Aktualno autorski tekstovi Festivali inmediasres Kritike POP COOLTURA

TEDx Zagreb: Iz perspektive nezadovoljnog

TEDx Zagreb, foto IL

Da se odmah na početku razumijemo, ovo je jako kritičan tekst o #BuildFutureNow konferenciji koja je u organizaciji TEDxZagreb održana u ponedjeljak 15. svibnja u Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog. Da ne bi bilo zabune, izabran sam u inspirativnu publiku i kupio sam ‘Early Bird’ ulaznicu po cijeni od 250 kn. Nisam došao kritički nastrojen, dapače, bio sam vrlo znatiželjan i motiviran i jedva sam čekao da vidim te posebne ljude i čujem te posebne priče jer simpatizer sam TEDx Zagreb već neko vrijeme i smatram ih pozitivnom i potrebnom pričom u Hrvatskoj. Za potrebe ovog teksta želim reći kako sam 2014. godine u Globus dvorani na Zagrebačkom velesajmu organizirao jako sličan događaj, ali sa znatno većom posjećenošću, tehnički, infrastrukturno i organizacijski jednako zahtjevan. Vjerujem kako imam pravo na kritiku, ne samo kao gost ove konferencije, već i zbog toga jer mi je nevjerojatno da se – općenito gledajući gotovo nitko ne usudi kritički osvrnuti na “nezavisnu” i “neprofitnu” scenu u Hrvatskoj. A ta je scena itekako zatrovana. No, kako bilo, kritiku dajem ne zato da bih se zamjerio ili svađao, već zato da one koji osjećaju slično ohrabrim da oni daju svoju kritiku (argumentiranu, naravno) te da pomognem onima kojima je kritika upućena. Hoće li ju prihvatiti ili ne, na njima je.

Konferencija na kojoj je malo toga bilo vrijedno širenja – bendovi i pjevači zasjenili većinu govornika

Uz omanje nespretnosti, poveću glupost sa sjedenjem, kako na pozornici tako i u publici te zanimljivo (ne)popunjenoj dvorani, počeo je TEDxZagreb Build.Future.Now, jubilarni dvadeseti TEDx događaj. Ljut sam na sebe jer sam ponovno nasjeo fori sa službenim početkom neke velike konferencije – iako je otvorenje bilo u 11, a open session u 12 – zapravo je pravi početak bio u 14 sati. Informacija koju je ipak trebalo jasnije naznačiti. Da, jasno da je svakom organizatoru bitno da se većina gostiju akreditira sat vremena ranije, no moja je glupa greška što nisam pažljivije čitao – u zadnji čas sklepan program, i zapravo potrošio 3 sata. Jasno mi je da je većini ovo u redu, ali zbilja sam došao slušat govornike, a ne gledat volonterke.

Hvala organizatoru i Uberu što su me još jednom napravili glupim poslavši mi promotivni kod za nove Uber korisnike. Nove, ne postojeće. Ali ovo nije priča o Uberu. Njih ću secirat drugom prilikom. Odmah po dolasku primijetio sam kako nedostaju jasne tipske upute i oznake (istina, to je bila uloga volontera) te da je izložbeni prostor inovatora gurnut u pozadinski hol dvorane na drugom katu. No, o tome će svoje mišljenje ipak trebati dati izlagači. Ulazak u dvoranu i prvi problem. Dvorana je silom prilika podijeljena na dva dijela, donji s publikom i gornji za tehničare i volontere. Naravno, sjeo sam u sredinu iza tehničkog pulta, razloge neću nabrajati, ali imam ih hrpu, no ni jedan ne utječe negativno na organizatora ili konferenciju. Međutim, ubrzo sam zamoljen da odem dolje u ‘tor’, što odbijam pod cijenu odlaska. Nekako su prešli preko toga te me ‘pustili’ na miru.

Moram spomenuti kako je dvorana bila samo trećinu ispunjena, što na službenim fotkama nećete vidjeti. Nisam siguran da bi organizator nabijao sebi troškove ovom dvoranom, ali očito je da su u nečem grdo pogriješili. Je li to visoka cijena ulaznice (mislim da je u slobodnoj prodaji bila 500 kn), do zadnjeg trena nepoznati govornici, radni dan, narušen imidž organizatora, nešto deseto ili sve zajedno – neka o tome glavu razbijaju oni koji trebaju.

Reklamni Session

U prvom bloku u terminu od 12 do 14 sati bili su reklamni i muzički blokovi te ručak. Kako sam strašno osjetljiv na iskorištavanje moje prisutnosti, reklame i prikrivene reklame skoro su me odgovorile od ostanka, no kako sam se za ulaznicu ipak naradio, ostao sam. Odličan ručak i free pivo malo su popravili stvar. Voditelj Vicko je prosječan, jako se trudi biti smiješan, a u tome je i najveći problem – što se trudi. Ili pak je umislio da je pred nekom drugom publikom. Na mene je ostavio loš dojam, tako da sam uvijek kada bi najavljivao programske točke radije pisao po mobitelu. Imao je i nekoliko jako neuspješnih fora, valjda je i njemu to jasno. Tehnika pak je s druge strane bila na nivou, samo bilo bi super prije nastupa stavit nove baterije u mikrofone. Ali da, dogodi se.

Session One

Prvi nastup je kuhara Mate Jankovića čija je prezentacija bila prosječna priča o brendu GO LOCAL. Zanimljiva mu je samo bila rečenica – Mi proizvodimo emocije, ne hranimo želuce. Ostalo mu je nekoliko minuta, šteta, jer je brzinski u tremi pojeo pola rečenica. Obzirom da sam i sam kuhar, dajem mu ocjenu 5/10. Realno ipak, 4/10.

Druga je prezentacija Stevice Kuharskog o posjedovanju stvari i utjecaju tehnologije. Slušajući ga, shvatio sam da sam ‘njegovu’ priču već negdje čuo. Da, Stevica je govor izgradio na staroj mudrosti o kamenju, šljunku i pijesku, a čak su i prezentacisjke fotke bile posuđene. On je ujedno i prvi govornik koji me pozvao da zatvorim oči. Ne, nemoj mi to radit – ta nisam došao na duhovnu obnovu nekom guruu! Dojam 1/10.

Helena Bulaja Madunić treća je govornica koja, cijelo vrijeme njišući se, donosi priču o utjecaju Nikole Tesle na otkrivanje jastva (sebe) kroz umjetnički element. Glavna rečenica je – “Možda sam ja već hologram”. Spominju se Biblija i bog. Vrlo nejasna priča kojom je, ili u transu u koji je upala ili je svjesno ignorirala, debelo prekoračila vrijeme ispisano na monitoru ispred nje. Tehničari su ispizdili maksimalno. Trebali ste im vidjet reakcije. Dojam 1/10. Primijetio sam i jednu zanimljivost – nemaju svi govornici isto vrijeme na raspolaganju. Za jedne je na monitoru startno vrijeme 18 minuta, za druge 12, za treće 14. Možda sam krivo vidio. Od ljuljanja i zatvaranja očiju.

Četvrti govornik je Matija Žulj koji mi ni četiri minute do isteka vremena nije objasnio o čemu priča. AGRIVI, navodno neka aplikacija o planiranju poljoprivrednog tržišta. No, nema veze, ako su farmeri ludi za njegovim proizvodom, ja sam najmanje bitan. Do sada, najveći pljesak, ipak smo mi poljoprivredna zemlja. Dojam 2/10.

Peti je govornik quoter Paola Coelha, tvorac festivala svjetla Ranko Skansi. Idem na pivo, pogledat zraku sunca kroz zelenu boju boce. Ne mogu ja ovo. Potencijalno dobra priča uništena tremom i poznatim umjetničkim egoizmom. Tako se priča kad se bari komade, ne pred TEDx publikom, zaboga! Dojam 2/10.

Dejan Nemčić, učitelj je geografije i doveo je troje klinaca na pozornicu i nespretno ih posjeo tik do nogu, pa, malo čudno za vidjet. Tek mu je na kraju proradio kliker te je sjeo s njima, što je naravno trebao odmah napraviti! Rečenicom upućenom klincima – “Budite mirni kao što u razredu morate bit” izgubio me u startu. I on priča o važnosti proživljavanja svakog trenutka. Dobro, što je ovo? Naučio sam da postoji i osmi kontinenet – svemir. Klinci završavaju s pozdravom Hakuna Matata te se dvoranom prolama ogroman pljesak. Osjećam se kao jedini idiot kojem je ovo bila katastrofa. Dojam 1/10.

Sedmi je Ivan Stamenković koji priča o počecima lokalizacije, tj. prevođenja TED-ovih govora. Ono, ok priča o ‘open translate’ projektu za koju mi ipak nije jasno zašto su ju uvrstili u program ovakvog kalibra, osim da se tim činom zahvale Stamenkoviću. Dojam 4/10.

Pauza. Prvi blok gotov. U kuloraima se priča o lošem voditelju, lošim govornicima. OK, lakše mi je kad znam da ekipa u dvorani plješće a izvan nje opanjkava. Pravo smo društvo licemjerja. Možda ne bi bilo loše o tome pričat na pozornici. 🙂
Još nema govornika koji zna reći čime se bavi ili sto želi. U điru je duhovnost, tranzicija, pobjeda vlastitog mraka. Čak sam dva put pozvan da zatvorim oči.

Ipak, u najavi drugog bloka Mia Dimšić jede scenu. Ona je najsvjetljija točka programa. Poruke kroz pjesmu – “neki ljudi čak i s imenom su bezimeni!” vrlo se snažno uklapa u do sada viđeno!

Session Two

Ivanu Deckeru supruga je pomogla identificirati nezadovoljstvo. WOW, čovjek je u pet minuta završio – glavna rečenica – igrajte se. Ili sam ja glup ili je ovo već osma priča koja se ne uklapa u moj pojam “ideja koje vrijedi širiti”. Iskreno, evo drugi je dan i više se ne sjećam ni govornika ni onoga o čemu je govorio! Nema ga čak ni na službenoj stranici. Dojam, 1/10.

Matija Cetinić Frankos ima prvi zanimljiviji govor, ali jede ga vrijeme i morat će završit bez finala, što je šteta jer ima najzanimljiviju i najtužniju priču do sada. Iako, i njegov je govor poput poruka s boce. Pitam se je li PR ekipa vode s porukom stvorila novo društvo ili je novo društvo stvorilo život koji piše ovakve poruke. Sada se već brinem živim li previše život izvan okvira. Matija je naravno prekoračio vrijeme i izgubio nit. Dojam 6/10.

Vladimir Vulić prvi je govornik koji ima pravi TED govor, i to onaj o iskustvu otvaranja organizacije. Priča ispričana savršenim slijedom uz mudro tempiran humor. Sram me je reći, ali Vladimir nije iz Hrvatske. Dolazi iz Podgorice i ima super moto: Vjeruj u ljude ali prati njihove rezultate. Lježim i valjam se. Poruka – menadžment organizacijskog sustava je iz 19. stoljeća, tehnologija iz 21. – to nikako ne valja. SJAJAN govornik! Dojam 10/10.

Jedanaesti je Veljko Kukulj i donosi priču o jeziku i pismenosti. Čekam da vidim hoće li krenuti historološki ili će pokušati objasniti zašto smo, prvenstveno mi Hrvati, glupi ljudi. No, na žalost, priča je o velikim i malim jezicima. Ima dva zanimljiva soundbite-a: dvije trećine planeta govori 12 jezika i drugi – jezik se kuje, a ne truje. Dojam 4/10.

Pazi sad glupost i ironiju. Malo prije je čovjek govorio o važnosti očuvanja malih jezika, a sada mi Sonia Zivkovic govori na engleskome. Imam problem s time. Protestiram. Obzirom da je predstavljena kao zagrebačka Argetinka nisam nimalo oduševljen. Nemam pojma o čemu priča, jer zbog brzog i pomalo tihog engleskog nisam zapamtio ništa osim da je edukatorica i da se oboružala frazama – ‘filfull lives’ i ‘encourage’. Zar newageri nisu izumrli? Dojam 1/10. Nisam očekivao govore na engleskome i u pravilu ih na ovakvim događanjima izbjegavam.

Ivan Mrvoš za kraj drugog bloka priča priču o snovima. Podsjetio me na foru s klincima – tata ga je kao malog vozio u autu da čim prije zaspe. Jednom mi je frend pričao da je on svoje klince stavljao na vešmašinu kad radi centrifuga. OK, ovo je bila prva domaća prezentacija vrijedna TED-a, iako je ova priča o prvoj pametnoj klupi također upakirana u poruke s boce. Čini se da poduzetništvo i poezija sve vise koegzistiraju. Ali dobro, Ivanova iskrenost i hrabrost su izvukli stvar. Dojam 8/10.

Session Three

Mi u Hrvatskoj radimo ono sto se u Hrvatskoj ne može raditi. Mi radimo mikročipove – tako je popularni profesor s FER-a ADRIJAN Barić započeo s prvom pričom zadnjeg bloka. Zanimalo me hoće li pasti u zamku o kojoj je u svojim knjigama pisao Stephen Hawking – ako želiš ispričat zanimljivu priču o brojevima ne spominji brojeve, odnosno matematičke ili fizičke formule. Poslušao je i prodao priču prikrivenim seksom. Fokus teme mu je na, očito analitičkom predviđanju budućnosti. Iskreno, ostavlja mi dojam govornika koji koristi profesorski imidž i pravilnu dikciju, i time pumpa inače prosječan govor o vremeplovu civilizacijkih postignuća. Finalizira s čipovima na kojima se temelji moderna civilizacija. Čini se da se izgubio u teoriji relativnosti i završio s porukom s boce – Mi smo ti koji oblikujemo budućnost. I – naravno pobrao golem aplauz, pa čak i ‘standing ovation’ kakav nitko nije. Jesam li ja lud? Dojam 4/10.

Alen Žunić je došao s dobrim forama o počecima svoje veze na koje su pale mlađe cure u publici te mu odmah digle rejting. Pa da, mlad i zgodan arhitekt, što češ. Priča mu je vezana na vjersku aritekturu i hvala mu na tome, utišao je publiku. Alen je zgodniji nego zanimljiviji. I dobit će velik pljesak, na temu koja mi je upitna. Puno se na ovom TEDx-u spominju vjera, Bog i općenito koketiranje s vjerskom ikonografijom. Sad se opako brinem, je li TEDx za ateiste? Dojam 2/10.

Incident.

Neposredno prije nastupa Marina Orsag, dogodio se incident u kojem smo glavni protagonisti bili moja malenkost i šef TEDx-a Karlo Matić. Naime, glupo i naivno sam postavio mobitel da snimim uvod u Marinin nastup na što je Karlo doletio iza leđa, odgurnuo me i istrgnuo mi mobitel iz ruku. Bez ikakvog upozorenja ili pitanja. Čovjek si je jednostavno dao za pravo da mi uzme telefon. Pri tome mi je ljutit i zapjenjen rekao da će mi ga vratit na izlasku iz dvorane. Nisam pravio dramu, sačekao sam da Marina završi i tada mirno otišao do Karla pitavši ga zašto je to napravio. I dalje zapjenjen s visoka mi je dao do znanja da sam snimao – što je zabranjeno. Ok, iako nisam nigdje vidio oznake da je snimanje zabranjeno, a čak je i voditelj pozivao da pišemo, fotkamo i dijelimo hešteg, ispričao sam se i zamolio mobitel natrag. No nije mi ga htio vratiti pa sam rekao da odlazim i neka mi ga vrati. Na to mi je ipak vratio mobitel, a kad sam mu htio pojasniti da nisam htio napraviti ništa što se njemu ne sviđa, inzistirao je da odem, defacto me tjeravši iz dvorane. Ako sam što u životu naučio je da se s nasilnicima ne zajebavam, pa sam odustao od daljnje prepirke s njime, ali ću mu ovim putem poručiti – Matiću, razumijem jako dobro pravila iako je više nego očito da ili su bila nejasno naznačena jer cijeli dan sam proveo u dvorani ali zabranu snimanja nisam vidio ili zabrane nije bilo. Uostalom, nigdje, ni na ulaznici ni na akreditaciji ni na nepostojećim oznakama nije to naznačeno niti pak od strane volontera nisam to čuo. Ne smatram se odgovornim za vaše propuste a bilo ih je pun kamion. No, ima i zanimljivost – zašto Đikiću koji je sjedio 2 reda ispod mene nisi uzeo mobitel dok je snimao cure iz plesne grupe? Ili, primjerice svom volonteru koji je snimao poprsje Cristel Carrisi? Ne želim nabrajati dalje, ali ono što nisi napravio, a trebao si – govori više o tebi. Da si mi rekao, čak me nisi ni trebao zamoliti, dakle da si mi samo rekao da ne snimam, odmah bih te poslušao jer namjere mi nisu bile ukrasti vaše vlasništvo. No, o tome koliko je to zbilja vaše vlasništvo možemo raspraviti drugom prilikom.

Marina Orsag je, moram priznati očekivano, rasturila. Lakoća njenog nastupa, koji nije nimalo lak, oduševila je i ostale u dvorani. Temom o humoru koji ruši barijere ukazala je na sjajnu, ali ipak pomalo utopističku misiju rušenja predrasuda i slamanja životnih barijera temeljenih na nacionalnoj, rasnoj, spolnoj i inoj osnovi. Iako je malo prekoračila vrijeme, za njen bi nastup bilo premalo i duplo. Dojam 10/10.

Sven Maričić donio je inspirativnu priču o uporabi 3D ispisa u medicini. Znanstvenik i inovator pokazao se i kao zanimljiv govornik, uz moto – Ostavi se motike, primi se robotike pozvao je publiku da podrži njegov projekt. Iako pomalo preopća, priča drži vodu. Dojam 7/10.

Cristel Carrisi druga je govornica koja se obratila na engleskom jeziku. Ostao sam u dvorani jer sam želio vidjeti kako poznata TV voditeljica to radi pred publikom. Odabrala je temu neuspjeha kao pokretača, obradivši primjer vlastitog nesupjeha na svom modnom brendu. Čini se da bi ova priča organizatorima TEDx-a mogla dobro doći. Dojam 6/10.

Marko Matijević dobrim, umjerenim tempom ispričao je priču o rađanju portala srednja.hr. Porođajne muke, odustajanja, razbijanja predrasuda i borba s očekivanjima nisu – na sreću bili umotani u ‘poruke s boce’ te je govor bio zanimljiv. Posebice me se dojmilo finale gdje je priznao kako je u cijeli projekt ušao radi prvog milijuna, da bi na kraju shvatio da je i sam dio tog milijuna ideja koje vrijedi širiti. Dojam 8/10.

Blok je završio Ivan Đikić, kirurški preciznom prezentacijom o bakterijama i njihovom utjecaju na civilizaciju. Strašno me interesiralo kako će Đikić, kojeg ‘znam’ iz društveno-političkog okruženja odraditi znanstvenu prezentaciju namijenjenu laicima. Napravio je to odlično, s dozom humora ali i s trunčicu premalo emocije, no možda je do predugačkog dana. Jeste li znali da smo u osnovi zapravo, mi ljudi, 60 posto bakterija a 40 posto čovjek. Naravno, mudro je i pažljivo upakirao i priču gluposti necijepljenja. Dojam, 9/10.

I to je bilo to. Spomenuo bih još sjajne nastupe Atomic Dance Factory, Luminize, Mia Dimšić i Antonela Doko koji su bili daleko iznad pojedinih govornika, posebice ako ih promatram kroz riječi pojedinih pjesama. Uz petero ili šestero govornika koje je doista vrijedilo čuti, oni su svakako bili sjajna stvar, no neka se organizator zapita zašto je tome tako. Možda ideja za TEDx Song, ili TEDx Music?  Konferencija koja je započela u 11, a završila malo prije 22 sata dala mi je nekoliko stvari na razmišljanje. Prvu – kod nas doista postoji inspirativna ekipa s kojom je možda bolje družiti se izvan hrvatskoga TEDx okvira, drugu – kolika je zapravo sprega profitnog i neprofitnog i treću – ne zajebavaj se s bully-jima. Jači su. Spuste te na svoj nivo pa te dokrajče.

 

Tagovi
Igor Lesar

Igor Lesar

Aktivist, avanturist, putopisac, novinar, kritičar, pisac, fotograf. Don't believe everything you think.

Komentari

Reklame