autorski tekstovi Festivali inmediasres izložbe POP COOLTURA Zabava

Dylan Dog: 30-godišnja noćna mora bez buđenja

Prošlo je već pola desetljeća od mojeg strastvenog praćenja stripova, među kojima je „Dylan Dog“ imao vrlo posebno mjesto. Zanimljive priče o istraživaču noćnih mora ispunjene stravom, humorom i filozofijom bile su mi vrlo intrigante, ali su me i zajedno s drugim stripovima definirali kao osobu (pogotovo jer se kod Dylana čak katkad znala javljati i poezija u pričama). Nakon dugo vremena, kupio sam novi broj. Najnovija epizoda „Nightmare tour“, bila je zanimljiva, kao što mi je svaki broj općenito bio zanimljiv. Međutim, sama radnja je dala posebnu draž pokloniku ovog stripa. Naime, u priči jedna turistička agencija nudi obilazak lokacija gdje je Dylan Dog rješavao svoje slučajeve. S hrpom referencija na stare brojeve i protivnike, kao što se i sam Dylan pita u svojim slučajevima, tako sam se i ja (uz njegovu poznatu poštapalicu „Judo plesaču!“), pitao da li je izdavanje ovog broja baš ovaj mjesec, sretna slučajnost ili rad okultnih sila.

Slučajnost ne postoji

Ovaj mjesec održava se „Crtani romani šou“, na kojemu će doći crtački tim Dylana Doga, a bit će postavljena i izložba u spomen na 30 godina Dylana Doga u Hrvatskoj. Vrlo prigodno zar ne? Iako ne isključujem i nemoguće, moje peto i pol čulo, uvjerilo me da je ipak vjerojatniji normalni ljudski marketing i prigodni trenutak. Premda objavljen u izdanju nakladničke kuće Ludens kao 111. broj Extra izdanja, u izvornom talijanskom originalu,  radi se o 231. broju. Prekopao sam svoju staru strip kolekciju i izvukao iz original izdanja Ludens kuće sekciju od 110-114 broja, izdanih 2010. godine. Poredat ću vam ih od 110 prema 114 (a u zagradi ću vam napisati o kojem se broju radilo u Italiji). Dakle: 110. „Tajna Mordecaija“ (190.), 111. „Šarada“ (191.), 112. „Vještica iz Brentforda“ (194.), 113. „Čudnovati klijent“ (195.) i 114. „Tko je ubio djeda Božićnjaka?“ (196.).

Inače je opće poznati nesklad između brojeva Originala i Ekstra izdanja Ludensove kuće, ali unutar serijala priča se trudi pratiti epizode konzistentno u svojem toku. Međutim, kao što je vidljivo iz gornje napisanog izvoda, katkada se pokoja epizoda ipak ispusti. Razlozi su uglavnom distribucija i dogovori s Bonelli kućom koja ima autorska prava na stripove koje Ludens otkupljuje. No, katkad se ta diskretna odudaranja mogu prilagoditi trenutku na opće oduševljenje istinskih poklonika. Kao što je slučaj s ovom epizodom punom referencija na strip s okruglom obljetnicom izlaženja. Tako mi se barem čini iz moje male istrage, koja je na nekom tragu, ali empirijski ipak nedovoljno potkrepljena. Baš kao što bi i sam Dylan rekao u svojim otkrićima paranormalnog i maglovitog: „Sada mi možete i ne povjerovati“, ili da budem još precizniji, radi se „o analizi podataka koja može biti i pogrešna. Nemam dokaza za ovo što govorim“, a sve je posuđeno iz epizode „Tko je ubio djeda Božićnjaka?“.

Vicevi opasniji od nasilja

Osim zabave uvijek je pitanje kak strip ili bilo koji zabavni medijski sadržaj definira osobu koja to prati. S obzirom na to da me upravo ovaj strip naučio tome kako uz zdravu dozu skepse, prihvaćanjem da ne znam sve, ali da to ipak ne znači da bi trebao prestati svaki dan istraživati nešto novo, rekao bi prilično dobro. Famozne su scene Dylana kao velikog ženskara, ali i nepušača i liječenog alkoholičara. Tako da moralni dušebrižnici koji se boje da uzori potiču djecu na poroke, eto Dylan je čistunac zavodnik, a djevojke je osvajao svojom osobnošću, hrabrošću, romantičnošću i drugim pozitivnim vrlinama. Junak koji pati od vrtoglavice i klaustrofobije, a unatoč tome daje se u koštac sa klaustrofobičnim situacijama, djeluje vrlo inspirativno. Sami završetci priča (koje neću odavati), nerijetko napominju realnost koja teče neovisno o nama, o čemu je isto intrigantno razmisliti. Dakako, dušebrižnici se pitaju i što je sam brojnim krvavim scenama u stripu? S obzirom da se radi o slikama, nisu utjecajne kao filmski prizori, a ionako uvijek na kraju dana nastoje prenijeti neku pozitivnu poruku. Iako, naravno nećemo se lagati, te scene služe i za zabavu jer koje normalno dijete ili osoba voli nenasilne sadržaje? Vrlo malo. Ipak, ono što je nedvojbeno prava pošast po čovječanstvu u ovom stripu, to je Dylanov pomoćnik inspiriran Groucho Marxom, a jao vašim bližnjima zarazite li se takvim smislom za humor.

Unatoč tome, strip je dobar, zanimljiv, vrijedi ga pročitati, a dokle god zadrži svoju kvalitetu, ostaje samo uživati u budućim noćnim morama.

Ivor Kruljac

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame