inmediasres Interview knjige POP COOLTURA

Alis Pečarić Marić: Svaki dan je čudo, pogotovo čitanjem knjiga

Ako niste zaboravili čitati i prebacili se kompletno na touchscreenove i digitalne varijante čitanja, krilaticu “Čitaj knjigu” posljednjih godinu dvije niste mogli izbjeći na domaćem literarnom tržištu. O pokretačici projekta, suštini istog, čitanju knjiga kao kulturnoj potrebi, popričali smo s diplomiranom pravnicom i knjigoljupkom Alis Pečarić Marić.

* Alis, podijelite sa nama trenutak kada ste dobili ideju da pokrenete blog “Čitaj knjigu “. Kako se rodila ideja?

Ideja se rodila jedno jutro, sasvim slučajno, nakon što sam se probudila a u mojoj glavi je odzvanjalo „Čitaj knjigu“.  Tada sam znala da je došao trenutak kada moram početi slušati svoje srce. Ipak moja ljubav prema knjigama, književnosti, književnicima i svemu što ima veze s knjigama datira još od malih nogu. Od kada znam za sebe. Uvijek su mi bile draže knjige od bilo kakvih drugih igračaka. Ljubav prema knjigama mi je usadila moja majka koja je imala malu ali vrlo kvalitetnu biblioteku. Zajedno bismo čitale, pričale o važnim i velikim romanima, zajedno bismo pohodile knjižnice i knjižare. Nakon što sam prvi put u životu ostala bez posla, nakon 22 godine uspješne karijere trebalo je osmisliti kako se konačno baviti onim za što sam stvorena. Kako konačno živjeti svoju strast i ljubav. Društvene mreže i internet su mi uvelike olakšale posao. Tehnologija je sjajna. Danas brzo i lako možete doprijeti do puno ljudi. Naravno pod uvjetom da imate  što za ponuditi. A ja sam imala. Sve moje misli, ideje, asocijacije, i razmišljanja iz knjiškog svijeta počela sam dijeliti na Facebooku, Blogu i Instagramu. Ono što bih podijelila svidjelo se od prve puno ljudi. Sve ostalo znate.

* Recite nam ukratko nešto o svome novom projektu “Okreni novu stranicu “.

“Okreni novu stranicu” moj je najnoviji projekt  kojem je jedan od ciljeva redovno opskrbljivati zatvorske knjižnice novim naslovima tj. novim aktualnim knjigama, kao i organizirati knjiška druženja te motivacijska predavanja u hrvatskim zatvorima.  Mišljenja sam da upravo ti ljudi imaju vremena i prilike čitati i na taj način promijeniti neke ustaljenje obrasce ponašanja. Knjige im mogu pomoći i to im želim poručiti. Počela sam sa zatvorom u Remetincu. Nakon dr. Crnkića, čijim je predavanjem započeo ovaj projekt  seriju druženja sa zatvorenicima u Zatvoru u Zagrebu nastavit će Ingrid Divković, Bruno Šimleša, Ivana Plechinger, Lea Brezar i Lari Mari.

 

* Kada biste jedan dan mogli provesti sa bilo kojom poznatom ličnošću, koga biste izabrali i zašto?

Teško pitanje. To je kao da me pitate koja mi je najdraža knjiga. Definitivno bih izabrala nekog pisce. Kako moj omiljeni švedski pisac Stieg Larsson više nije živ, izabrala bih definitivno Khaled Hosseinia. Mog omiljenog pisca koji je napisao tri nezaboravne knjige – Gonič zmajeva, Tisuću žarkih sunaca i Kad planine odjekivaše. S njime bih rado provela čitav dan.  

* Što mislite o toj vječitoj borbi između uma i srca? Na koji način birate poslušati jedno ili drugo?

Nažalost još se nisam do kraja naučila ili prisilila naučiti slušati samo svoje srce. Pod misliti srcem mislim na intuiciju. Ni dan danas ne slušam dovoljno svoju intuiciju. Nekako nemam baš uvijek spreman taj toliko bitan odgovor NE. Još i dan danas iako me „želudac“ upozorava ja ipak popustim i radim protiv sebe i svojih stavova. Na kraju to i platim. Ali utješno je to da sam se u tom pogledu ipak izgradila. Prije je taj omjer bio puno gori na račun srca.  Nekad je to bilo 10% srce a 90% um. Danas je oko 50/50%.

* Izdvojite nekoliko knjiga koje su vam promjenile život ili snažno utjecale na Vas?

U zadnje vrijeme često čujem i čitam  posprdno komentiranje na moju poruku da knjige mogu promijeniti život. Govorim isključivo iz svog vlastitog iskustva. Meni su knjige itekako promijenile život. Kad god mi je bilo teško posegnula sam za knjigama. Kada sam se mlada rastala i ostala sama s malim djetetom gutala sam knjige i one su me tješile, liječile i na neki način upućivale. Kada mi je  sin bio teško bolestan također su mi knjige bile glavno utočište. Vjerovala sam u dobar ishod i knjige su me tome učile. Kako misliti pozitivno, kako ne gubiti nadu, kako biti zahvalna na svemu što imam, iako to u tom trenutku nije izgledalo najsjajnije. I kada sam 2008. godine izgubila oba roditelja puno su me izgradile i utješile knjige. Tada sam intuitivno isključivo čitala knjige o smrti, životu nakon smrti, životu poslije života, značenju snova i koliko nas sve određuju naše misli. Sve te knjige su me pripremile i dale mi snagu da sve to izdržim i iz svega izađem još jača i bolja osoba. Meni pomaže čitati o životima i sličnim iskustvima drugih ljudi koji  su svoje užase, tuge, dileme,  bolesti  ali i pobjede, sreću i  imali snage i sposobnosti prenijeti na papir. Mene to čini jačom! Zato valjda toliko „volim“ čitati o drugom svjetskom ratu i patnjama svih koje su progonili nacisti. Kada to čitam odmah me preplavi osjećaj zahvalnosti i poniznosti. Mnogi ljudi su preživjeli teške drame i katastrofe i iz toga su izašli puno jači nego što su bili. To me nadahnjuje.

Knjige koje su me promijenile: Pipi Duga Čarapa, Novela o šahu, Carica – Pearl Buck, Jedi moli voli, Stoljeće mudrosti, Gonič zmajeva, Muškarci koji mrze žene, Dnevnik Anne Frank i mnoge druge…

* Što Vas najviše pokreće u životu, čini sretnom i ispunjenom?

Sretnom me čini moja obitelj, moja djeca, moj dom i moji prijatelji. Nema ih puno ali su vrijedni i družimo se već dugo dugo godina. S njima se osjećam sigurno, ugodno i opušteno. Naravno volim prirodu i more. Godišnje tri mjeseca provodim u svojoj kući na moru i to me svake godine itekako „obnovi“. Volim putovati. Ne znam kako bih živjela bez putovanja.

* Da li biste sami pisali svoja djela?

To me često pitaju. Prvo sam mislila da bih. Ali ne bih pisala roman već neka svoja iskustva i životna učenja. Ali sve manje mi se to čini izglednim. Vrlo sam aktivna, imam na stotine novih ideja i nekako mi se čini da neću imati dovoljno mira i vremena i za pisanje. To ću možda ipak prepustiti ljudima koji to jako dobro rade. A ja ću čitati.

* Koju knjigu trenutno čitate i nalazi se na Vašem noćnom ormariću?

Trenutno čitam 3 knjige. To tako uvijek na kraju bude. Čitam jednu, pa stigne nova, pa još jedna i tako unedogled. A ja bi ih rado sve odjednom pročitala. “Tajni život drveća” – najnoviji svjetski bestseler, “Život za životom” – roman koji nam da razmislimo kako bi to bilo da imamo priliku vlastiti život ponavljati sve dok ne ispadne kako treba. “Keks i glad” – zbirka kolumni domaće spisateljice Rosie Kugli

* Imate li neki životni moto koji živite i posebno rezonira s Vama?

Zahvalno držanje donosi sreću. Smatram da samo ljudi koji osjećaju zahvalnost za ono što imaju i što ih okružuje mogu biti sretni. Svaki dan sam zahvalna za sve što imam. Prekrasnu obitelj, dobrog supruga, troje djece, prekrasan dom i hrpu knjiga.

* Kao uspješna žena i osoba koja živi svoje snove, koji je Vaš savjet onima koji sumnjaju u sebe i ne usude se iskoračiti u nepoznato ?

Svaki dan je čudo. Koliko god okolnosti bile loše, imamo slobodu izabrati svoj stav prema životu i čak pronaći radost. Zlo nije novina. O nama ovisi kako ćemo pristupiti dobru ili zlu. Tu nam moć nitko ne može oduzeti. U tome je naša snaga.

* Uz današnji ubrzan tempo života svi smo upoznati sa stresom. Recite na koji način se opuštate i punite baterije?

Definitivno čitanjem. Knjige su me oduvijek opuštale, odvodile u neke druge, meni nove svjetove. Kada čitam otplovim, bez kofera i pakiranja. Samo odem. Još ako je to čitanje uz more, u nekoj mirnoj polusunčanoj uvali, ili uz neki šumarak mojoj sreći nema kraja. Taj spoj prirode i knjige je fenomenalno opuštajući.

* Od knjige se u Hrvatskoj ne može živjeti. Koji su ekonomski i financijski aspekti tiraža i izdavanja knjiga, koliko se to ili uopće isplati? Izdavačima i autorima.

Hrvatska je malo tržište. Kod tiskanja nove knjige obično se radi o tiražu od 1000-2000 knjiga. To je jako malo. Dok se podmire troškovi prevoditelja, lektora, tiskanja i distribucije ne ostaje puno. Rijetko se dogodi da se neka hit knjiga proda u 5000 ili 10.000 primjeraka. Kupovna moć je sve manja i pada. Tako da i to utječe na prodaju knjiga. Situacija nije bajna, ali nije ni beznadna. Mislim da bi se pametnijom raspodjelom između izdavača i redovnim i urednim plaćanjem knjižara prema izdavačima situacija smirila i poboljšala.

* Je li pisanje u nas hobi ili struka, znate li neke pisce koji žive samo od pisanja a da nisu pritom i kolumnisti novinari poput Milane Vlaović, Jergovića, Tomića, itd.?

Nema ih. U pravu ste.  Ali nema više ni kod  drugih zanimanja situacije da ljudi mogu preživjeti radeći samo jedna posao cijeli život. Tako da i ja trenutno radim čak 4 različita posla kako bih preživjela. To me čini sretnom i ponosnom.

Stela Kolar

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame