nižih razreda srednje škole. Ono za što se Ava pronosi zapravo je daleko od odraza u ogledalu što dotična jest. Njeni intelektualni kapaciteti ovdje su nevažni jer postoji dovoljan broj omađijanih koji su iz znatiželje platili na kiosku jedno od gorih izdanja godine. I tu se dokida sva svrha.

Ava se gleda, Ava se čita, od Zagreba do Beograda od tamo do Splita, a koga boli kurac za mozak pritom, to je organ kojeg se u 21. stoljeću najmanje pita.

Anđelo Jurkas

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame