Sports

Sramota u Tallinu zapravo je sramota u našem dvorištu!

Nakon nedavnog debakla protiv Estonije s portala nas bombardira sva sila tekstova o „sramoti u Tallinu“. Koliko god rezultat uistinu bio sramotan jer se radi o 119. reprezentaciji na FIFA-inoj ljestvici, toliko je gore navedena fraza koju sada mantraju i oni koji su nakon Ukrajine trubili o neporaženom Čačiću – pogrešna. Utakmica protiv Estonije se možda odigrala u Tallinu, ali prava sramota se odvija u našem dvorištu. Nisu Čačićevi izabranici (svih 16) poraženi od Estonije zbog lošeg terena, loše pripremljene utakmice ili njihove loše predstave, poraženi su zbog cijelog niza besmislenih i perfidnih odluka vrhuške našeg saveza. Pokušat ću Vam kroz ovaj tekst prikazati sav besmisao i neznanje koje je koncentrirano u našem nogometnom savezu, iako, moram Vas odmah upozoriti, sva je prilika da neću uspjeti jer bi nalaženje prikladnih epiteta za tu gospodu vjerojatno bio prevelik zalogaj i za Krležu, a kamoli ne za moju malenkost.

Vole se tako vukovi iz HNS-a prikazivati kao žrtveni janjci dijela naroda koji im se kao tvrdoglavo jare opire i odbija razumjeti da oni samo žele dobro našem nogometu. Međutim, Tallin je potvrdio ono što se ranije ovog mjeseca moglo navijestiti, čak su i novinari koji su dosad vjerno podržavali HNS i pisali hvalospjeve Anti Čačiću shvatili da brod tone i da će iznad vode ostati samo oni koji na vrijeme operu ruke od svega. Početak tog metaforičkog potonuća koje je u tijeku svoj izvor nalazi u incidentu koje se dogodio prije dvadesetak dana na Poljudu u derbiju Hajduka i Rijeke. Naime, jedan maskirani huligan iz redova Torcide upao je na teren, uzeo pripadnicima vatrogasne službe alat za uklanjanje upaljenih bengalki te krenuo prema glavnom sucu Zebecu. Koliko god se nekima suludo činilo da je situacija tek tada otišla kvragu, samo letimičan pregled medijskih napisa i površna analiza komentara ispod njih jasno daju do znanja da je taj događaj prelio čašu koja se punila godinama. Mnogi su mislili da će se isto dogoditi lani kada su nas huligani propisno osramotili u Francuskoj, ali ta je priča ipak „gurnuta pod tepih“ dovoljno brzo da narodu ne dojadi. Ova nova nije, a po svemu sudeći i neće biti.

Nisu, naravno, Šuker i Mamić krivi što je huligan utrčao na teren i lovio Zebeca, krivo je loše osiguranje i ljudska glupost. Baš kao i za većinu navijačkih izgreda. Može se pričati o tome kako je dotični motiv za nedjelo našao u averziji prema navedenima, ali to ni u kom slučaju nije opravdanje za ugrožavanje tuđih života. Bez obzira na sve, ovaj mali revolt koji se najbolje osjetio na društvenim mrežama ipak pokazuje kako svima polako postaje jasna ozbiljnost situacije. Naravno, u rigidnom i konzervativnom društvu poput našeg potrebno je jako puno malih revolta da bi se kotačići u glavama zarotirali dovoljno snažno da se ostanu vrtjeti i razbiju sljepilo. Sad se vjerojatno već pitate kakve veze ima sve ovo s gore spomenutim besmislom. Ima veze utoliko što je isti taj huligan koji je prevario čuvare u njihovom popodnevnom drijemežu vrlo vjerojatno isti onaj koji će se ušetati u glasačku kabinu i ponosno zaokružiti bilo što vezano uz HDZ, a dan kasnije napraviti ovakvu scenu kako bi „huliganima iz loža“ pokazao koliko ih mrzi. Toliko da im svakim svojim izlaskom na izbore učrvsti ljestve na kojima stoje dok uništavaju domaći nogomet. Tu se nalazi sam besmisao HNS-a, događa se da ih na ramenima nose oni koji ih žele rušiti. Da se razumijemo, nisam ovdje da bih Vam docirao o tome čije ime morate zaokružiti, ali jednostavno ne mogu prokomentirati HNS, a da ga ne povežem s politikom. Pokazalo se, posebno prema neki zadnjim potezima da se HNS politikom zapravo bavi puno više nego nogometom. Ništa nije besmislenije od ispolitiziranog sportskog saveza. A mi ih barem imamo napretek.

Spomenuo sam u prvom odlomku da nas je taj besmisao koštao u Tallinu, a sada ću objasniti i kako. Prvo i najbitnije, sama utakmica s Estonijom je bila besmislena i nepotrebna, kao i većina odluka našeg saveza i njihovog izbornika. Kakve smo mi, pobogu koristi imali od te utakmice? Financijske sigurne nismo jer ne vjerujem kako je Estonija iskrcala neku bitnu svotu za krnju reprezentaciju Hrvatske. Promovirali se također sigurno nismo, jer smo izgubili, a čak i da smo pobijedili, nikoga ne bi bilo briga. Izbornik nije dobio nikakve „odgovore na pitanja“ o kojima se pisalo prije utakmice, iako sam prilično siguran kako nitko zapravo ne zna što se krije iza te sintagme. Mladi igrači nisu dobili ništa od te utakmice jer oni koji su trebali biti pozvani nisu pozvani usprkos tome što je na klupi bilo i više nego dovoljno mjesta. Valjda Čačić nije htio gužvu na klupi, tko će ga znati. Sada se, kad smo svi malo pametniji i na debakl gledamo s vremenskim odmakom od nekoliko dana, dileme nema, utakmica protiv Estonije bila je greška. Najbolje to zna Marko Pjaca koji je bio žrtva užasnog terena i sada će zbog te utakmice biti van stroja barem šest mjeseci. Isto tako, još veća greška će biti utakmica koju je HNS dogovorio za svibanj u Los Angelesu gdje bi naša vrsta trebala odmjeriti snage s Meksikom. Jedini je problem što se na isti dan igra derbi Dinama i Rijeka, ali i sve druge velike europske lige. Zašto je HNS dogovorio tu utakmicu na koju će očito reprezentacija morati s C momčadi? Odgovor na to pitanje vjerojatno ne znaju ni oni sami.
Kad sada sagledamo sve navedeno u ova četiri odlomka možemo se s punim pravom zapitati – ima li besmislenije i nesposobnije organizacije od HNS-a?

Ostavljam Vas da na to pitanje sami odgovorite.

Marko Jerleković

Komentari

Reklame