film inmediasres Interview mediji POLITIZAM

Dario Juričan: Šaka smo tuge i jada

Kako se zadnjih mjeseci opet propisno zakuhala priča oko Agrokora, odlučili smo porazgovarati s čovjekom koji se svojim radom javno suprotstavio Ivici Todoriću, ali kako stalno ponavlja, njegov film Gazda nije samo priča o Ivici Todoriću, već jedna šira i puno kompleksnija priča. Dario Juričan je kao redatelj predvodio ekipu novinara koja je na Gazdi u tajnosti radila cijele tri godine, a njihov je film jedan od najboljih proizvoda domaćeg istraživačkog novinarstva. Juričan se profesionalno bavi filmom od 2006., a ovo mu je prvi dugometražni dokumentarni film. Za snimanje Gazde imao je i osobne razloge s obzirom na to da je sin nekadašnjeg radnika Unikonzuma koji je krenuo jednako kao i Ivica Todorić, ali za razliku od Todorića Ljudevit Juričan je obitelji nakon 40 godina rada uspio u nasljedstvo ostaviti samo stan, pisaću mašinu i grunt u Zagorju.

* Počnimo prvo s nazivom filma: Zašto ste odabrali baš taj, po mnogima kompliciran naslov?

Imali smo kraću i punu verziju. Puna verzija je stavljena kako se ne bi brzo zamaglilo da je riječ samo o Ivici Todoriću.

* Zašto baš Agrokor, točnije, kako se razvio interes za istraživanje cijele priče?

Krenulo je od toga što su tabu teme, pa do toga što znamo o tome, a onda se na kraju ispitivalo i tržište koje je pokazalo enorman interes.

* Volite reći kako Gazda nije priča o Ivici Todoriću, zašto je tome tako i je li to i dalje Vaš stav, s obzirom na to da je situacija oko Ivice Todorića i Agrokora jako nalik onome što priča Vaš film?

Gazda nije samo priča o Ivici Todoriću, to je priča o nama, o sistemskoj korupciji, o nevoljkosti da se stvari dovedu u red, da se tržište postavi na valjane osnove, da pravna država gukne i upotrijebi artiljeriju.

* Koje su najveće prepreke s kojima ste se susretali u procesu stvaranja filma, koliko je zahtjevno bilo prikupiti potrebne informacije, znamo da domaća birokracija nije baš najbolji prijatelj znatiželjnih ljudi?

Ne bi vjerovali, ali gore od birokracije je mentalitet običnih ljudi “ne bi se štel mešati”. I onda kukate i moljakate za svaki milimetar informacije. Birokraciju smo preskakali koliko god smo mogli. Evo, neki dan je stigao dokument kojeg smo čekali godinu i pol. Ide u novi film!

* Iza vašeg filma se svakako krije puno istraživačkog novinarstva i nemoguće je ne upitati Vas, kakvu ste sliku o medijima dobili kroz proces istraživanja?

Mi smo djelom koristili info od novinara i stvarali bazu koja nam je onda pokazivala anomalije. Novinari često dobe zadatak kojeg moraju realizirati u vrlo kratkom vremenu i onda to završi vrlo često recikliranjem koje nije uvijek točno.. Primjerice, i dan danas se može čuti da je Ante Todorić bio optužen 1971. za davanje novca za kupovinu oružja za Maticu Hrvatsku. To je masna laž. Niti je davao novac, niti je uopće bio član Matice, niti je službeno optužen za to. Isto tako kruži priča da je maznuo šest milijuna maraka. Ni to nije točno, barem što se suđenja tiče. Šest milijuna maraka je bila procijenjena kumulativna šteta za cijelu ekipu, iznos za koji je oštećena tvrtka.

* Jedna od najtežih stvari u novinarstvu je zadržati objektivnost kada pišete o temi o kojoj imate izražen stav, kako ste se nosili s time?

Htjeli smo da se film maksimalno približi objektivnome, da dokumenti pričaju. Vagali smo svaku sitnicu na apotekarskoj vagi.

* Najviše mi je za oko zapela činjenica da ste za razgovor dobili i Vladimira Šeksa, je li to bilo teško s obzirom na aferu “Žitne zalihe”?

Šeksa sam dugo ganjao, jedno 2 mjeseca i dobro sam se pripremio. Njemu je to sve lanjski snijeg. Koliko on ima afera koje je preživio… To je debela koža.

* Dosad su Vaš film javnosti prezentirala samo Al Jazzera Balkans. Kako komentirate to što ga HRT odbija prikazati?

To najbolje govori o nama, o duhu vremena. Šaka smo tuge i jada. Ja ću doći na svoje, kad-tad.

* Zanimljivu je tezu nedavno iznio jedan moj sugovornik kada je rekao da Vam to što HRT izbjegava Gazdu može biti samo kompliment jer znači da film, osim što je kvalitetan, propituje jednu od najvećih hrvatskih tabu tema. Smatrate li i Vi da biste si to mogli uzeti kao kompliment?

To je kao priča bi li Isus bio uskrsnuo da ga Juda nije izdao? Draže bi mi bilo da smo prikazivani u Cinestaru i na HRT-u. Ali s druge strane obišli smo i najmanje kino u ovoj zemlji u upoznali fenomenalne ljude i dobili vrlo pozitivne reakacije sa svih strana. Ono što se zaboravlja da smo mi zapravo i vrlo financijski oštećeni što nismo prikazivani. I još jedna sitnica: niti Nova, niti RTL nisu pokazali želju da nas prikažu, a uvaženi novinar godine nije guknuo ni G o filmu. Nije samo HRT problem u ovom „ne talasaj društvu“, problem su i zatupljujuće „šaljive smo i dajemo publici što žele“ komercijalne televizije.

* Jedna ste od najuspješnijih hrvatskih filmskih kampanja i mislim da se sada već slobodno može reći kako je javni interes koji ste pobudili filmom nešto što se u Hrvatskoj ne viđa često, zapravo, od premijere “Svećenikove djece” niti jedan film nije odjeknuo ni približno snažno kao Vaš. Prema tome, legitimno je upitati, kakav je osjećaj biti redatelj, ali i dio tima na ovakvom projektu, projektu za koji se može reći da je postavio neugodna pitanja i bio prihvaćen od publike?

Uloženo je puno rada, truda i vremena. To je film koji nije smio iznevjeriti.

* Kod Stankovića ste spomenuli da ciljate na još gazdi. Čime, odnosno kime ćete se dalje baviti? Privatizacija?

Imamo nekoliko tema koje nas zaokupljaju. Plan je da se svakih godinu i pol izbaci novi film koji će postavljati pitanje ili dva.

* Tko su Vam uzori glede modela dokumentarizma? Michael Moore? Morgan Spurlock? Netko treći?

Vrlo sam eklektičan. Uzor za Gazdu su mi po strukturi bili Food Inc. i Dirty Wars. Moorea volim, ali nemam tu njegovu žicu da ljudima bacim direktno kameru pod njušku.

* Za kraj pitanje o trenutnoj političkoj situaciji u Hrvatskoj, smatrate li da naše društvo ulazi u promjene koje će se na kraju prelomiti na leđima brojnih Gazdi ili je ovo što se događa samo mali potres u velikom svijetu još većih igrača?

Ovo je samo još jedan od lomova. Ne vidim nadolazeću promjenu. Mi smo se specijalizirali da ne rješavamo stvari. To je rezultat desetljetne prakse.

 

Marko Jerleković

Komentari

Reklame

Nasumična dnevna glupost