autorski tekstovi Glazba inmediasres

Fan baza: Zašto odlazim na sve Gibonnijeve koncerte?

Fenomen odlazaka na koncerte jednog pjevača je većini ljudi jako čudan i nerazumljiv. Kažu, pa kako ti ne dosadi uvijek jedno te isto? Možda bi i bilo čudno da se ne radi o Zlatanu Stipišiću Gibonniju, ali godinama me njegova muzika prati kroz sve ono što život nosi, lijepe i one manje lijepe stvari, uspone i padove. Odjednom kao da se primaš za njegove pjesme kao za slamku koja ti pomaže da držiš glavu iznad vode pomažući da proguraš dan i daje snage da okreneš novu stranicu. Gibo je čovjek koji može s jako malo riječi reći sve ono o čemu ti u glavi pišeš romane, vrtiš film il nailaziš među svojim susjedima, prijateljima.

Jedna pjesma je kao sličica iz tvog života ili života nekog koga poznaješ. Nakon par godina odlazaka na njegove koncerte solo ili s mužem, kada je bila riječ o udaljenim koncertima, npr. pulska Arena, odlučila sam da se povežem s ljudima koji dišu kao ja. Gibo bi rekao “naša sorta ljudi”. Dotad sam ih pratila na web stranici Brodolomaca, kako se zvala fan grupa i bilo mi je super kako postoje ljudi koji ga vole i štuju kao ja, a ima ih širom ex YU, ali i šire. 

Inače, nisam bila pobornik fejsa, al eto, zbog Gibe i meni sličnih odlučila sam napravit račun. Zapravo, moj sin mi je pomogao. Povezala sam se s njima i ostalo je, kako se kaže, povijest. Ona višnja na torti je bila kada sam upoznala njega i uvjerila se kako je on, kompleksan kao autor, jako pristupačan čovjek koji uvijek ima vremena za svoje fanove koji ga hoće pozdraviti poslije koncerta, slikat se sa njim ili ga pitati što ih zanima. Pogotovo za nas koji imamo u nogama na nekoliko desetaka koncerata u nogama. Od malih gradića po Sloveniji po kojima često lutamo dok ne nađemo, do Beograda, Beča, Sarajeva. Za Hrvatsku neću niti govoriti. Na svakom smo.

Kaže Gibo, pa ne morate na svaki dolaziti, morat` ću vam peći palačinke za zahvalu, al mi ne odustajemo. Nama je to kao terapija od svakodnevnog života. Ona potrebna doza koja će nas držati barem mjesec dana do sljedećeg koncerta. Sva sreća da naše obitelji imaju razumijevanja za nas i našu ljubav prema Gibi i njegovoj glazbi. Razumiju koliko nam On znači i koliko smo mi zbog tih vrijednosti o kojima Gibo pjeva bolji ljudi. Kroz sve ove godine upoznala sam puno divnih, meni sličnih ljudi, sa svih strana sa kojima sam svakodnevno u kontaktu putem interneta.

Uvijek netko sazna gdje se održava sljedeći koncert i onda planiramo tko može, gdje ćemo, kako ćemo. Kad se sastanemo to su erupcije emocija: od suza radosnica do smijeha i prepričavanja proteklih koncerata i evociranja uspomena na pojedine. Na koncertima uvijek mislimo i na one koji zbog obaveza ne mogu biti sa nama pa ih nazovemo kratko da čuju svoju omiljenu pjesmu ili pošaljemo par fotkica na fejs pa dočaramo bar malo atmosferu i prenesemo dojmove.

Mi svi zajedno činimo jednu familiju i slavimo ljubav i sve one divne stvari o kojima Gibo pjeva. Na koncertima nam uvijek poručuje da gledamo jedni u drugima onu bolju stranu. To je toliko bitno, a svi to zaboravljamo ili olako shvaćamo.

Gibo je naš ljubavni guru, naš brat, prijatelj i jedan od rijetkih na ovoj sceni koji shvaća da bez publike ne bi bilo ni njega, a mi smo sretni što živimo u njegovo vrijeme i želimo mu samo zdravlja i da ga njegove muze ne napuštaju da možemo još dugo uživati u njegovim versima i notama.

Sandra “Gibojackson” Matasić

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame