Festivali Glazba inmediasres KOLUMNIZAM Politička aktuala POLITIZAM POP COOLTURA Zabava

Svi smo mi Jacques Houdek i Ivica To Do Rich

Invaliditet hara hrvatskom političkom estradom

Hasanbegović izgleda sporo priča. Izgovara pojedina slova. Taj poremećaj bi se mogao analogno logoreji nazvati logoopstipacija. Dok Saucha s druge strane ima problema s pisanjem. Ne može se dva puta jednako potpisati. A generalu Glasnoviću iz dijaspore slabo ide hrvatski jezik. Nije ga još svladao, iako se već odavno doselio iz Kanade u Zagreb. Ovim ljudima nije bilo nimalo čudno što Marić nije znao za friziranje Agrokorovih računa, iako je bio izvršni direktor za strategiju tog koncerna. Pretpostavili su da i on ima neki tajni defekt, recimo da broji do pet kao Karamarko, komunikativan je kao Bernardić ili obdaren istančanim kantovskim moralnim osjećajem poput najmlađeg pobjednika Kviskoteke, Roberta Pauletića. Ja bih se, međutim, predbilježio da si nešto tako riješim po pitanju sluha. Barem dok je u tijeku natjecanje za pjesmu Eurovizije u nama dragoj iako neintegriranoj Ukrajini, popularno prozvano Eurosong. Nitko mi ne bi mogao zamjeriti što sam gluh kao top, a vizualno se tu ipak ima što za doživjeti. Nije samo jasno može li se onaj tko odsluša sve pjesme kvalificirati za dobivanje PTSP-a.

Geopolitičko-estetske zavrzlame oko Eurosonga

U političkom smislu ovogodišnje natjecanje za pjesmu Eurovizije bilo je umanjeno za Rusiju, ali nam je zato doskakutala Australija, tek nedavno formalno oslobođena britanskog jarma. Pitanje je koliko će dugog vijeka biti ta sreća, s obzirom da je Theresa May nakon Brexita najavila obnavljanje britanskog carstva u kojem sunce nikad ne zalazi. Možda namjerava prokopati neki tunel do njih ili se insprirala idejama HAZU-a o trgovačkoj mornarici. Kako god, nije jasno zašto ovakvo natjecanje mora imati i polufinale, pa tek onda finale, kao da se radi o boksu. Možda bi u tom slučaju trebalo uvesti i različite kategorije – tešku, polutešku, velter, bantam, perolaka. U ovoj posljednjoj takmičio bi se naš natjecatelj Jacques Houdek, naravno zbog kvalitete pjevanja, a ne zbog tjelesne mase. Možda bi trebalo uvesti i paraeuroviziju, po uzoru na paraolimpijadu? Dok se to ne riješi, mora se priznati da je natjecateljica bliske nam Gruzije pokazala najveći žar, pa je čak zamalo flambirana na pozornici kao Orffov labud iz Carmine Burane. Naime, scenograf se, htijući pokazati ozbiljnost stihova “Keep the faith” malo zaigrao, pa pjevačicu odjevenu u oskudne crvene krpice i zaogrnutu sa sasvim malo crvenkaste magle okružio plamenim stupovima nalik na onaj kojeg je Mojsije navodno sreo u planini, čime je valjda trebalo dočarati želju ove novovjeke Trnoružice da se iz predvorja Europe okruženog dračama pomoću NATO princa nekako dokopa EU-a i izmakne iz čeličnog stiska ruske sfere utjecaja. Sama je pjesma stilski prilično podsjetila na Adelin hit Skyfall koji je poslužio kao špica za film o tajnom agentu 007, a koji je u te ipak više azijske nego li europske krajeve došao u izvedbi Zbora Crvene Armije. No taj je detalj autorima pjesme možda promakao. Nažalost, žiri je na sve to ostao prilično hladan, te se pjesma nije plasirala u finale. Dalo bi se zaključiti da posljednja epizoda Eurosonga kada je prvo mjesto pripalo Ukrajini ispred Rusije nije dala željene geopolitičke rezultate, pa se zaključilo da bi ove godine bilo dosta provociranja Rusa na njihovom bunjištu.

Borbe pijetlova – Trump protiv Makarona

U međuvremenu se uskokotio američki predsjednik Trump i odlučio u svojem stilu (you’re fired!) dati otkaz šefu FBI-a Comeyu, budući da se istraga o njegovim ruskim vezama primakla određenim rezultatima. To je, štoviše, posve demokratski legitimno, jer se narod SAD-a birajući ga jasno odlučio za promjenu sustava iz liberano-demokratskog u neliberalni, što bi neki nazvali i fašističkim. Comey, čija se smjena već najavljivala po portalima s lažnim vijestima, pao je tako kao prva žrtva istrage, makar formalno zbog toga što je napravio pogreške u istraživanju e-mailova Hillary Clinton. S druge strane, u Francuskoj se otkrilo da je novoizabrani predsjednik Macron poduzeo mjere kako bi ruskim hackerima koji se bave phishingom, odnosno krađom tuđe pošte i podataka, podmetnuo hrpu nebuloznih besmislica. Ti su se bezvezni podaci na kraju našli i na Assangevom wikileaksu i drugdje na internetu, a u njima se smućkalo čak i nešto metapodataka na ćirilici, valjda kao poruka Putinovim hackerima da su provaljeni. Dok se svi u Europi i šire sada zabavljaju pitanjem razlike u dobi između Macrona i njegove žene, on se izgleda bavio ozbiljnijim stvarima, pa se čini da se Trump i Macron neće tako lako složiti, iako bi to Macronovoj ženi vjerojatno išlo lakše. Kao i Trumpovoj ženi Melaniji s Macronom, uostalom. Možda bi se, eventualno, transatlantsko povezivanje dalo ostvariti patriotskim swinganjem, odgovorno za nacionalnu stvar, naravno pod uvjetom da na kraju Trump završi s Macronom u krevetu. Dame bi se mogle i same snaći, kao što vidimo u slučaju majke francuske kandidatkinje Le Pen, koja se svojedobno slikala u vrućim pozama za Playboy. U tom je izdanju pomalo pobrkala tradicionalne uloge majke, kućanice i vjernice, krevet i kuhinju, pa se zatekla u pozama čišćenja i kuhanja tipičnim za ‘francuske sobarice’. Stvar po mojem mišljenju pokazuje da bi se Trump i stari bijeli rasist Jean Marie Le Pen nesumnjivo najbolje razumjeli, a pogotovo Le Pen i Trumpov djed, koji je bogatstvo stekao kao vlasnik bordela.

Brojke i slova

Kod nas se situacija s Agrokorom razvija po planu. Štono bi rekao Orešković, “give me the numbers”. Agencija S&P je zaključila da je koncern praktično bankrotirao, jer nije isplatio kupon na obveznicu koja dospijeva za dvije godine, no Plenković i Dalić u tome ne vide ništa neobično, te odbijaju svaku pomisao da bi taj dug na neki način bio prebačen na leđa građana. I dalje vjeruju da je sve u skladu s očekivanjima, da pomažu dobavljačima koji imaju uvida u događanja oko isplata otprilike kao što i putnici u zadnjim kolima tramvaja vide vozača, te da će koncern uz prinudnu upravu i dalje dobro napredovati. Usprkos brojkama, koje se kreću oko 1,3 milijarde eura za tri godine, i to samo za obveznice, iz ovog dinamičnog dvojca koji sve više podsjeća na MTV-jevog Beavisa i Buttheada i dalje uporno kulja sve više i više riječi, na koja agencija S&P odgovara jednostavno sa samo dva slova: SD – rejting tek jednu stepenicu iznad bankrota, što također mogu zahvaliti samo poslovanju Mercatora. Ne vide ni neki problem u neusklađenosti izvješća koja je Agrokor predavao kreditorima s onima za državu. U tome im punu potporu daje i dugogodišnja vanjska revizorica Agrokora, gospođa Discordia, s kojom se dobro slažu. Štoviše, činjenicu da je Todorić i dalje vlasnik smatraju samo formalnom, budući da on sada ne može ostvarivati vlasnička prava. Pitanje je i nad čime bi ih ostvarivao, osim ako ne misle na dugove. Plenković je očigledno, pronašao muda u odsudnom času, ali ih je u međuvremenu negdje zametnuo, kao i bik Rudonja koji je skakao preko žičane ograde i kravi na drugoj strani rekao: “Zovem se Rudonja Mudonja, ali možeš me zvati samo Rudonja – muda su ostala na ogradi”. Što god vi mislili o tome, nešto slično se ipak dogodilo i Todoriću – možete ga odsada zvati samo Todo, rich više nije, jer je lova ostala u Mercatoru.

Jan Klasinc

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame