POP COOLTURA

Mit o možemo

Čini mi se da je vrijeme za razbijanje općeprihvaćenog mita o plakatu i kampanji “We can Do It“.

Došao je Dan žena 2017. Noćni marš borbe za prava žena prošao je Zagrebom i vidjeti se moglo svega. Ne želim pisati o prosvjedu, niti općenito o pravima žena. Tekst pišem iz jednog specifičnog razloga. Jedan me simbol posebno zaintrigrirao, u dovoljnoj mjeri da se pokušam prisjetiti svega što znam o tome, kao i da dodatno proučim ono što ne znam. Plakat “We Can Do It” sa ženom koja zavrće rukav rijetko je kome nepoznat. Većina će reći da se radi o plakatu za emancipaciju žena. Neki će se praviti važni pa će još i imenovati sliku “Rosie the Riveter“. Po naški bismo je valjda nazvali Ružica Zakovičarka. Šaljivo, zar ne? No, moram razočarati mnoge: dotični plakat izvorno ne predstavlja nikakvu žensku emancipaciju, niti ima ikakve veze s Rosie, tj. Ružicom.

Krenimo otpočetka! Poslužite se pićem i grickalicama, počinje artiljerija argumentima!

Zabluda 1: “To je bio plakat američke vojske tijekom Drugog svjetskog rata za regrutaciju ženske radne snage”. – Ma kakvi! Bio je to samo jedan plakat u nizu plakata J. Howarda Millera za tvrtku Westinghouse Electric and Manufacturing Company. Drugim riječima, plakat za internu uporabu tvornice, jedan u seriji plakata koji su se mijenjali svaka dva tjedna. Služili su za podizanje morala i inspiraciju za rad tijekom veljače 1943. godine.

Zabluda 2: “Plakat je nešto značio u ratno doba”. – Krivo! Tijekom Drugoga svjetskog rata plakat je bio potpuno nepoznat izvan radnog kolektiva dotične tvornice, a za portret lica na plakatu kojeg se danas uglavnom koristi ustvari je poslužila jedna od njihovih radnica. Geraldine Doyle, djevojka koja je navodno na slici, radila je u tvornici samo desetak dana jer joj je posao bio pretežak. Plakat je ponovno otkriven tek u svibnju 1982., kad ga je novinarka Patricia Brennan u Washington Postu predložila kao razglednicu, između ostalih plakata iz Drugog svjetskog rata, kojom bi ljudi mogli poslati zahvalnicu ocu ili kojem drugom ostarjelom borcu iz tog doba. Postao je masovno poznat i popularan 1994. kad je izašao na naslovnici magazina Smithsonian i kad je 1999. tiskan na markicama prve klase Američke pošte. Nakon toga postaje komercijalan – političarke ga počinju iskorištavati za svoje kampanje. Logično.

Zabluda 3: “Plakat je feministički”. – Ni slučajno! U originalu nema nikakve veze s feminizmom, ženskim pravima, niti emancipacijom. Štoviše, na drugim plakatima iz iste serije nalaze se muškarci, s tekstom “Imate pitanja u vezi svoga posla? Pitajte nadređenog” (koji je, očito, muškarac). Žene su zapošljavane samo kako bi nadomjestile regrutirane muškarce. Plaćama za posao rijetko kad bi dostigle uopće 50 % plaće muškarca na istom radnom mjestu. Doduše, u to se doba zaposlilo više od 6 milijuna žena u Americi, što je kasnije utjecalo na daljnje zapošljavanje žena nakon rata, kao i dodatnu borbu za ženska prava. No, to zapravo nema veze s ovim plakatom. Uostalom, odmah nakon rata žene su slali doma, u ulogu kućanica, kako bi se muškarci mogli vratiti na svoj posao. Uslijedila je posljeratna era konzumerizma. O tome se možda raspišem nekom idućom prilikom.

Zabluda 4: “Na plakatu je Rosie the Riveter. – Nije! Originalnu Rosie naslikao je Norman Rockwell za naslovnicu Saturday Evening Posta 1943. i tada je to bio puno poznatiji plakat. Model za plakat bila je Mary Keefe. Bila je daleko više muškobanjasta, mišićava, prikazana kako jede sendvič pod pauzom, s nogama na Hitlerovoj knjizi Mein Kampf i s američkom zastavom iza sebe. I da, ovaj poster je bio jasan poziv ženama da se uključe u rad u tvornicama ratne mašinerije. No, budući da je originalna Rosie mišićava (meni nikako, ali u očima nekih ljudi možda neprivlačna) žena, buduće su feministkinje ipak odlučile kao svoj simbol koristiti ženstveniji model, s maskarom na trepavicama i nalakiranim noktima. Pomalo protivno osnovnim konceptima feminizma, zar ne? Barem koliko se ja razumijem u semiotiku patrijarhalnog društva i ulogu muškarca kao promatrača, žene kao promatrane.

Zabluda 5: “Rosie je postojala”. – Nikako! Inspiracija za naziv dolazi od istoimene pjesme iz 1943. pjevača koji se zvao James Kern Kyser. Model je bio stvaran, no Rosie je fiktivni lik.

Zabluda 6: “Slogan ‘We Can Do It’ odnosi se na žene”. – Nije istina! Kao što sam već objasnio, odnosi se na sve radnike u tvornici. “We”, iliti “mi” kasnije je konstantno iskorištavano u pogrešnom kontekstu dok ljudi nisu stvorili ikonu suvremene pop-kulture, uzimajući sve elemente ovog simbola zdravo za gotovo. Slika se danas pretvorila u mit. Inspirativnu laž. Uzmemo li u obzir još i činjenicu da su žene bile daleko manje plaćene za isti posao koji su obavljale umjesto muškaraca, možemo slobodno reći da se simbol prostituira. Sam plakat uopće nije bio namijenjen veličanju ženske snage.

Da zaključim, popularni plakat reciklira se u nebrojenim situacijama, u prilikama koje su potpuno oprečne originalnom projektu. Mnogi su iskorištavali ovaj semiotički dragulj, poput Sarah Palin, Ron Paula, Hillary Clinton, Beyonce, u Americi postoje čak i organizacije koje nose naziv Rosie the Riveter, postoje festivali gdje se žene kostimiraju u lik s plakata. U domaćoj je pak javnosti simbol također često korišten za razne potrebe, odnedavno u kampanji jedne kandidatkinje za gradonačelnicu Zagreba, kao i na raznim prosvjedima i drugim prilikama, gdje god netko pomisli da bi ga, eto, baš bilo zgodno iskoristiti kao potporu ženske emancipacije. Bilo kako bilo, ono što stalno privlači pažnju u vezi s ovim plakatom jest ništa drugo doli ženska ljepota! Tako je – ženska ljepota – uloga žene uklopljene u patrijarhalni sustav! Upravo je to ono problematično zbog čega sam ovaj tekst i napisao. Zar je ženska ljepota presudna za svako pitanje bilo kojega konteksta vezanog uz žene? Ženska ljepota jedina je stvar uz koju se ljubitelji ovoga plakata vežu. Ostala su značenja, kao što argumenti dokazuju, nadodana kao produkt mašte, oportunizma i želja. Danas, više od 70 godina nakon izrade originalnog plakata, nedovoljna upućenost, nedovoljna informiranost, kao i namjerna dezinformiranost, dovode do toga da je poznavanje istine u vezi s originalnom kampanjom postala iznimka. Sada ste svjesni istine. Samime time i iznimni. Čestitam! Srdačan pozdrav!


Izvori informacija:

Zabluda 1History.com Staff (2010), Rosie the Riveter, A+E Networks: http://www.history.com/topics/world-war-ii/rosie-the-riveter

Zabluda 2Brennan P. (1982), Poster Art For Patriotism’s Sake, The Washington Post: https://www.washingtonpost.com/archive/lifestyle/magazine/1982/05/23/poster-art-for-patriotisms-sake/65f96528-ddcb-4507-b157-c8b2c6dc25c1/

Zabluda 3: a) Lowen L. (2015), Who was Rosie the Riveter, About.com:
http://womensissues.about.com/od/womenintheworkforce/f/RosieRiveter.htm

b) Kimble J. J., Olson L. C. (2006), “Visual Rhetoric Representing Rosie the Riveter: Myth and Misconception in J. Howard Miller’s ‘We Can Do It!’ Poster”, Rhetoric and Public Affairs, Vol. 9 (4): 533–570

Zabluda 4: a) History.com Staff (2010), Rosie the Riveter, A+E Networks: http://www.history.com/topics/world-war-ii/rosie-the-riveter

b) Sharp G. (2011), Myth-Making and the “We Can Do It!” Poster, Sociological Images: http://thesocietypages.org/socimages/2011/01/04/myth-making-and-the-we-can-do-it-poster

Zabluda 5: link na pjesmu – https://archive.org/details/RosieTheRiveter

Dino Tremens

Glumac, reper, slam poeta, turistički pratitelj, stipendirani student, ljubitelj neobičnih sportova i aktivnosti (snowboard, biciklizam, kečeri, MMA), vozač, avanturist, ljubitelj hrane... Rođen i živi u Zagrebu, bla, bla... Život je lijep ako se tako postaviš prema njemu. To je sve što zna o sebi.

Komentari

Reklame