inmediasres KOLUMNIZAM Politička aktuala POLITIZAM

Bitka za Zagreb – gradonačelniče ili gradonačelnice?

Dok se u središnjicama glavnih stranaka razmišlja uglavnom teoretski u Zagrebu je došlo do stvarne bitke za mjesto gradonačelnika tog nekad perspektivnog i propulzivnog grada, a danas bolesnika na Savi s nekolicinom zapuštenih odlagališta otpada, raspadnutom kanalizacijom, dotrajalom mrežom javnog prijevoza i drugim urbanistički problemima. Onemoćali gradonačelnik alias g. Fontana, u maniri Scarfacea u zadnjoj fazi psihičkog raspada prije konačnog pada s terase u natkrivenu fontanu luksuzne mafijaške vile, dobio je ozbiljne protivnike u vidu HNS-ove građevinarke Anke Mrak-Taritaš koja i izgleda kao da bi sama i goloruka mogla umjesto metalnog valjka naravnati i asfaltirati ceste.

Žene u naletu, Bandić u Prgometu

Ta pojava kod građevinara izgleda nije neuobičajena, bez obzira radi li se o muškarcima ili ženama, jer smo je već mogli zapaziti i kod Radimira Čačića, Ljube Česića-Rojsa i drugih. Ako ne djeluje kao da zabija golim šakama čavle u daske, a cigle i malter u svježi zid, onda nije pravi. Otkrića mračnih i lukrativnih poslova navodno lijevo orijentirane gđe Mrak, kao što su kupovina zemljišta u Gunji po nabrijanim cijenama i slično, prepuštena su razvikanim novinarskim imenima Bujancu i Dujmoviću, koji već neko vrijeme kao Pat i Mat popravljaju nalijevo naherenu domaću intelektualnu političku scenu, nastojeći je nekako učiniti što je moguće desnijom. Naime, problem domaće desnice je u nedostatku intelektualnih imena, što obilato nadoknađuju grlatim masama na ulici, dok je kod ljevice upravo obratno. 

Na primjer, Bruna Esih i Sandra Švaljek kao nezavisne kandidatkinje u Zagrebu predstavljaju takvu novu intelektualnu desnicu. Prva djeluje iz strogo nacionalističke i domoljubne, a druga iz strogo ekonomske pozicije, ali također više desne, dok je svjetonazorski uglavnom građanski neizrazita i neopredijeljena. Dok je gospođa Švaljek, krhkom staturom i vizurom sasvim različita od gospođe Mrak, bila druga na listi sadašnjeg gradonačelnika Milana Bandića, pa je već time o sebi dosta otkrila, Bruna Esih javnosti je bila potpuno nepoznata, pa se istraživanjem otkrila njena povezanost sa stanovitim HDZ-ovcom dr.sc. Matom Brstilom, uglednim stručnjakom za sigurnost hrane, poljoprivredu i veterinu, za kojeg se ispostavilo da joj je otac. Tako bivša gđa Brstilo, udana Esih, rođena Splićanka, vuče porijeklo iz skromnih Svinarevaca kod Omiša, te još dalje u prošlosti iz Kupresa u BiH i Medova Doca kod Imotskog. Takvo porijeklo joj, nesumnjivo, daje stanovite prednosti, koje usprkos zvučnom imenu nedostaju drugom kandidatu desnice – Prgometu.

On to, ipak, misli nadoknaditi pozivanjem na uspješnu liječničku i znanstvenu karijeru, što nam je u Zagrebu osobito važno. To što je u međuvremenu promijenio najmanje tri stranke – HDZ, Most i vlastita HRID, manje je važno, jer fućkaš čovjeka koji stalno dipli jedno te isto. Panta rei ili sve teče, rekao je Heraklit, a bit svijeta je u promjeni. Od manje važnih kandidata bez šanse za uspjeh treba navesti Tomislava Tomaševića, kandidata novoosnovane stranke ‘Zagreb je naš’, koja je u sebe usisala nekoliko manjih lijevih stranaka (Nova ljevica, Za grad, OraH i Radnička fronta) plus nešto manje nevladinih udruga i aktivista, pa sada djeluje kao pretežno lokalna, metropolska, kvazi-Syriza. Najavljen kao borac za slobodnu Varšavsku ulicu i borac protiv Horvatinčićevog šoping centra na Cvjetnom, za što je sebi nedvojbeno izborio mjesto u aktivisičkom Panteonu, podsjeća me, nažalost na one čuvene riječi Johna Cleesea u ulozi svećenika u crkvi, kada odaje počast ‘svim onima koji su pali da bi Kina ostala britanska’.

Manje važni i nesnažni

Šoping centri i podzemne garaže idu dalje, marljivi aktivisti prolaze i prikupljaju tu i tamo nešto od korporativnih donatora i zaklada koje su im namijenjene, ali vjerujmo ipak da bi sve bilo sasvim drugačije kad bi oni bili gradonačelnici, što je, uostalom, jedan dobar razlog zašto se to sigurno nikada neće ostvariti. Jer su stvari jednostavno takve. Para vrti gdje burgija neće, kaže stara izreka, a biznis je biznis i svaki dobronamjerni nevladin potencijalni Mojsije mora se skloniti u stranu tamo gdje faraonska građevinska mafija političkim štapovima razdvaja zgrade u donjogradskim blokovima da bi sebi napravila širi prolaz za gradnju i zaradu. 

Mladi novopečeni vođa najveće opozicijske stranke Davor Bernardić iz potpuno razbijene i alexbraunovskim piarovima opustošene SDP-ove kasice prasice, te ormarom u vladi iz kojeg ispadaju Sauchini kosturi s putnim nalozima za turističko-poslovni obilazak švicarskog Matterhorna bei Zermat, ovog puta čak ni uz pomoć Sberbanke koja mu se diskretno nudi svojom maskotom za dječju štednju Bero neće moći izvući značajna sredstva koja bi uložio u vlastitog kandidata. Stoga se mora pouzdati da će zeleno-socijalistički utopist i aktivistički idealist Tomašević, nakon što Bandić dogovoreno popusti građanima oko izgradnje crkve u Savici, uspješno odigrati ulogu zajedničkog kandidata čiste ljevice i time uspjeti podići svijest lijevo orijentiranih građana da na listićima zaokruže SDP, dok za gradonačelnika budu birali standardno prilagodljivog i visprenog organizatora svemira Bandića, snažnu i energičnu neimarku Mrak, ili pak krhku i ambicioznu međunarodno priznatu znanstvenicu Švaljek. Ne može se reći da kandidatima ljevice nedostaje i drugih pozitivnih kvaliteta osim navedenih, o kojima se ipak do sada nismo uspjeli osvjedočiti u praksi.

Slatki Mostićevac 

O Mostovom kandidatu Sladovljevu može se reći da je svoje kvalitete za sada dokazao samo sjedeći u Saboru, te se, pretpostavljamo, odlučio okušati u novoj sjedalici, pouzdajući se ipak da će ga stara fotelja čekati tamo gdje ju je i ostavio. To se, s pravom, može smatrati oglednim primjerom Mostove borbe za reforme, protiv državnih uhljeba i proračunskog rasipništva. Njegov program za sada se iscrpljuje u borbi da se na Zelenom mostu opet napiše grafit Hendrix, što je za svaku pohvalu, ali vjerojatno i nedostatno kao ozbiljan program, a priključio mu se i sličan meteorski novi kandidat koji je zablistao na gradskom nebu – Lovrinović iz prve postave Živog zida – koji je se možda ponadao da će Zagreb, valjda najzaduženiji grad u državi s najrastrošnijim proračunom, zapravo Agrokor lokalnih uprava, biti prava prilika da se prikaže nezavisnim ekonomskim stručnjakom za takve stvari i nekom iz čista mira otrgne par postotaka biračkog tijela. S druge strane, kandidati prave desnice – Prgomet i Esih – nisu niti bili u prilici svoje kvalitete niti dokazivati, budući da nisu obnašali političke funkcije.

Prgomet je u skladu sa svojim ‘prgavim’ imenom pokazao narav i volju da se posvađa sa svima s kojima je do sada surađivao, dok je Esih pokazala veću kooperativnost, ali samo u onoj mjeri u kojoj je odgovarala njenim ciljevima. Tako je hitro odlučila i otkačiti HDZ koji joj se uslužno podastro kako bi stvorila ime i pokušati kao ‘nezavisna’. Ubrzo potom, došlo je do razmimoilaženja u koncepciji s članom njenog tima Tomom Jelićem, cijenjenim borcem protiv korupcije u krugovima nekih desnije orijentiranih bivših HDZ-ovaca, koji se prethodno istaknuo kritikom korupcije i nepotizma u Zagrebu. Naime, pokazalo se, ili bolje rečeno izašlo je na vidjelo, da Esih nije spremna kritizirati otvoreno Bandića, što može biti znakovito. Njene su komparativne prednosti u odnosu na druge kandidate u nepokolebljivom domoljublju i srcu koje kuca samo za Hrvatsku, koje, doduše, ipak malo poklekne kad se radi o hodajućoj Pandorinoj kutiji svih ideologija i vjera, gospodinu Bandiću, korifeju političke besmislenosti u nas, alfi i omegi svih političkih muljaža ili ‘metropolskoj bludnici’ s kojom svi kopuliraju (ako već ne koaliraju).

Banderas forever

Ono što već godinama polazi za rukom Bandiću, da bude istovremeno definiran i nedefiniran, nije uspjelo, recimo, Ivi Josipoviću, kojeg su politički protivnici uspješno etiketirali kao korumpiranog zadrtog bivšeg komunista s ocem navodnim udbaškim ubojicom nakon samo pet godina vlasti, i to s minimalnim predsjedničkim ovlastima. Znajući takve potencijale manevriranja zagrebačkog gradonačelnika, možemo mu predvidjeti sigurnu barem trećinu glasova i ulazak u drugi krug, gdje će se sučeliti s jednom od izazivačica, koja bi, u slučaju da joj pomognu glasovi ostale dvije, imala šanse za ravnopravan okršaj, premda je svima jasno da Zagrebom vlada periferija, a ne ušminkani građanski i tolerantni centar. Od drugih muških teško se može očekivati bolji rezultat, i prelazak praga trebao bi biti njihov maksimum. Prava bitka vodit će sa za mjesta u skupštini i ograničavanje moći gradonačelnika, gdje bi SDP, ako ispravno odigra, trebao pokazati onemogućiti da Bandić s HDZ-om zavede neprosvijećeni apsolutizam.

 

Jan Klasinc

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame