Festivali film POP COOLTURA

Tabor & Kiki – festivali naši mali: Nenad Borovčak intervju

Dječji festival kratkometražnog filma Kiki polako ali sigurno decentralizira Zagreb po pitanju specijaliziranih film festivala. Ove godine je šesto izdanje završilo dodjeljivanjem Grand Prixa Ježevoj kući, domaćem animiranom pulenu. Pred nekoliko tisuća osnovnoškolaca i srednjoškolaca u par dana gledalo se interesantnih filmova. Par riječi o inicijalnoj iskri počecima i planovima s festom dobili smo od alfe i omege Nenada Borovčaka. Djeca su najzahtjevnija publika, nije floskula. S obzirom da dječji filmovi na našem repertoaru ispadaju jedini win win što se tiče produkcije dugometražnih igranih filmova festivali ovog tipa u neku ruku imaju odgojiteljsku ulogu i obrazovno prema širenju interesa djece mimo hollywoodskih animacija…

* Koliko je potrebno vremena, love, podrške i od koga za izrealizirati Kiki?

Ideja za KIKI festival rodila se iz izrazito uspješnih matineja za djecu, koje su se od 2009. održavale u sklopu Tabor film festivala, a organizirali su ih Društvo Naša djeca Zabok i Gokul, za djecu grada Zaboka. KIKI je pokrenut na 10. obljetnicu Tabor film festivala 2012. godine i pokazao se kao “pun pogodak”. KIKI Festival se u principu planira cijelu godinu, počevši od prijava na natječaje za lovu, komunikacija sa školama i vrtićima, natječaji za filmove,  selekcija i sl. Ozbiljnije pripreme počinju poslije nove godine, a špica je mjesec-dva prije samog festivala. Za sad glavna potpora dolazi od Grada Zaboka, Krapinsko-zagorske županije, HAVC-a i nekoliko privatnih donatora iz Zagorja. Kiki je do sada bio prijavljivan na HAVC kao dio Tabor Film Festivala no plan je da se od ove godine i financijski odvojimo od TaborFF. Kiki festival ima jako važnu odgojno-obrazovnu ulogu kako za samu djecu tako i za odgajatelje i učitelje koji, na žalost, u sklopu nastave nemaju kvalitetne filmove koje bi mogli ponuditi djeci. Kiki je za njih idealan način da djeca pogledaju vrhunske animacije, dokumentarce i igrane filmove, a na taj način se razvija i navika dolaženja na Festival i uopće filmska kultura. Veliki edukacijski potencijal KIKI-ja su i radionice animacije i filma koje svake godine nudimo, ne samo djeci u Zaboku već i drugim mjestima u našoj županiji, a djecu se potiče na kreativno izražavanje što je danas u okviru odgoja i obrazovanja svedeno na najmanju moguću mjeru, a zna se da djeca kroz kreativnosti i igru najbolje uče i usvajaju nova znanja i vještine. Uz to se međusobno druže, razvija se timski rad i stvaraju nova prijateljstva.

* Kakva je situacija u RH s obzirom na hrpetinu film festivala (dapače apsurdno puno, a kino publike je malo) – ima li osim Kikija još takvih festivala?

U Hrvatskoj postoji tradicija dječjih filmskih revija još od 50-tih godina prošlog stoljeća kada je postojalo mnogo dječjih klubova širom zemlje, a ta tradicija se očuvala do danas zahvaljujući HFS-u. Zadnjih desetak godina kod nas se pojavilo nekoliko festivala za djecu i mlade od kojih bi izdvojio Vafi u Varaždinu, Four River Festival iz Karlovca i najnoviji Kiko Kino kojeg radi produkcijski tim Zagreb Film Festivala. Zadnje vrijeme dosta su živnuli Animafest i MotovunFF što se tiče programa za djecu i mlade. Dječji film je dosta zastupljen na kino repertoaru, pogotovo spomenute hollywooske animacije i to su najposjećenije predstave. Također vidimo da postoji interes za hrvatski film namijenjen djeci i mladima u čemu je u zadnjih par godina prednjačio serijal o Koku.

* Je li Kiki regionalan ili ima ambicije biti nacionalnim što se publike tiče jer programski je od starta internacionalan zar ne?

Kiki je prvenstvo namijenjen školama i vrtićima s područja Krapinsko-zagorske županije no otvoreni smo i za indvidualne posjete s našeg područja, ali i iz drugih krajeva. Ove godine imamo nekoliko projekcija  koje nisu dogovorene sa školama, vrlo atraktivan 3D program s kojim otvaramo festival i program filmova dječjeg stvaralaštva nastalih tijekom Ottomani radionica naših gostiju iz Bologne.  Mi smo svojevrsni filmski edukativni program za škole na tom području, gdje nas je veliki broj škola uvrstilo u svoje kurikulume. Realno Kiki je više revija dok su festivali, osim za publiku, namijenjeni struci tj. filmašima koji na festivale dolaze iz raznih krajeva i djelova svijeta prikazati film ili se ‘’družit’’ s kolegama.

* U kakvoj je vezi Kiki s Tabor Film Festivalom – je li pupčana i organizacijska ili samo čin da isti ljudi rade na realizaciji?

Kiki je nastao kao program za djecu u sklopu Tabor film festivala dok se festival iz dvorca Veliki Tabor privremeno preselio u Zabok. Do prije 2 godine tj. 4. izdanja Kikija, TaborFF i Kiki su se odvijali u istom terminu a od tada je došlo do rezanja pupčane vrpce. Kiki se pozicinirao u zadnjem tjednu travnja dok se TaborFF održava početkom srpnja. Kiki radi uži tim od dvoje ljudi, a ja sam taj koji sjedi na dva stolca, Kikijevom i Taborskom.

* Kako bi količinski i generalno izvedbeno smjestio date festivale u koju kategoriju domaćih festova? Perspektiva i planovi Kikija i Tabor film festivala za budućnost?

S Kikijem smo u kratkom roku došli do većeg broja publike tako da smo je svake godine povečavali za 20-30% i prošle godine smo došli do 4 tisuće posjetitelja, ove godine bi mogli doseći i pet tisuća. Samo za ilustraciju naši prijatelji iz Berlina imaju šest tisuća najmlađih posjetitelja. Ideja je da se Kiki osim u Zaboku održava i u drugim mjestima u Zagorju, što smo djelomično realizirali u ranijim izdanjima kada smo održali radionice u OŠ u Velikom Trgovišću i u Svetom Križu Začertju. Ove godine ćemo proširiti festival na Krapinu gdje ćemo održati nekoliko projekcija. Širili bi se i dalje, ali to ovisi o financijama i o interesu gradova i općina koji bi željeli postati dio ove priče i približiti Kiki najmlađima u svojim sredinama. Također bi ozbiljnije željeli proširiti program za srednjoškolce koji sad čine nešto manje od 10% publike tako da smo i dio filmskog programa namijenili i za tu dobnu skupinu. Uz to bi željeli na Kiki privući i više autora, ali za to treba još ojačati festival u financijskom, organizacijskom, ali prvenstveno proširenjem timom suradnika. TaborFF je puno teže raditi u organizacijsmo smislu, u prvom redu jer u dvorac Veliki Tabor treba sve dopremiti, od opreme za projekcije, stolica, opremiti urede, razglas, a uz to i filmski program je značajnije veći nego za Kiki. Tabor je dugo godina bio podkapacitiran u osoblju što se zadnje dvije sezone promjenilo i vidi se napredak što je rezuturalo većom posječenošću i ponovnim vraćanjm TaborFF u žižu domaćih festivalala. TaborFF osim filmskog ima ravnopravan glazbeni program, tako da mogu reći da se sad radi o Sound & Vision festivalu. Kako gore nema smještajnih kapaciteta uložili smo dosta napora u osiguravanju solidnih uvjeta za kampere tako da smo u prosjeku došli do 250 kampera dnevno. Biznis jezikom, TaborFF se restrukturira i bilježi rast.

Jozo Redakcija

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame