Glazba inmediasres Kritike

Vesna Pisarović: Naša velika pjesmarica – vremenska ex Yu kapsula

Sredinom „nultih“ Vesna Pisarović iznenada je prekinula obećavajuću estradnu karijeru kako bi se posvetila jazzu koji je potom studirala u Den Haagu i magistrirala na znamenitoj londonskoj školi Guildhall. Premda je njezin estradni egzil bio prilično popraćen u (mainstream) medijima, opipljivi dokaz te glazbene transformacije čekali smo sve do albuma „Naša velika pjesmarica“.

Prvo što se može primijetiti jest da se Vesna ovom zbirkom ex-yu evergreena željela što je više moguće odmaknuti od vlastitih lakonotnih početaka pa je tako „Pjesmaricu“ objavio sve agilniji nezavisni izdavač PDV Records, u čijem ćete „rosteru“ pronaći imena poput Atheist Rap, noise veterana Ha Det Bra ili stonera Cojones.

Nadalje, pjesme koje je odlučila „rimejkati“ u jazz ruhu datiraju iz vremena kada je glazba na ovim prostorima mogla biti i zabavna i kvalitetna, odnosno kada su njezine autore inspirirali zvuci američkih big bandova, francuske šansone i šlagera sa San Rema. Nekima od njih priuštila je zaista temeljit „facelifting“ pa „Nogometna utakmica (La partita di pallone)“ s poput paukove mreže isprepletenim bas dionicama Grega Cohena u sjećanje doziva hvaljenu suradnju Neneh Cherry i free jazz kulta The Thing, a „Tiha tugo moja“ Dalibora Bruna, u kojoj Vesnin glas prate samo jecaji saksofona, zvuči ogoljeno i mračno, gotovo zlokobno.

Obrada tradicionalne „Moj Dilbere“ na tragu je Zagreb Jazz Quarteta i njihovih rušenja ograda između etna i jazza, dok se u „Baladi“ Indexa našlo mjesta za neizbježne vokalne akrobacije, ali i za niz iznimnih solo dionica pratećeg sastava.

Eurovizijsku uspješnicu Lole Novaković „Ne pali svetla u sumrak“ odveli su možda i najdalje pretvorivši je u poligon za potpuno slobodno improviziranje, a slušajući ovdje uvrštenu verziju „Sve što znaš o meni“ pomislit ćete da se nalazite u nekom zadimljenom baru u New Yorku ili New Orleansu krajem četrdesetih ili početkom pedesetih godina prošlog stoljeća.

„The Great Yugoslav Songbook“ nije bez mana pa se na trenutke čini da se gospođa Pisarović ne može odlučiti želi li pjevati jazz ili ostati vjerna šlageraškim izvornicima, no u cjelini je riječ o vrlo hrabrom i, u kontekstu glazbenih scena bivše nam države, originalnom ostvarenju koje nekim dobro poznatim i bezbroj puta izvođenim pjesmama uspjeva udahnuti novi život.  (Vedran Harča)

7/10

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame