Sports

Luis Enrique – vođa bez vlasti.

Povijest nas uči da svaka vojska treba vođu. Ne bilo kakvog, ne formalnog koji će se poslikati i onda prepustiti vojnicima da se bore za njegovo ordenje. Pravi vođa je inteligentan, mudar, domišljat, snalažljiv i možda ono najvažnije, odriješit u teškim situacijama. Pravi vođa vodi svoju vojsku i uživa respekt svakog pojedinog vojnika. Sinoć samo imali prilike gledati Barcelonu kao vojsku s formalnim vođom. Zanimljiva je situacija s Enriqueom, čelnici, a i igrači, znaju da odlazi na kraju sezone i jedini razlog zbog kojeg je još uvijek trener je činjenica da to netko jednostavno mora biti, a mjesec dana prije kraja sezone se ne isplati mijenjati trenera. Enrique je u trenutku kad je objavio da neće produljiti ugovor s Barcelonom izgubio autoritet, prestao je biti vođa. Previše je ega u svlačionici Barcelone da bi netko koga za mjesec dana više neće biti imao neki važniji utjecaj. A ni na ono na što može utjecati, ne zna utjecati.

Sinoć se odigrala još jedna bitka u kojoj je Enrique izgubio prije nego što je planirao. Čim su se na ekranu pojavile grafike bilo je jasno kako Barcelona izlazi počiniti samoubojstvo. Nakon katasrofalne predstave Mathieua na La Rosaledi protiv Malage, Enrique ga je iz samo sebi znanih razloga uvrstio u prvu momčad kao lijevog bočnog i doslovce otvorio lijevu stranu svoje obrane. Čak ni kad je u dobroj formi Mathieu nije dovoljno dobar za prvu postavu Barcelone, a pogotovo ne na poziciji lijevog beka. Lijeva strana je bila nemoćna pred naletima brzanaca poput Cuadrada i Alvesa, a to je bio samo jedan od problema Barcelone u Torinu.

Barcelona je izgledala bezidejno od samoga početka, visok pressing Juventusa natjerao je Umtitija i Pique da organiziraju napade, a isti taj pressing je posljedično doveo i do prva dva gola. Kod prvog je Dybala trenutkom hrabrosti i lucidnosti otvorio utakmicu, a kod drugog je Juventus kapitalizirao nadmoć koju je uspostavio u sredini terena i nakon što je Mandžukić probio Roberta na desnom boku poveo s 2:0 bacivši Barcelonu na koljena. Možemo samo pretspostavljati, ali vrlo je vjerojatno da su se u tom trenutku igrači Barcelone prisjetili katastrofe koja ima se nešto ranije dogodila u Parizu pa je i to dodatno psihički opteretilo momčad. Međutim, igrači ne snose nikakvu odgovornost za ovaj poraz. Luis Enrique je jedini krivac i to zato što bio loš vođa. Krivo je procjenio situaciju i svoju vojsku poslao u bitku bez dovoljno municije da izbore pobjedu.

Kako su tekle minute utakmice tako je Enrique sve više gubio kompas i na kraju, s početne 4-3-3 formacije, stalnim remećenjem rasporeda igrača došao do čudnovate formacije s 3 igrača u obrani koju vjerojatno ni najveći taktički stručnjaci ne bi mogli definirati. No, to nije sve. I prije trećeg gola i potpunog raspada događale su se ogromne greške koje su bile posljedica Enriqueove nepripremljenosti. Allegri je Dybalu postavio na poziciju polušpice u prostor između vezne i obrambene linije Barcelone. Da Juventus nije preko krila vršio pritisak na taj prostor vjerojatno Dybala ne bi imao onoliko prostora koliko je imao, ali i bez obzira na to, Enriqueu na duši ostaje činjenica da je najopasnijeg igrača Juventus ostavio nečuvanog. Međutim, vrhunac apsurda događao se prilikom kornera za Juventus – Mascherano je čuvao Chiellinija! Za vrijeme svih 5 kornera dogodila se ista apsurdna i neobjašnjiva situacija. Iz takve situacije došao je i treći gol. Pjanić je izveo korner i perfektno pogodio glavu Chiellinija koji se bez previše naprezanja naklonio preko Mascherana i zakucao za 3:0. Zakucao je treći gol, zakucao je Enriquea, a vrlo vjerojatno i Barcelonu.

Za tjedan dana će se na Nou Campu odigrati uzvrat, ali ovoga puta s druge strane neće biti PSG i Emery, već Allegri i Juventus, stoga se usudim reći kako će uzvrat biti baš kao Luis Enrique – samo formalnost.

Marko Jerleković

Komentari

Reklame