Glazba Kritike POP COOLTURA

Pavel: Družba krivih odluka – posljednji pozdrav odrastanju

Aljoša Šerić i na novom, četvrtom studijskom albumu svog Pavela nastavlja raditi pop glazbu  dovoljno komercijalnu i razumljivu estradi, ali i ostaje na sigurnoj udaljenosti od smeća koje se na ovim prostorima (pre)često i sasvim pogrešno guralo pod taj termin. Indie rock korijenja nekadašnjeg mu benda Ramirez ovdje nema ni u tragovima, no Šerićeve aktualne glazbene fascinacije iznjedrile su neke puno interesantnije stvari. „Poslije nas“ i „Potreba“ tako povremeno podsjete čak i na Morriconea ili Calexico, dok će u trenucima kada u prvi plan izbije violina Deana Melkija zazvučati i kao Waterboysi iz dana legendarne ploče „Fisherman’s Blues“. Onima koji su mu zamjerali da se „pobalašio“, odnosno počeo previše nalikovati obožavanom kantautoru iz Novog Sada, također je dao za pravo u „Lažu devedesete“, „Moj prijatelj ljubi“ i countryjem prošaranoj „Vrijeme života“. Nasuprot tim, nešto slabijim stvarima, zato stoje „Ljubav“ i „Sretni smo“, iznimni primjerci arhaičnog popa koji zvuče kao da su nastali negdje sredinom šezdesetih. Obje je otpjevala Antonia Matković ponovno se potvrdivši kao izuzetno važan i dragocjen dodatak Pavelu.

Tekstualno, Aljoša je ispisao posljednji pozdrav odavno prošlim, ali u sjećanju još uvijek toliko prisutnim i važnim danima, kao i svemu onome s čime se suočava na pragu četrdesetih. Stihovi su uspjeli „izvući“ i manje impresivne skladbe, dok su završnu baladu „Disneyland“, zajedno s istinski predivnom melodijom, pretvorili jedan od vrhunaca čitavog Šerićevog opusa. (Vedran Harča)

Ocjena: 8/10

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame