inmediasres Interview Politička aktuala POLITIZAM

Hamed Bangoura: Exclusive interview – Pokrećemo četvrtu političku opciju u Hrvatskoj

Biti čovjek s vizijom boljeg društva samo u RH nije dobrodošli interes. Jer će ti prvo sumnjati, pokušati difamirati, spriječiti, a onda ismijati. Nekad DJ i sinonim najpopularnije TV glazbene emisije HTV-a “Hit Depo” koja je u vrijeme prije interneta bila presjek domaće i inozemne glazbene scene, kasnije TV producent i biznismen, donedavno lik odgovoran za start-upove i influenser na društvenim mrežama. Pola stoljeća života je pospremio pod tepih, slijedi nova faza. Popričali smo s Hamedom Bangourom o njegovom jučer danas sutra, a on je najavio ekskluzivno otvaranje novih političkih opcija u Hrvatskoj zbog nezadovoljstva zatečenim opcijama.

* Podvukao si pola stoljeća. Što od svog dosadašnjeg medijskog razvoja nosiš sa sobom kao dobru školu, a što kao stvari koje ne bi ponovio da ti se opet pruži prilika? Ima li uopće žaljenja za bilo kojim poslovnim epizodama ili je sve bilo sa svrhom?

Nema žaljenja ni za čim. Nema osvrtanja u prošlost ukoliko me baš netko ne pita. Volim gledati ljude u oči, pa tako i gledati ispred sebe. Iz prošlosti uvijek nosim dobre stvari, loše popravljam i na njima učim. Znam da je uvijek moguće izgubiti sve i krenuti iz početka. Uvijek nekako nosiš taj strah sa sobom. Jedina razlika je što sam ja taj strah uvijek pobjeđivao bodrenjem samog sebe, pozitivom i stvaranjem novih vrijednosti. U krizama su mi na neki način dolazile sjajne nove ideje, koje su uvijek bile bolje od prethodnih. Kada na dobre temelje, tj. na iskustva ranijih projekata, dogradiš nove vizije, postaviš misiju, viziju i cilj, uz fokus na to što radiš, rezultat na kraju ne može izostati. Posebno ako si spreman u svakom trenutku prilagoditi svoju osnovnu ideju, jer svaki dobar posao se mora ponašati kao živo biće. Mora osjećati okruženje i trenutak u kojem živimo. Na razvoj projekta, kao i na život, utječu mnoge okolnosti. Krenete prema nekom cilju i on je idealno zamišljen, no po putu se događaju stvari na koje ne možete utjecati i morate se prilagoditi. Plastično. Krenuli ste trčati u idealnoj opremi, ali vam je pukla vezica na tenisici. Morate improvizirati ako niste predvidjeli tako nešto. Imate nekoliko mogućnosti. Jedna je od preostale vezice napraviti dvije da privremeno služe svrsi, a druga skinuti tenisice i nastaviti trčati bosi. U oba slučaja ćete stići do cilja. Slabijim vremenom i s ponekom ranom, ali ćete stići, jer ste odlučni i fokusirani na to da završite utrku. Ako ste pametni iz toga ćete izvući pouku, dakle naučiti iz prošlosti i drugi put ćete ponijeti rezervni par vezica. Tu ste se već počeli ponašati kao živo biće, jer razmišljate o svom problemu i za vrijeme prve trke i pripreme za drugu. No, to naravno ne znači da vam se tijekom druge trke neće raspasti tenisice, ali ako želite brže do cilja, možda ćete ponijeti i rezervni par tenisica. To se zove dobra priprema, planiranje, predviđanje. Naravno, ne možete sve predvidjeti i zato se vraćamo na prvu utrku. Morate znati i improvizirati nekada, ponašati se kao živo biće, a ono stalno razmišlja i promišlja trenutak u kojem živi. 

Mediji danas

* Prvo DJ, radio voditelj, TV voditelj. Kako gledaš na medijsku scenu tada i sada? Koje su bitne razlike koje primjećuješ s obzirom na ljude i način funkcioniranja?

Ovisno iz kojeg kuta gledate. Prije se sve radilo iz ljubavi, emocije, entuzijazma. Vrijeme se ulagalo da bi naučilo, a tek nakon napornog rada i šegrtovanja si s jedne stepenice prelazio na drugu i nekako paralelno s tim su dolazili i financijski rezultati.

Danas svi žele preko noći postati instant zvijezde. Malo je tu emocija, a mnogo više brutalnog businessa. Zato samo prave zvijezde opstaju tako dugo. Dugo su sve radile iz ljubavi, po putu uz težak rad, uspone i padove, učile kako da se približe krajnjem cilju, postanu slavni ili da se njihov rad i trud prepozna, a s tim dolazi i nagrada. To je i rezultat emocije koja je uložena, koju publika prepoznaje i ostaje joj vjerna. Teško je biti dosljedan kada ti neki menadžer ponudi priliku da postaneš instant zvijezda, odmah i sad, zaradiš brdo love. Danas je to moguće, jer ako je dobar menadžer iza tebe imaš strašnu potporu, ali to obično kratko traje, jer nema one esencije koja je potrebna emocija za ono što radiš, a iskrenu emociju, vjerodostojnost i ustrajnost ljudi prepoznaju, jer se ne robuje trendu. Danas je toga sve manje, zato i takvom brzinom nastaju zvijezde koje se brzo gase i dolaze nove. Tvog kratkotrajnog bljeska se više nitko ni ne sjeća već par mjeseci poslije. Bilo je toga i prije, ali u puno, puno manjem obimu. Danas je to pravilo, prije je bila iznimka.

* A glazbena scena nekad i sad? Pratiš li novosti i nove izvođače ili si taj dio potisnuo? Ako si još aktivan u tom smjeru imaš li neke koje bi prokazao kao iznimno zanimljive?

Mnogo manje pratim glazbenu scenu. Neke druge stvari su mi zaokupile pažnju. Prije svega problemi zemlje u kojoj živimo, koji se osjećaju u svakom segmentu društva, pa tako i na glazbenoj i kulturnoj sceni. Smiješno mi je koliko malo izdvajamo za kulturu općenito, a onda se čudimo zašto su ljudi takvi kakvi jesu. Zašto je ona manja skupina toliko glasna, pa shodno tome nameće standarde koji su meni neprihvatljivi. No, to je za jednu dublju analizu. Ima i dalje mnogo kvalitetnih glazbenika. Veseli me ono što rade Detour, Pavel, Mia Dimšić i drugi, ali zbog nedostatka brige javne televizije o hrvatskoj i stranoj glazbi, klinci su danas okrenuti youtubeu i drugim kanalima gdje se informiraju, što nije dovoljno. Nekada ljudi nisu imali toliku mogućnost izbora i izvora, pa im je Hit Depo bio odlično rješenje da na jednom mjestu vide što se nudi, a netko je za njih to radio i pripremao. Danijela i ja smo na specifičan način, uz sve vrijedne suradnike, sve činili zanimljivim gledateljima. Danas svi misle da zato što postoje razne društvene mreže, da je to dovoljno i da se svatko snalazi sam. Nije tome tako. Netko mora izvršiti selekciju i pomoći mladima u njihovim odabirima. Naravno da se nitko neće odreći slobode da traga po You Tubeu, ali smatram da postoji potreba za nekom vrstom urednika koji svojim odabirom može utjecati da se obrati pažnja na dobre, kvalitetne stvari, da informira i educira, stvori podlogu kritičkom izboru. Prepušteni sami sebi današnji klinci idu linijom manjeg otpora, prate najglasnijeg u čoporu, pa shodno tome u strahu da kažu da ima i nešto bolje, šute i plešu po stolovima u kafanama. Ne kažem da je to loše i da ne treba postojati, ali nekad su klubovi s pravom svirkom bili u samom centru grada. Kada si kao glazbenik osvojio te klubove, onda si otišao i napunio dvoranu. Danas neki drugi pune dvorane, bez problema, bez prevelikog truda, a lošu glazbu i vokalne sposobnosti pokrivaju specijalnim efektima. Zbog nedostatka medijskog prostora, ozbiljnije emisije na javnoj televiziji, danas se teško dolazi do informacije gdje je dobra svirka, tko od glazbenika nastupa, koji su im planovi i mnogo drugih dodatnih informacija. Ako niste na društvenim mrežama te informacije će vas sigurno zaobići, a što je najvažnije, nećete znati ni što ni koga tražiti na tim istim društvenim mrežama.  

Core Incubator

* Nakon producentske epizode pokrenuo si nove poslove. O čemu je zapravo riječ, čime se baviš u Core Incubatoru? Što uopće znači laicima start upovi? Koje je poslovni model razvijanja ideja konkretno? Sistem ulaganja u obećavajuće projekte li?

Od 1.3.2013. do 1.5.2017. bio sam CEO Core Incubatora, kompanije koja je investirala znatna sredstva u startupove i u CORE HUB, co working space, mentore i ostalu infrastrukturu. Start up je zapravo svaki posao koji započinjete, a za razliku od banke financira ga CV investitor. Kod nas se to najviše vezuje uz IT sektor, no smatram da treba disperzirati rizike, pa smo investirali u različite stvari. Ne investirate samo novac, već i svoje mentorstvo nad projektom, a ono je ponekad važnije od samog novca. Osiguravate da projekt od neke početne ideje dođe do funkcionalnog prototipa i da bude spreman nakon te pre-seed investiciju, koja je kod nas iznosila do 100.000 USD, te potom budete spremni primiti novu rundu investicije, nove investitore i mentore i krenete prema svom cilju, a on je da postanete stabilna kompanija, da zapošljavate ljude i da razvijate svoj projekt do završne faze. Naime, oni najuspješniji obično teže izlistaju svoje kompanije na burzi. Dakle, dođeš s osnovnom idejom koja može biti i na komadu papira, ako imaš jasnu viziju misiju i cilj što želiš napraviti, okvirni izračun koliko ti novaca za to treba i koji je vremenski period u kojem to možeš ostvariti. Mi smo investirali u toj prvoj rundi do 50.000 USD po projektu, samo u iznimnim slučajevima 100.000 USD. Ulazili smo u vlasničku strukturu i preuzimali rizik za investiciju, računajući da će, ako od 100 projekata 1% uspije doći do kraja i zaživjeti na tržištu, isti period od pet godina od prve investicije, kroz drugu, treću i ostale faze investiranja, pa sve IPO a na nekoj burzi taj jedan zaraditi uloženo u svih 100 sa znatnom financijskom koristi za ulagača koji je prvi prepoznao investiciju. Core Incubator je zapravo bio netipičan, jer je bio i mali CV fond i incubator i Hub, što znači da je i ulagao i inkubirao i mentorirao svoje projekte, brinuo se o svim aspektima potencijalnog projekta. Koja je bila garancija za uspjeh? Nikakva. Sada se Core Incubator pod vodstvom novih ljudi transformira u menadžment kompaniju koja će pokušati taj jedan projekt od uloženih 14 u Coreu dovesti dovoljno daleko da se pokrije investicija koja je trajala gotovo 5 godina i da se na kraju zaradi. Ima nekoliko projekata koji se lijepo razvijaju, kao SHAKE&TAKE za Coca Colu ili Core Interface u kojem se razvijaju medicinski projekti i iskreno se nadam da će novo vodstvo uspjeti u svom poslu. Kao i uvijek, ja idem prema novim izazovima s golemim iskustvom koje sam stekao u proteklom periodu i mislim ga primijeniti u danima koji su ispred mene na novim projektima koje spremam.

Glasnost na društvenim mrežama, nove platforme i Pahulje

* Preko tvojih profila na društvenim mrežama često si zagovornik ljudskosti, humanosti, glasan kritičar vlasti. Što se desilo s projektom Pahulje? Je li opravdao svrhu i dokazao tebi neke stvari oko pokretanja Hrvatske ili je kako su ti oponenti primjećivali bilo naivno idealiziranje da se stvari mogu preko web sitea pokrenuti a da nije bilo sadržaja? Ima li mimo online aktivizma kakvih pomaka na tom planu? Misliš li formiranje neke nove skupine ljudi ne nužno kao političke stranke već NGO ili drugih formi? Ili si samo pasivni promatrač i zadovoljan ulogom komentatora?

Od 2011. sam vrlo aktivan na društvenim mrežama, posebno Facebooku. Kroz sve te platforme upoznao sam divne ljude koji razmišljaju kao ja. Napravili smo strategiju Hrvatske unutar 10 godina točnije do 2020., temeljenu na primjeni metode koja se zvala GOH ili Građani oporavljaju Hrvatsku. Iz te metode, razvili smo opstojane scenarije koji točno pokazuju kako će Hrvatska izgledati ovisno jeste li potpuno primijenili metodu, samo djelomično ili djelomično odbacili. Ti scenariji napisani u pričama koji kažu kako ćemo živjeti u kojoj godini, nakon što smo krenuli određenim smjerom, te pokazuju koliko je to dobar način da vidite vrijedi li ta vaša metoda. Strategije rade najveće svjetske kompanije, države koje žele ozbiljno promišljati budućnost svojih građana, poput Švedske ili Danske recimo. Ne misliš valjda da je građanima koji žive u tim zemljama tako dobro, jer im se to eto dogodilo? Takvu priču “puše” samo hrvatski građani, jer im je važnije da slušaju, biraju i slijepo vjeruju političarima koji im nude programe, bez programa, blagostanje bez rada, ljude bez ideje. Nude im političke kurvine sinove, a oni ih puše i tako već 27 godina, jer važnije su isprazne ideologije i laži korjenitih političara, od biranja ljudi s odgovornošću i moralom, jasnom vizijom i jasnim programima. No, koga zanima istina, dok ih se sa “sićom” kupuje.

I tako dok ne evoluriamo, dok mediji ne shvate koja bi trebala biti njihova prava uloga, dok se ne probude oni koji ne shvaćaju da moraju dati svoj glas za istinske promjene itd. Ako se ne dogodi to, bojim se da će netko na kraju napraviti neku ludost, a to nije dobro. Nama trebaju odgovorni ljudi na čelu države s jasnim pogledom prije svega prema budućnosti. To su procesi i svatko tko radi ozbiljan posao zna da mora postojati ta jasna vizija, misija i cilj, uz fokus na to što radite i da dugoročno rezultati neće izostati. Nažalost, zbog neodgovornosti koja vlada, prije svega u medijima u kojima neki novinari, a posebno ekonomisti i ekonomski analitičari, za račun nekih politika, imaju samo jedan zadatak. Zaustaviti svakoga tko ima što za ponuditi i koji zapravo zna što radi. Rade to tako što vas jednostavno ignoriraju ili ocrne u medijima, “bombastičnim naslovima” vaše zdrave i normalne strategije pretvore u gluposti bolesnog uma i zato one nikada ne dođu do svih građana. “Akademska zajednica” se ne želi baš baviti nečime što su vrli komentatori i kreatori naših bajnih života uništili u samom startu. Zato osobe koje studiozno promišljaju, odgovorno rade i znaju što pričaju, ne dobiju niti šansu da u argumentiranoj javnoj raspravi dokažu svoje projekte, jer ih isti pokopaju, a iste proglase utopijama, a njihove autore luđacima. Kada nakon pet godina vidite da se tijekom kampanja pokušavaju kititi vašim radom, ali su dovoljno ludi da zaista ne shvaćaju da za provođenje nekog programa trebaju ljudi i da “copy paste” ne funkcionira samo tako, dođe vam ih naprosto žao. No vrijeme, kojeg nažalost Hrvatska nema, uvijek na kraju pokaže da su kreativni, marljivi i odgovorni ljudi s vizijom bili u pravu, no tada je kasno za građane. Tako je bilo i s GOH-om.

“Aco Stanković misli da mu je ispod časti razgovarati sa mnom”

Prema našim projekcijama, upravo zato što GOH nije primjenjen, Hrvatska i Hrvati žive prema gotovo najgorem od ponuđenih scenarija. Mislite li da je jedan ekonomski analitičar koji je mene (ne shvaćajući da se radi o zapravo vrlo ozbiljnom timu ljudi) proglasio budalom, a moje ideje gomilom gluposti kriv, svjestan koliki je sukrivac za ovo stanje, zbog svog nekorektnog pisanja u medijima. Nije, on i dalje zagovara ekonomske stavove koji su nas i doveli u ovo stanje i pametuje po istim medijima. Često je i rado viđen gost “javne” televizije i dalje truje medijsku scenu, zahvaljujući i mojim bivšim kolegama s HTV-a poput voditelja iz Otvorenog ili Ace Stankovića koji misli da je njemu ispod časti razgovarati s jednim Hamedom. On i dalje živi u uvjerenju da sam ja DJ kojem je krajnji domet bio Hit Depo, a Aco priča samo s veličinama «ravnim» njemu. No, neka još malo živi u tom svom svijetu. Znate što je najbolje? Taj isti ekonomski analitičar, kojeg vole mediji, navodno je vodio cvjećarnicu na jednom trgu i propao. Ako je taj podatak istinit, to može samo istinska budala koja ne zna ništa o realnom sektoru i jedino za što je dobar da pljuje po drugima koji vrijedno rade svoj posao i stvaraju nove vrijednosti i nova radna mjesta. On, kao i većina naših ministara, koji dana nisu bili u realnom sektoru ili su nakon prvog propadanja odustali od poduzetničke karijere, uhljebe se u medijima ili javnoj upravi i prepisuju loše strane uratke. Iskreno kada prave vrijednosti zavladaju društvom, niti će on u njemu biti ekonomski analitičar, niti će ovi ministri tada biti u nekoj novoj Vladi RH, a niti će ih itko više željeti zaposliti. Jedina šansa će im biti ta, da im ti novi, koji će stvoriti jasan i održiv sustav pravila i vrijednosti, upravo postavljajući jasna i transparentna pravila igre i njima pomoći da se u fer tržišnoj utakmici pronađu. Možda pokrenu neki vlastiti posao i uspiju, jer će im šansa za uspjeh u uređenom društvu biti kudikamo veća iako su se snažno borili da do toga ne dođe puno ranije. Možda tada shvate koliko su pogriješili služeći politikama i stvaranju karijernih političara bez pravog sadržaja. O tim političkim elitama progovorio sam kroz svoju akciju Pahulja, jer sam naivno vjerovao da sustav možeš mijenjati izvana i da će političari koji su od 90.-tih do 2014. uništili i rasprodali sve što su generacije godinama stvarale, koje su nam uzele najproduktivnije godine našeg života i oduzele svaku nadu u bolji život, shvatiti poruku i otići. Bili smo vrlo blizu, ali kad se sustav osjeti ugrožen na taj način i kad shvati da ima ljudi koji imaju istinsku emociju i kroz nju snagu pokrenuti uspavani narod, on odmah izvuče bodlje i krene svim raspoloživim snagama uništiti svaku nadu. A narod k’o narod, nikako da shvati prvi članak Ustava RH, koji kaže da Vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu i da je politika tu da služi narodu, a ne obratno, uplaši se na prvoj stepenici. Tako počinju pritisci, ucjene, prijetnje, a kad to prođete, onda udare na najbliže. Kada to ne uspiju, onda te pokušaju ekonomski uništiti. Svi misle da sam ja odustao od Pahulje i njezine osnovne ideje. Naprotiv. Povukao sam se da zaštitim sve one koji su me podržavali, ali nisu kao ja prošli u svom životu puno toga. Primio sam na sebe gnjev sustava da zaštitim njih, a u pozadini nastavio s radom. Prošao sam sve i po onoj Gandhievoj: “Prvo te ignoriraju, onda ti se smiju, pa se onda bore protiv tebe, a na kraju ti pobijediš”, u tišini sam sa suradnicima pripremao da ishod bude upravo takav, pobjednički. Zato, uskoro očekujte nešto što još Hrvatska nije vidjela.

* Može li pojedinac mijenjati išta u ovom društvu i svijet oko sebe ili mu je nužno zaleđe? Koje su tvoja iskustva i standpointovi?

Pojedinac može pokrenuti stvari. U mom slučaju, nakon Pahulja ljudi su vidjeli da se može. Nažalost, razočarali su se jer nisu znali što se događa, a ja im nisam mogao reći, niti sam ni sad ovdje rekao sve, pa su se neki okrenuli i počeli organizirati ili priključivati nekim novim strankama. Tako su se pojavile opcije poput Živog Zida ili Mosta na nacionalnoj razini kroz nezavisne liste. Dok je Živi zid narastao na populizmu bez pokrića, s jasnom aktivističkom borbom, te stekao popularnost među najugroženijim dijelom naše populacije, nažalost nije imao konkretna rješenja osim hvale vrijedne hrabrosti i akcije na terenu. Opet na sreću, to su ljudi prepoznali jer je netko konačno stao rame uz rame uz njih i bio spreman otići u zatvor zbog njih, dotle je MOST pokupio dio birača nezadovoljnih postojećim strankama, a poglavito HDZ-om koji se odmaknuo od osnovnih načela i koji je bio sinonim za stranku koja je stvorila neovisnu Hrvatsku. No, naravno neki članovi su izdašno naplatili tu neovisnost svom narodu, a paralelno s tim stvorili cijelu kriminalnu organizaciju za kontinuiranu pljačku vlastitog naroda, bacajući blato i na cijeli HDZ. Nisu svi tamo kriminalci. Tamo ima vrijednih ljudi koji su pošteno radili i vjerovali da mogu napraviti nešto za dobrobit svih građana Hrvatske, ali se na kraju ispostavilo da su ih ponovno nadglasali i žrtvovali za svoje prizemne ciljeve. Takvi članovi su lutali od stranke do stranke od centra prema desnom spektru, ali nikad nisu uspjeli stvoriti jaku stranku koja bi bila korektiv HDZ-u. To je pokušao biti MOST, a posebno Božo Petrov, kojem zapravo stvaranje jakog neovisnog MOSTA uopće nije bio cilj. On je, vjerujem, samo želio biti korektiv HDZ-a i zapravo ni mrtav ne bi nikada potpisao ništa s SDP-om. U Mostu postoji i struja koja i bi s SDP-om, ali sada ionako svi pucaju po svima i zaista ispada da su im svima bitne samo fotelje, a ne dobrobit naroda kojem bi trebali služiti. Nema tu vjerodostojnosti, odgovornosti, morala itd…zato vrijeme je da se ozbiljno krene.

Banana ekonomija Hrvatske

* Kako ocjenjuješ stanje u Hrvatskoj s obzirom na ekonomiju i recentne afere od Agrokora do refleksija istih na pitanje vlasti? Zašto je kod nas toliko teško biti samo stručan i čist?

Ekonomija nam je još od Sanadera u banani. Rastemo na valu za koji nismo ničime zaslužni, već se šlepamo na tragu rasta EU i novca koji od tamo potežemo, ali i to će se vrlo brzo razotkriti, kao što se sad odjednom razotkrila afera Agrokor. U jednoj fb objavi, negdje 2015. godine, napisao sam da je Agrokor vrijedan cca 3,4 mlrd USD, da je dužan više od 7 mlrd USD i da je to neodrživo. Naravno da me nitko nije ozbiljno shvatio, jer su mainstream mediji govorili da je sve super. No nije kriv ni Agrokor ni Ivica Todorić. Netko mu je to omogućio, a sad se svi čude. Mislim da je g. Todorić zaista iskreno mislio da stvara nešto povijesno za Hrvatsku. I je, stvorio je vrlo respektabilne kompanije ali na dug i preko grbače svojih dobavljača koje je napravio ovisnim o svom sustavu, koji ćemo mi plaćati i pitanje je što će ostati od tih kompanija, a jedno je sigurno. Treba prestati lagati narod i reći im istinu u lice, a ona je bolna. Što se tiče stručnosti i čistoće. Pa o kojim stručnjacima pričamo? I opet o onima koji su ili kupili diplome, zaposlili se po “rođo” receptu, i misle da ako su naučili upisivati brojke u excell tablice, da su popili svu pamet svijeta. Oni koji nešto znaju i pokažu da znaju, obično ih ušutkaju s lovom ili ih proglase budalama. Zato pravi stručnjaci, časni i moralni ljudi ne žele biti niti blizu vlasti, da ih netko pljuje i vrijeđa za 2.000 Eura mjesečno. Znam sad ćeš reći da je to velika lova, ali da te pitam – ako gladnom klincu ispred Kraša, daš jednu Bajaderu da pojede i kažem mu da nakon što ju je pojeo uđe u Kraš i da ne smije pojesti niti jedan više bombon ili čokoladu što misliš da će učiniti? Pojest će još. Kada shvati da ga nitko ne gleda pojest će još i još i postati pohlepan. Kad ga slučajno vidi drugi klinac, koji je isto tako gladan dat će i njemu malo, samo da ga ne izda. Tako je i s ministrima i političarima. Ministar zaradi godišnje cca 24.000 Eura neto, a barata s cca milijardom budžeta po ministarstvu. Za 4 godine zaradio je cca 96.000 Eura neto, a morao je živjeti i plaćati račune. Usput se u prve dvije godine naučio na luksuz koji nikada prije nije imao. Aute, kartice, dnevnice, ali to nije dovoljno. Ipak barata s cca 4 mlrd eura tijekom mandata. U strahu da nakon njega neće imati ništa, a guza se navikla, krene krasti. Prvo pomalo, a onda pohlepa odradi svoje jer ne postoje instrumenti kontrole, za jasno i transparentno poslovanje. Uza sve to ima džon obraz i boli ga što si netko misli o njemu. Ionako je obećavao i lagao i zna da neće nešto pretjerano odgovarati za svoj rad, a kad sve prođe, ostat će ponešto skriveno. Političari su pustili spin da je 2.000 Eura velika plaća, zato da narod ima kost za glodati, a da normalni, stručni i sposobni menadžeri, koji znaju da ovise o svom planu, programu i ostvarenju istog, ne bi ni pomislili raditi za tu siću. Jer to i je sića. Odgovornost i stručnost traži i daje rezultate koji vrijede i donose rast ozbiljnim kompanijama, a shodno tome i veće plaće radnicima i sigurnost u isplati istih.. Zato takvi stručnjaci koštaju, imaju plaće 10.000 Eura + i bonuse, a ako ne isporučuju rezultate koje su najavili “lete” glavom bez obzira, već na prvoj mjernoj postaji tih istih rezultata. Kod nas, ministri lete i odgovaraju jedino ako ne vire iz guzica svojih stranačkih šefova i ako ne dignu ruku kako im se reklo.

* A politička situacija i dnevna prepucavanja na linijama HDZ/SDP i uloga predsjednice? Koliko smo cirkus i karikatura sebe samih već neko vrijeme?

Već neko vrijeme? Anđelo, mi smo cirkus i karikatura već 22 godine, od kraja Domovinskog obrambenog rata, jer smo dozvolili da nas kradu, lažu i varaju, a mi ih nismo izbacili već na prvoj mjernoj postaji. Kad kažem mi, mislim na narod. I ne zavaravaj se. Nema tu prepucavanja. Sve je to predstava za narod, a iza kulisa se grle i ljube.

Apstinenti su oni koji moraju pokrenuti Hrvatsku

* Imaš li uopće vjere u narod koji na izborima stalno 30% glasa za stranku sudski osuđenu kao kriminalnu organizaciju ili pak njihove oponente a najveći dio apstinira i ne aktivira se dovoljno ne bi li pokrenuo nešto u četvrtim smjerovima jer bjelodano je da ni pozicija, ni opozicija a ni treća strana (Most, Živi zid) ne nude neke svijetle projekcije budućnosti?

U pravu si i brojke su ti ovakve. Oko 40% ukupnog broja birača je čvrsto stabilno glasačko tijelo SKH, ups, oprosti HDZ-a i SDP-a i njihovih priljepaka dakle cca 1,5 mil glasova. Dodaj tome cca 250.000 glasova za Most ŽZ + 200.000 ostalih koji bacaju glasove na stranke koje nemaju nikakve šanse da u ovom izbornom sustavu uđu u parlament došao si do tih cca 1.95 milijuna koji kao nešto glasaju na izborima. Zbog raspršenosti po izbornim jedinicama i D’Hondtova metode preračunavanja glasova u mandate koja se primijenjuje glasovi koji se tako izgube, prebacuju se velikim i već poznatim strankama koje idu u Sabor te tako samo još više klaunova šaljemo u cirkus, a Sabor RH bi trebao biti časno mjesto, za časne i poštene ljude. Znamo sami što gledamo posljednjih dana. No, tu su ipak još ona 2 milijuna, oni koji ne izlaze na izbore i koji moraju postati odgovorni i pomoći da se sve promijeni. Naravno, da bi dali svoj glas moraju prepoznati ljude i programe, a ne stranke i stranačko jednoumlje. Nade ima i vjerujte mi na riječ. Velike promjene su počele, ali se još javno ne vide!

* Je li Hrvatska zemlja u koju se vrijedi polagati nade? Koje su smjerovi našeg optimizma? Turizam?

Apsolutno treba polagati nade. Optimizam je jasna vizija misija i cilj koji će se uskoro pojaviti i ljudi koji će taj program sprovoditi. Za to naša generacija mora imati širom otvorene oči da to vidi kad se pojave takvi ljudi i programi. Onda svi moramo biti odgovorni zbog svoje djece i učiniti sve da probijemo medijsku blokadu koja vlada kako bi istina o Hrvatskoj koja može i mora bolje, te u kratkom vremenu može postati najbolja zemlja za živjeti i raditi u EU, doprla do svakog njezinog građana i omogućila tim ljudima da nas konačno riješe korjenitih političara i pljačkaša. Turizam je naš veliki adut, ali sam po sebi nije grana koja će nas spasiti. Tako smo se kleli i u građevinarstvo,  a potpuno zaboravljamo poljoprivredu?! Pa mi smo zemlja koja može prehraniti sve nas i još 20 milijuna ljudi, a uvozimo brdo smeća, pa tako jedemo tri put goru hranu nego što je sami možemo proizvesti. Rješenje je u sinergiji svega onoga što Hrvatska ima za ponuditi u svojim prirodnim bogatstvima, ljepotama i ostalim resursima koje kad ih staviš u pravu strategiju, uzmeš odgovorne, stručne, moralne ljude kojima je interes Hrvatske ispred osobnog interesa daju rezultate za koje sad ne možeš ni zamisliti kakvi mogu biti.

Vrijeme je za novi politički put i mogućnosti ljudima da odaberu

* Ljudi su te ranije doživljavali kroz prizmu TV voditelja i poslije TV producenta. Tvoj društveni aktivizam počeo je unatrag nekoliko godina kroz promišljanja i javne istupe u smislu zagovaranja prava radnog čovjeka i malog čovjeka, često vrlo kritičan kontra vlasti. Jesi li imao ikakvih neugodnosti zbog toga ili su te kontaktirali i pokušali dobiti pod svoje lijevi, desni, centralni?

Djelomično sam odgovorio na to pitanje. Dodao bi samo da nema dobrog posla jer su stvari namjerno zakomplicirane da bi se digla prašina kako se ne bi vidjela prava rješenja. U Hrvatskoj je sramota biti bogat, jer ako si bogat onda si lopov. Kakva glupost. Poslodavcima je porezima i nametima onemogućeno poslovanje, pa da bi namirili državu ili kradu od iste ili zakidaju radnike. Štite se neradnici nauštrb vrijednih radnika. Svi su uhljebi, a nije tako. Ima i vrijednih ljudi, koji u strahu da sačuvaju iste pozicije ne talasaju i glasaju za istu situaciju već godinama jer im govore, ako dođu ovi drugi ostat ćete bez posla. Koje sranje i laž. Neću otkriti kako je to jednostavno za riješiti i koliko zapravo i pošteni poslodavci i radnici mogu profitirati vrlo jednostavno kad se urede neke stvari i nestane nametnuti strah. Znaš i sam. Radio si sa mnom godinama i znaš kakav sam bio poslodavac. Znaš da znam o čemu pričam. Što se tiče mog angažmana u nekoj od postojećih političkih opcija to neće ići. Mene ne možeš kupiti, a pokušaja je naravno bilo. Bilo je i normalnih poziva, ali ja se u tom zaprljanom društvu ne vidim. Kada odlučim ući u politiku, to će se znati, ali će se i znati da su u stranci, pokretu ili platformi kroz koju ću najaviti svoje djelovanje, uz mene rame uz rame biti ljudi koji dijele iste vrijednosti. Za početak odgovornost, moral, čast, i istinsku želju da pomognu svojoj Domovini.  

* Pričali smo bili o tvojim vizijama Hrvatske i iznosio neke vrlo razumne ekonomski opravdane i izgledne modele ozdravljenja ovdašnje ekonomije te povezanost sa stručnjacima koji bi mogli činiti neku novu nezavisnu pokretačku masu – jer dojam je da je ljudima već pun organ ping ponga slijeva nadesno. Je li budućnost i aktivizam kroz neku političku stranku ili ostaješ postrani?

Ako iz ovoga nisi shvatio da imaš ekskluzivu, nećeš nikada, a ti izvuci zaključak. Ja ga još neću izgovoriti iako neće proći puno vremena.

* Što je tvoj radni plan u idućim periodima? Povlačiš se obitelji više ili obzirom na vječna propitivanja i nemirni duh krećeš u nove izazove?

Sve ti je jasno iz ovog interviewa. Od tebe i tvojih kolega očekujem da postanu odgovorni i da pišete istinu i samo istinu i pomognete da i vaše kolege iz mainstream medija konačno progledaju i primijete promjene koje su već počele, te daju fer šansu nekim novim prije svega odgovornim, stručnim i moralnim ljudima koji imaju što za reći i ponuditi, a ne kao ovi danas, isprazne ideologije i prepisane programe.

Anđelo Jurkas

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame