film Glazba inmediasres Interview POP COOLTURA Zabava

Marcella Zanki: Volim izlazak iz comfort zone i ubadanje senzibiliteta

Marcella Zanki by Tessa Matošić
Marcella Zanki by Tessa Matošić

Mlada splitska redateljica Marcella Zanki je bez pretjerivanja jedno od najčešće spominjanih imena posljednjih godina na domaćoj glazbenoj sceni, ako su u pitanju video spotovi. I to s razlogom. Gotovo da nema izvođača s kojim nije surađivala, a da nije izašla sa zanimljivim radom. Jakog i izražajnog prepoznatljivog stila, uklapa se u sliku novog vala hrvatskih redateljica koje nude svježinu na sceni i kvalitetan rad mjeren kriterijima kojima se ne gleda kroz prste našima zato što su domaći. Popričali smo o njenom razvojnom putu, karijeri, gdje je danas i što će sutra.  (naslovna fotografija by Tessa Matošić).

* Marcella Zanki prije znane redateljice video spotova i kraćih art formi? Odakle i kada kreće Vaš kreativni rad i interes za video formama? Legenda kaže da su Gibonni i Žare Batinović dosta kumovali Vašem proboju…

Pa nakon šta sam završila režiju na Dizajnu Vizualnih Komunikacija, gdje je krenio moj interes za video formama i gdje sam diplomirala s kratkim igranim filmom, zaposlila sam se u Urban Jungle Produkciji, specijaliziranoj za muzičke spotove gdje sam bila producent i asistent režije Žari Batinoviću, a u tom procesu prakse, učenja i upoznavanja novih ljudi i iskustava, Gibonni koji je najviše surađivao sa Žarom mi je dao prvi priliku da se pokažem samostalno kreativno. A šta se tiče formi, muzički spotovi jesu ono šta mi je proguralo ime, ali radim i druge forme, fashion film Tamara Bomardelli, koji sam radila prošle godine bio je prikazivan diljem fashion film festivala po svijetu, kratki film Ode To Youth premijerno je prikazan na Nowness, svjetski video kanal koji prikazuje samo najbolje iz svjetske kulture, a odnedavno sam krenula da radim i dokumentarce za VICE najbrže rastuću medijsku platformu mlade generacije u svijetu. Prvijenac mi je 30 minutna priča o Svjetioničaru.

* Splićanka ste talijanskih korijena, puno putujete po svijetu, radite puno u Srbiji, srećete se s raznim karakterima i mentalitetima. Gdje Vam je najljepše ljudski a gdje s poslovne strane?

U Beogradu sam živila par godina, i stekla neke dobre kontakte i prijateljstva, zato se povremeno vraćam tamo, ali to bude uglavnom zbog posla. Putovala sam dosta u zadnje vrime, od Amerike gdje sam imala svoju samostalnu izložbu fotogafija, Europe pa do Kine, ali najviše se zadržavam na relaciji Split/Zagreb/Beograd, ta tri grada kao da su jedan grad, svaki mi daje ponešto. Split je odmor za dušu, tu sam rođena, tu su mi prijatelji i roditelji, tu je priroda, more i divan život, Beograd pruža prebogat socijalni život, stalno se nešto dešava, ljudi su jako povezani i mogu da se druže do beskonačno, a Zagreb ima najviše poslovnih prilika.

* S obzirom na situaciju kod nas teško da se jedna osoba bavi samo režijom već mora biti izvršni producent i pomiriti više uloga. Je li i Vaše iskustvo tako ili uspijevate biti fokusirani samo na režiju?

Pa u početku sam bila sve odjednom a najmanje režiser, šta je potpuno neispravno, mislim da je režija timski posao i da svatko treba doprinjeti podjednako u procesu, tako da se sad trudim šta vise imat fokus na režiji a ostale poslove prepustiti stručnjacima. Jako mi je bitan DOP jer je oči za moje misli, montažer koji uvik nadoda ono nešto šta je meni možda falilo u viziji, i kostimograf koji da potpuno jednu novu dimenziju likovima u videu, organizatora volim imat ali to uglavnom bude bend ako se radi o muzičkom spotu. Kad ti je fokus na režiji  i timskom radu bez kalkuliranja oću šta zaradit, onda kvaliteta ispliva a pare dodu same posli svima.

* Bavili ste se i drugim segmentima glazbenog biznisa kao menadžerica Dječaka, kasnije suradnica Ide Prester, prije toga Gibonnijeva priručna video snaga Možete li nam ponešto o tim iskustvima reći i odakle uopće afiniteti prema tom menadžerskom dijelu posla?

U mladosti sam se bavila organizacijama koncerata i partija gdje sam stekla neko «menađersko» iskustvo i kontakte, ali dok sam surađivala sa Žarom i Gibonnijem upoznala sam cijeli svijet muzičke scene na Balkanu. U to vrijeme Dječaci su bili moji prijatelji s kojima sam se družila povremeno, pitali su me za neke kontakte da ih izpovežem, a nedugo zatim predložili da im budem menadžer, meni je to u tom trenutku bilo toliko apstraktno, ali mi je bilo jasno da im mogu jako pomoći sa svojim kontaktima i tako je krenilo. Poklopilo se da su oni napravili epski album “Istina”, a da sam ja to ispovezivala na prave adrese šta je rezultiralo divnom trogodišnjom suradnjom i novim iskustvima.

* Je li suradnja s Gibonnijem bila presudna za medijsku eksponiranost Vas ili su neki drugi elementi u pitanju ili ljudi? Jer čini nam se da je malo ljudi s ovih prostora dobilo toliki hype oko imena kao Marcella Zanki. Vaši se novi projekti dočekuju s nestrpljenjem jer ljudi očekuju visoki stil i kvalitetne proizvode?

Nisam sigurna da mi je Gibonni bio presudan za medijsku eksponiranost, možda su neki bitniji ljudi iz posla prije i bolje čuli za mene, ali za javnost čisto sumnjam da me skontala preko njega, više su to bili spotovi za Idu Prester gdje sam pokazala neke pomaknute načine prikazivanja njene priče i time zainteresirala određenu publiku koja se širi svakim novim radom. Upravo sam ponovno s njenim spotom i još 4 druga spota (Auguste, Jonathan, MORT) nominirana za najbolji spot na ovogodišnjem Split Spot Festivalu.

* A gdje ste oblikovali svoj vizualni stil i tko je najviše utjecao na Vas?

Svoj vizualni stil krenuo je iz Beograda, tu sam se kreativno oslobodila i osamostalila skroz, a i naišla sam na prave ljude koji su me inspirirali a i skrenuli mi pažnju na bitne stvari, npr prije spominjanom timskom radu, a i da je svaka stvar bitna, od lokacije, kostima, lika, koja je kamera, kretnje kamere, atmosfere i da ako nešto od toga kiksa video je neuvjerljiv. Jednom mi je netko rekao da ubadam senzibilitet izvođača i pjesme ma kakva ona bila, nadam se da to uspijevam jer to je najbitnije u ovom poslu

* Od dosadašnjih mnoštva suradnji izvođača (Huljić, Gibonni, Bregović, Bajaga, Lollobrigida, Jonathan …) je li bilo nekih anegdota koje nisu za skrivanje niti čuvanje za sebe već interesantni kao opisni dio Vašeg posla?

Huljić, Bregović i Bajaga su bili Žarini klijenti na čijim projektima sam radila kao asistent, sva iskustva su različito interesantna jer ti izvođači nisu moj «film» i imala sam određene predrasude o njima koje su oni jako brzo pobili svojim profesionalizmom i šarmom. Zabranjeno Pušenje mi je recimo bilo interesantno jer su došli sa suludom idejom karikiranja nacizma kroz ćevap, iako zvuči nevjerojatno, cijela priča je itekako na kraju imala smisla i poantu ili pak Frajle koje su dovele na set 70 statista koji su glumili neku luđačku srpsku svadbu u šta se na kraju set i pretvorio, a na jednom predugačkom snimanju smo napravili pauzu da primim infuziju pa nastavili najnormalnije snimanje ko da se ništa nije desilo.

* Tko Vam još od domaćih nedostaje da bi imali mogućnost reći da ste radili sa svima s kojima ste htjeli? 

Dosta ih je ostalo, mrzim nabrajanja jer uvik zaboravim nekog.

* A od inozemnih izvođača s kime biste rado radili da imate priliku? I tko je uopće od redatelja najviše utjecao na Vaš stil i razvoj?

Ako krenem nabrajat neću prestat do preksutra, ima prevelika lista, ali na moj stil je dosta utjecala jedna od rijetkih žena redateljka muzičkih spotova Melina Matsoukas, Nabil Elderkin kod kojeg sam bila gost u LA-u i bila prisutna u montaži njegovog tada aktualnog spota za John Legenda, Nicolás Méndez, ako pričamo o utjecajima iz svijeta muzičkih spotova.

* A općenito stanje na domaćoj spotovskoj glazbenoj sceni? Zamjerke osim nedostatka novca? I dobre stvari eventualno?

Stanje se popravlja, kvalitetni izvođači ulažu dosta u izradu spota, time potiču i ostale na to, nedostatka para uvik ima pa čak i kad je veći budžet, uvik nešto fali, ali u tome i je car da izvučeš najbolje šta možeš uz gomilu entuzijazma, takve stvari najbolje ispadnu, šta su ujedno i dobre stvari.

* Što Vas osim videa još u privatno vrijeme zanima i ispunjava? Fotografija? Koje su Vam strasti i kakva ste uopće osoba privatno? Otvoren i društven ili povučen tip? Teško je to pročitati prema Vašim radovima na čemu je sve fokus.

Odnedavno sam ponovno otkrila fotografiju, krenuli strani magazini da mi objavljuju editorijale i krenuo interes stranih agencija za moje fotografije, a i za izlaganje mojih radova u galerijama, pa sam tako imala izložbe u Splitu, Rijeci, Puli, Trstu, New Yorku, a sada se priprema i Milano. Neki dan sam potpisala ugovor sa PHINEST švicarskom virtualnom art galerijom posvećenoj promociji najfinije internacionalne suvremene fotografije. U njih polažem velike nade vezano uz moje fotografije jer ih prodaju kao zasebna mala remek dijela po super cijenama i ugovaraju izložbe diljem svijeta. Moje privatno vrijeme je posao i stalno kolanje ideja po mojoj glavi, putovanja, volim se povremeno izvuć iz komfor zone i bacit se u vatru različitih avantura koje čine život, obožavam druženja, jako sam društvena i otvorena osoba koja isto tako voli i svoju samoću.

* Snimili ste jedan kratki eksperimentalni film, a da li planirate svoj dugometražni igrani film? I koje su teme koje Vas zanimaju?

Za početak me zanima jedan mali niz kratkih filmova kao pripremu za veliki. Ja mislim da sam ja jako vizualan lik, mogu pogoditi senzibilitet i atmosferu, ali da mi pričanje priče ne ide baš. Očajnički tražim scenarije i scenariste koji će mi pomoć u ostvarenju kratkih i dugih formi da ih izrežiram na svoj način. Teme koje me zanimaju su raznolike, volim da to bude nešto tarantinovski pomaknuto ali volim i obične teme iz svakodnevnog života s određenim životnim zaključkom.

* Kako gledate na domaći igrani film i na činjenicu da je u zadnje vrijeme u prvi plan izašlo dosta redateljica (Hana Jusić, Čejen Černić, Katarina Zrinka Matijević, Sara Hribar, Kristina Barišić…)? Da li se vidite u tom nekom novom ženskom valu priključiti sa svojim budućim filmom?

Jako mi je drago da su žene razbile taj čvrsti zid redateljskog «muškog posla», rado bi se pridružila toj ekipi talentiranih žena, nadam se što prije.

* A na čemu aktualno radite i koje su neki planovi za do kraja ove godine li i malo duže?

Trenutno u Beogradu snimam dva muzička spota, u pripremi je slijedeći dokumentarac za VICE, jedan kratki film, traženje scenarija za dugi film, samostalne i grupne izložbe po galerijama, spotova fala bogu uvik ima i sve šta uleti od ostalih projekata je dobrodošlo….

Ivan Perić

 

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame