autorski tekstovi inmediasres KOLUMNIZAM PRIRODA & DRUŠTVO

Zašto Hrvatsku zamijenit recimo Švedskom?

Moji razlozi za odlazak u Švedsku, prije 2.5 god, nisu bili isključivo ekonomske prirode. Svakako bih teže otišla, da su Hrvati i Hrvatska, za moj pojam, zemlja i narod stavova, koji se poklapaju i slažu s mojima. Sigurno će se mnogi iživcirati i osjetiti prozvani čitajuci ovo, mada, ovo je isključivo osobno i iz mog kuta. Ako se netko i osjeti prozvan, možda se neka sitnica i promijeni. Možda postoji nada. Najradije bih zapravo napisala ovako: da su Hrvati manje pičkice, vjerojatno ne bih otišla. Ovako, imam pravo to i reci. Vukovar je moj grad i tamo sam rođena i živjela do 13. god. Kad je počeo taj famozni rat, otišla sam silom. Vezala sam se za svoj krevet na kat, jer mi se nije odlazilo. Stari me doslovno odvukao kod dede u auto i vozi. Seli se, u sat vremena. U Sigetec. Selo pokraj Koprivnice. Gdje su ljudi pričali, isto kao Šveđani sada. Ništa nisam razumjela. S biciklom, u drugo selo, po snijegu do koljena. I tako se navikneš, u tim uvjetima, da nisi Hrvat, nego da živiš na nekom svijetu, na nekoj planeti, gdje imaš samo dva izbora: prilagoditi se, ili ne. Požderati se, ili nešto promijeniti i živjeti. Ne smatram ni da je život, ako posjeduješ sve što ti kao treba, pa hiniš neku sreću.

Toga u Švedskoj ima kao u priči. Kupuje se sve. Beskrupulozna shopingoholija. Ovdje si puno rjeđe i puno manje različit, nego u Hrvatskoj. Teško je isto. Možda nije teško naći posao, ali je opako teško naći i iznajmiti stan, npr. U kojem možeš ostati i živjeti, potpisati ugovor i sve te normalne i realne radnje, koje u Hr, možeš bez problema. Doživotno. Sada posebno, kada pola naroda fali već. Frustrirajuće je znati, da si u pustom svijetu, bez igdje ikoga “svoga” i da sutra možda nećeš imati gdje spavati. Ovdje te mrtvo i hladno otjeraju, ako na to imaju pravo. I ti nemaš pravo kukati, ako ti se desi. Nemaš da platiš, idi. S druge strane, ako ti se to desi, država će ti odmah na neki način pomoći. I to uglavnom doista bude pomoć.

Masa ih i dolazi ovdje upravo zbog toga, no nisam ta. Švedska je generalno kulturna zemlja, koja ne vjeruje u Boga, u skoro 90 % slučajeva, a ima zavidan broj iseljenika. Naravno, da i ovdje ima onih, koji usred bijela dana, pogode izlog dućana s kamionom, al to nije, onaj “tvoj” Hrvat, koji ti zabija nožinu u leđa. Pozadinski gledano, to đubre, koje se zaletilo u izlog dućana Indiska, u centru Stockholma, je sigurno puno istraumatiziraniji lik, od bilo kojeg Hrvata, u Hrvatskoj. Taj se zabija u izloge i sigurno izlazi na ulicu, ako ga netko pokrade. Prosječan Šveđanin, npr, ne izlazi na ulicu, ako baš ne mora, al ako mu netko po džepu opali, itekako će izaći. Ako se jedan ovakav devijantni zabijač u izloge, zabije u njegovu kuću, itekako će izaći. I obratiti se državnom aparatu, koji će ga zaštititi. Razlika između Švedske i Hrvatske, je i u tome, što ovdje nisi puno drugačiji od nekog managera, ako biraš čistiti i prati za lovu. Tu te actually kad to radiš, cijene više nego nekog uredskog štakora u masi, s drugima. Možeš birati hoćeš biti socijalni slučaj, čistačica, ili uredski štakor. Ili pisac, producent, novinar, poduzetnik. Svi govore engleski, al švedski se mora naučiti. Dok ne savladaš jezik, teško da možeš bilo gdje. Rijetko. Može se, naravno i svašta drugo, a da uspije uz manje rizika, nego u Hr. I s puno manje mozga nego u Hrvatskoj.

Politički i ekonomski gledano, Šveđani imaju više pravo biti ljuti na sve te različitosti koje ih okružuju, a opet, ne prosvjeduju protiv kazališne predstave, idu na kazališne predstave. Ako ih netko krade, znaju to artikulirati. Ako ih špricaju Chemitrailsi, tuže vladu, a nije teorija zavjere. Ovdje su knjižnice i knjižare i dalje posjećene. Posjećenije od H&M-a. Svakako se u zadnje vrijeme i ovdje osjeća nemir jer su razlike prevelike i dozvolilo se previše, no sve mi je to razumljivije, nego ne činiti ništa i jesti salmonele.

Nisam otišla trbuhom za kruhom i nisam došla iskoristiti sistem. Došla sam biti što je moguće vise anonimnija i predanija sebi i svemu što smatram važnim. Nije ovdje med i mlijeko, dapače, opako je u svijetu, sami smo i samo svoji, ali se čovjek tako gradi. Barem ja. I sigurno mi Švedska nije zadnja stanica. Lijepo je pripadati narodu i tako se osjećati, al lijepo je i pripadati svijetu. Stvar je u odluci i onome svemu što trebamo od života, na osobnoj razini. Nekome pripadnost, nekome sloboda. Nije važno gdje smo, nego kakvi smo tamo gdje jesmo.

Iva Knezović

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame