autorski tekstovi inmediasres KOLUMNIZAM Politička aktuala POLITIZAM

Pada Vlada, a nikom se ne diže

Okršaj zbunjenih pokeraša kod saborskog B.P. Korala

Ukratko bi se to moglo sažeti ovako: Most je dokazao da može dvaput, HDZ bez Mosta uopće ne može, SDP želi da HDZ-ov padne, a Mostov ostane, dok HDZ želi da Mostov padne, a njegov i dalje stoji. I Most i HDZ se boje da se SDP-u ne digne, ali nema straha od toga, jer SDP ima malog. Naravno, radi se o sastavljanju vlade, o ministru Mariću kojeg žele srušiti Most i SDP, o predsjedniku Sabora Petrovu, SDP-ovom rejtingu i njegovom predsjedniku Bernardiću.

Riječ je o igri kartaša hazardera i gubitnika, među kojima jedino Pernaru stalno raste, bez obzira što napravio. Popularnost. U čemu je bit sukoba?

Plenković i HDZ kao pravi politički profesionalci idu na što veći dobitak. Oni, kao u bridžu ili preferansu, igraju ‘bez aduta’, žrtvujući poneki štih, koristeći sve što mogu da bi na kraju dobili, prije svega vlast, a onda i novac. Most, međutim igra ‘betl’, opet u žargonu preferansa, što je posebna vrst igre u kojoj igrač ima slabe karte i ne smije uloviti nijedan štih. Oni, dakle, nastoje ne učiniti ništa što bi ih moglo kompromitirati u očima ‘naroda’, bez obzira kojim putem igra krene. Jedino ih zanima što uspješnije održavanje u sedlu, zapravo u foteljama, odigravanje same igre na što duže staze. Kako bi se te dvije, u biti, u zajedničkoj koaliciji nespojive strategije konačno sukobile, bilo je potrebno da dođe do sukoba u kojem nijedna strana po logici stvari ne može napraviti kompromis, a to se upravo dogodilo s ministrom financija Marićem koji se našao u sukobu interesa jer je morao, zbog funkcije na kojoj je bio, znati za stanje Agrokorovih financija – dugova, mjenica i ostalih dubioza. Iako on, naravno, razgrogačenih očiju kao mala beba u kolijevci tvrdi da nije znao ništa.

Za Most imperativ je Marićeva smjena, budući da drži ministarstva pravosuđa, unutrašnjih poslova i uprave koja bi po logici stvari morala biti najodgovornija za sankcioniranje eventualnog kriminala u Agrokoru, dok je za Plenkovića i njegovog mentora Šeksa imperativ stabilnost vlasti i, prema tome, ostanak Marića na njegovom mjestu, ali i da pokrivanje kriminala u Agrokoru natovari Mostu. U toj igri nalik na revolveraški duel na Divljem zapadu, dobija vjerojatno onaj tko je strpljiviji, a ne onaj tko puca prvi, pa su tako Mostovi ministri pogriješili i prvi opalili – uskraćivanjem podrške Mariću – da bi Plenković uzvratio momentalnim razrješenjem tih ministara, maratonskoj sjednici Sabora, u kojoj se izbistrilo da su svi zapravo sa svima i svi protiv svih, da se svi pozivaju na načela, ali drugim okom gledaju i zastupničku fotelju.

Saucha – ljigavac ili samo oportunist?

Osobito se za fotelju predsjednika Sabora poput hercegovačkog Prometeja za stijenu prikovao Božo Petrov, kao da su ga zalijepili cijanofiksom, budući da bi mu svako ustajanje moglo značiti i da će druga strana staviti na dnevni red – njegovu smjenu. I premda je došao na to mjesto kao šef stranke kojoj su usta bila puna reformi i borbe protiv uhljeba i, eto baš, foteljašenja. S obje strane prisjela su mu dvojica HDZ-ovih orlušina, ili možda prije bjeloglavih supova lešinara, odnosno g. Reiner alias ‘Kakademik’ i ‘Njonjo’ Jandroković, spremnih da mu figurativno iskljuju jetru ne bi li konačno ustao. To se, na kraju, i dogodilo, ali ne prije dramatične završnice sa smjenom Marića u kojoj je uloga glavnog ljigavca i Jude izdajnika pripala SDP-ovom Tomislavu Sauchi, optuženom u slučaju krivotvorenih dnevnica u vladi. On se, naime, kao nezavisni zastupnik priklonio HDZ-ovoj struji i glasao za ostanak Marića, a protiv inicijative za njegovom smjenom koju je pokrenuo Bernardićev SDP.

Mogli bismo reći da je pravda došla na svoje, jer Karamarkov HDZ ionako nije imao zašto dolaziti na vlast, kao što ni Milanovićev SDP nije imao zašto na njoj ostati, ali premijer Plenković branio je Marića kao da je njegov (a nije), dok je SDP svojeg Sauchu kukavički objesio kao Pedra, što mu se na kraju i obilo o glavu. Točnije obilo se o glavu SDP-ovom predsjedniku Bernardiću, makar nije sigurno da je on toga svjestan, budući da je lakonski izjavio otprilike da ‘neka svi skupa s Plenkovićem daju ostavke’. Taj svoj stav izrečen u stavu mirno, pokeraškog, kamenog lica, nije ničime posebno obrazlagao, budući da smatra da to, valjda, nije potrebno. Kao što rekoše neki, blago siromašnima duhom, jer njihovo je kraljevstvo nebesko. Zemaljsko, očigledno, nije.

Amaterčine lijevo i amaterčine desno

U međuvremenu, u prikrajku su se počeli skupljati SDP-ovski šakali spremni zauzeti mjesto svojeg ‘mladog lava’, koji je, čini se, na najboljem putu da – rikne. Da je, međutim, ‘Bero’ pokazao volju barem razgovarati sa Sauchom, rezultat je mogao biti i bitno drugačiji od na semaforu zapisanog 75:75. Ovome nije ništa imao za dodati ni oduzeti ni poslovično namrgođeni general Glasnović, koji nije bio prisutan u trenutku glasovanja, budući da ne želi biti ničija ‘korisna budala’. Tako je, na vlastito inzistiranje, ostao samo nekorisna budala, makar nije na kraju nikome bilo jasno kome bi on i kako mogao koristiti, budući da za smjenu Marića ionako ne bi glasao.

ZA Marića su, međutim, glasali njegovi tvrdolinijaški HDZ-ovci Hasanbegović i odjednom nezavisna zagrebačka ‘lady Ganga’ – Bruna Esih, te se tako simbolički uhvatili u “Žikino kolo” zajedno s SDSS-ovim Pupovcem da bi još jednom pokazali na djelu simboličko nadrealno jedinstvo ustašofila i etnobiznismena kad se radi o važnim državnim ciljevima. Na primjer poput zaštite Agrokora i zaustavljanje ozbiljne istrage o njemu. Pirov je pobjednik cijelog ovog cirkusa izvedenog s ustavno-pravne strane jednako korektno kao revolveraška egzibicija Buffalo Billa za obožavatelje Divljeg zapada, uglađeni iako ponekad nervozni eurofil Plenković, naglasio da su optužbe da štiti kriminal u Agrokoru posve neutemeljene konstrukcije i plod užasnih spinova, pa i linča njega osobno, čak i pokušaja – pazi sad – skalpiranja Marića, napravivši tako usput i vjerojatno sasvim slučajno diskretnu pošalicu na račun crvene boje SDP-a (crvenokošci). No, ako je sam sebe na taj način proglasio kaubojem, drugim riječima osobom s mudima velikim kao u Johna Waynea, nije jasno tko bi njega uopće linčovao, odnosno tko bi bio taj drugi šerif u gradu osim – njega samoga.

Josif Visarionovič Plenky

Petrov i njegova ekipa ministara koje je manirama druga Josifa Visaorionoviča smijenio tako brzo da to gotovo proturječi fizikalnim zakonima, odnosno nešto brže od brzine svjetlosti, ostali su tako prije u zakonskom vakuumu nalik na onoga kojeg je sudac Roy Bean znao priuštiti desperadosima s kamenjara Divljega zapada – prvo vješanje, onda čitanje presude, pa na kraju optužnica. Ako baš i mora. I tako dok ustavni stručnjaci i dalje lome koplja oko toga je li baš trebalo tako i kako je ustvari trebalo, Plenki se već napuhao kao američki donut ili domaći rečeno: buhtla, te krenuo s olimpskih visina sijevajući obrvama karati munjama i gromovima sve oko sebe, okružen svojim polubožanstvima Martinom Dalić i Zdravkom Marićem kao pustopašni Zeus među sirotim balkanskim govedima.

Za krasno čudo, nikome to nije bilo smiješno, pa ni samoj Martini Dalić, koja je, ako je vjerovati kuloarima, priželjkivala Marićevo mjesto u slučaju da taj Agrokorov Heraklo ne uspije obaviti zadatak, odnosno očistiti Agrokorove Augijeve štale za koje je HDZ-u dopalo u zadatak da ih na bilo koji način iščupa iz šapa ruskog medvjeda. To bi se, pak, moglo pokazati i nešto težim zadatkom od Heraklovih, ako znamo sklonost Rusa da moderne antičke junake promptno eliminiraju bez pardona u maniri Darijevih Perzijanaca, odnosno tako da ih ‘zaspu strelicama do te mjere da zastru sunce’.

U ovom slučaju, bit će dovoljno da obustave isplate Agrokoru na temelju njegovih ništavnih mjenica i ostave njegove brojne radnike bez plaće. Hoće li se onda Plenkijevi mudri Atenjani naučeni da stvari rješavaju osnivanjem povjerenstava i donošenjem ad hoc zakona s užitkom ‘boriti u hladu’ i hoće li im okrenuti leđa tvrdolinijaški članovi stranke koji su ih sada podržali, te može li Plenkijeva ‘akademsko-briselska bojna’ u tom slučaju uopće išta učiniti osim da izgine kao predziđe… a već nečega. Europejstva ili agrokorifejstva, preostaje vidjeti. Muda su spremna.

Prvi će test imati najdalje u roku od mjesec dana kad se bude morala pokazati većinu u Saboru nakon lokalnih izbora i kad bi se Plenkiju mogao dogoditi konačni pad. Vlade.

Jan Klasinc

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame