autorski tekstovi inmediasres mediji POLITIZAM

Otvoreno pismo Goranu Miliću

Dobili smo pismo čitateljice, reakciju na gostovanje Gorana Milića kod Aleksandra Stankovića, u emisiji “Nedjeljom u dva” u nedjelju 07. svibnja na HTV 1, koje prenosimo u cijelosti:

“Nisam proputovala svijet, analizirala ne bih, no kada si neko ko nema financijskih problema dopušta pričati u ime ljudi koji djeci svaki 4 dan na stol mogu staviti meso ili ribu, imam jako bujnu frizuru. Kada nam je Hrvatska tako perspektivna uz svo dužno poštovanje gospodine Miliću, pitam se zašto mi je više od 20 prijatelja trbuhom za kruhom otišlo, neki u Irsku, a neki u Njemačku, a Pula je mali grad. Čini mi se da radnička klasa tamo bolje živi. Mora da sam sišla s uma, jer vidim ogromne klasne razlike izazvane sustavnim uništavanjem ove države koje traje od početka domovinskog rata. Kao i ogroman broj nezaposlenih vršnjaka kao i mladih ljudi. Vidim i sve moje vršnjake koji su pristali na igru „ dužničkog roba“ , zavedeni komformizmom digli su kredite za novi auto i kupili stan. Sad nemaju ni za kavu ni za benzin, a za to su krive klasne razlike! Nije lakše ni nama koji nismo pristali na tu igru, plati stanarinu, stari auti se kvare, a ja, ja mora da sam s Marsa pala jer nemam ušteđevinu. Ova država je klasnim razlikama doprinjela do te mjere da je sve nekretnine koje su za vrijeme komunizma date narodu, oduzela ljudima koji su stekli svako pravo na njih, jer su im poklonjene. Uknjižila se na vlasništvo tih ljudi i njihove nekretnine prodala njima.

Što se tiče vašeg viđenja hrvatske djece, čini mi se da pričate iz osobnog iskustva obzirom na to da se iz priloženog vidi da jako puno znate o toj temi. Vezano Papom nije mi jasno kako jedan čovjek koji je svoje studentske dane provodio na ulicama, rame uz rame boreći se s revolucionarima za socijalna prava naroda može biti desničar, nije mi jasno ni kako čovjek koji voli sve ljude ovog svijeta može biti desničar, kako čovjek koji je zauzeo jasan stav oko homoseksualaca i inih tema, može biti tako laički prozvan s vaše strane.

Što li samo mislite, pitam se, o meni i nonici koja je dan uoči Uskrsa kopala po kontejneru a ja sam iz svog novčanika mogla izdvojiti samo 10 kn da joj dam, jer i mom je djetetu bio Uskrs. Što mislite o umirovljenoj profesorici koja maršira Splitom s megafonom u ruci, a iza nje ide povorka noseći transparente? Što mislite o građanskom ratu u Makedoniji? Kad je već štimate. Pitam se što mislite o prosvjedima koji su nikli 1.5.2017 diljem lijepe naše na način da se narod samoorganizirao i izašao na ulice? Mora zato jer im je dobro.

Što se fejsbuka tiče izdvojila bi status koji me nedavno nemalo oduševio „Svima nam na papirima piše da smo građani Republike Hrvatske.
Građanin u stvarnosti može biti samo onaj koji se uključi u političku stvarnost Hrvatske i svojim angažmanom pokušava pridonosit boljitku društva.  Oni koji sjede kod kuće, oni koji ne izlaze na izbore, prosvjede,akcije, ne mogu se zvati građanima. Svakom pojedincu status građanina garantira prava, ako se ne ponašamo građanski, onda nećemo nikad moći ostvariti svoja građanska prava, onda nismo građani nego stado i ne znam čemu se stado može nadati. Ja sam građanin Republike Hrvatske, ne nadam se ničemu već znam na što imam pravo i svoja prava zahtijevam.“

I iskoristila bi ovu priliku da pozovem sve hrvatske građane da preplave ulice, rame uz rame samnom, da se izborimo za naša socijalna prava! Nek me dodaju za prijatelja na fejsu, blizu sam brojke 5000 prijatelja pa neka prate moje objave ako ih više ne budem mogla prihvatiti kao prijatelje. Sve su moje objave uvijek javne. A poziv za izlazak na ulicu biti če objavljen na mom profilu.

Gospodine Miliću, imam potrebu da vam glasno odgovorim na zaključak „ Njima je dobro“, upravo ste nikli ko gljiva poslije kiše uz sve novoiznikle govornike u vrijeme fašizma umotanog u celofan demokracije i može vas biti sram!”

Aleksandra Mandić, pjesnikinja, Pula

 

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame