Glazba inmediasres Interview mediji POP COOLTURA

Ivan Dečak/Vatra: Politika me apsolutno ne zanima!!!

Svako toliko desi se potrebe za intervju kojim će se provući karijera. S obzirom na punoljetnost, 18 godina Vatre, uz dvodnevni acoustic/electric koncert u zagrebačkoj Tvornici, nije trebalo povod broj dva za rekapitulaciju dosadašnjeg toka karijere. Popričali smo otvoreno i na svim bojim poljima s frontmenom Ivanom Dečakom.

* Akustik/elektrik svirka. U vrijeme pauziranja od studijskog rada i predaha od novih stvari. Je li to naznaka novih materijala ili zagrijavanje pred radno ljeto?

U Zagrebu uvijek pokušavamo prirediti nešto novo. 2015.godine prvi puta smo nastupili u Domu Sportova elektrik, prošle godine priredili smo akustik u Lisinskom, a isti koncert smo i snimili, te upravo objavili “Akustik u Lisinskom”. U godini kada slavimo ulazak u punoljetnost odlučili smo oba programa spojiti u dvodnevni program pod istim krovom, krovom Tvornice. Tako ćemo 19.05. izvesti akustik a 20.05. elektrik program.  Tjedan nakon koncerata u Tvornici ulazimo u studio, u kojem sa producentskim dvojcem (Jura Ferina i Pavle Miholjević) startamo sa snimanjem našeg novog, desetog po redu albuma. Prvi singl izlazi u 9.mj., a prije toga slijedi nam radno proljeće i ljeto.

* U kojoj je fazi bend što se tiče radne atmosfere i novih stvari sad?

Često smo u kombiju na putu za novi koncert, a kako sada stoje stvari, kombi će, kao i prethodnih godina biti naša kuca putujuća. U međuvremenu, svi članovi benda složili su svoje kućne studije i zajedno intenzivno radimo na novim materijalima.

* Vatra s prva tri albuma. Vatra zadnja tri albuma. Vatra nakon tvoje medijske eksplozije. Molim te osvrt na karijerne epizode na ta tri neanakrona vremenska razdoblja benda?

U 18.godina, koliko upravo brojimo, snimili smo 9 albuma. Ispada svake druge godine po jedan. Promijenio se način rada. Spomenuo sam da svatko doma ima studio u kojem radi sam. Na probe se donose jasne ideje, ponekad i gotove pjesme. U svakom slučaju, sada dobro čujemo aranžmane pjesama prije nego krenemo s njihovim usnimavanjem u pravom studiju. Prije se dešavalo da neke od aranžmana čujemo tek kada uđemo u studio na finalno snimanje, pošto smo na probama vrlo glasni, a pri jammanju i stvaranju pjesama svatko od glazbenika nesvjesno razmišlja prvenstveno o svojim aranžmanima. Medijska eksplozija, kao i sve što smo radili, dolazi u pravo vrijeme. Sreća da se takvo što nije dogodilo već sa prvim albumom, tko zna sto bi se desilo u našim glavama. Mislim da ne bi bili dovoljno zreli za takav tretman. Danas smo ipak nešto stariji, recimo iskusniji, znamo se nositi sa određenim stvarima i zasigurno puno sigurnije i lakše možemo reci – ne. Ono što se nije promijenilo od prva tri albuma do danas je entuzijazam i radost pri stvaranju i snimanju pjesama, još smo uvijek jako sretni kad puno sviramo, kada vidimo da imamo svoju publiku. Ta neka iskra i dalje je u nama.

* Popularnost je nešto čemu si od ranih virovitičkih dana Vatre težio da ti omogući lagodnije življenje od glazbe. Što je biti popularan u našim omjerima? Biti prisutan po medijima? Bit prepoznat na ulici? Baviti se onim što voliš? Zarađivati dovoljno love od glazbe za prehraniti obitelj i imati tri mjeseca na moru i stan?

Zapravo nikada nisam razmišljo o popularnosti. Možda se to tako iščitava u tuđim nastojanjima da nešto postigne s onim što radi, naravno, u ovom poslu čija je medijska eksponiranist u određenom dijelu neizbježna i poželjna. Imao sam želju uspjeti živjeti od onoga što volim raditi, odlaziti sa osmjehom na posao. Htio sam da moj hobi postane ono od čega ću živjeti i što će mi plaćati račune. Put je bio, i još je, dug, ponekad mukotrpan, ali ako danas podvučem crtu, upravo onakav kakav je valjda trebao i biti do danas…Moj posao, hobi ili poziv, kako vam drago, nije utrka na 100 metara, već maraton, a za trčanje na duge pruge moraš biti vječito u treningu. Uz talent traži se rad, red i velika doza ludosti. Tek spoj svega nabrojanog može dovesti do određenih rezultata. Prepoznavanje na ulici, fotkanje sa simpatičnim prolaznicima, preporuka dobre ribe na placu od strane prodavača i slične epizode samo su posljedica neupitne snage medija, ali bez dobre pjesme, bez podrške publike na terenu, sve to skupa nema nikakvu težinu. Što se bivanja na moru tiče, stvarno jesam zaljubljenik u ljeto, more, sunce, podvodni ribolov i okupljanje familije na jednom mjestu. Na Krku imamo dugogodišnji obiteljski apartman koji postaje naša ljetna baza/oaza. Pravi familijarni slet; troje klinaca i petoro, a ponekad i više odraslih u 50-ak kvadrata, ali kako ono kažu; gdje čeljad nije bijesna. Obzirom na broj kvadrata navedenog apartmana, recimo da je vrijeme onaj pravi luksuz koji uz ovaj posao imam, da mogu više od samo tjedan-dva, koliko prosječan godišnji odmor zaposlenih dopušta, provesti ljeti uz more.

* Kakav si u odnosu s medijima? Mainstream Glorije i Storyji i In Magazini su te prepoznali kao refresh kadar nakon Voicea a specijaliziranih medija više nema. U vrijeme Rolling Stonea bio je neki beef na relaciji Stajčić i Vatra. O čemu se zapravo radilo? On je doveo u pitanje model rađenja popularnosti benda koji na terenu po klubovima nema masu publike i izvještaje službenih top lista ili?

Naš opus djelovanja čine koncerti, albumi, pjesme, video spotovi. Da bi sve to doprijelo do uha i oka publike, potrebni su nam mediji. Nekada davno bile su to radio i novine, pa televizija, a danas je internet većinom sve to skupa stavio pod svoj krov. Sve ove godine komuniciramo sa svim medijima izuzev jednih dnevnih novina, a do prekida u komunikaciji spram njih došlo je zbog očito loseg, neistinitog i isključivo senzacionalističkog i tračerskog novinarstva. Sa Stajčićem smo sasvim korektno surađivali kroz različite medije u kojima je radio, prvenstveno mislim na intervjue, najave i sve ono što takav poslovni odnos zahtijeva, uz susrete na brojnim koncertima, našim i tuđim. Gospodin Stajčić, pišući za sada već pokojni hrvatski Rolling Stone, iznio je, toplo se nadam, iz neinformiranosti i površnosti, a ne iz čiste ljudske zavisti i zlobe, niz neistina i izuzetno ružnih insinuacija, čak i osobnog tipa, o meni i Vatri. Sveo je svo naše djelovanje na podsmijeh i rođačke veze. Ne znam u kojem se trenutku dotadašnje nastojanje da dogovorimo zajednički intervju za navedeni časopis, a svoje je nastojanje i on sam isticao u nekoliko navrata, svelo na potpuno pljuvački tekst koji je dobio i svoj nastavak u sljedećem broju, čije je retke potpisao i sam glavni urednik, kasnije tužen za prevaru od svojih dotadašnjih kolega. Osim iskrenog prvotnog šoka, odustao sam od traženja razloga za objavu takvog teksta baš zbog kaljuže koju je hrvatski Rolling Stone sam stvorio kako u svom lošem poslovanju, tako i pogodovanjima bendovima čiji su članovi bili novinari navedenog časopisa. Tim su potezima srozali, barem u mojim očima, vlastiti kredibilitet. Skorašnja propast jedan je od dokaza da posao nije dobro obavljan na više nivoa. Činjenica da Vatra i dalje snima i svira nemali broj koncerata godišnje, a da te novine više ne postoje, možda najbolje govori o tome na čijoj je strani istina.

* Koja je priča s tobom i Hendrixovim mostom kao nedavno dokinutim grafit simbolom nečijih rock metafora? 

Photoshop by: Rebeka Ljiljak

Meni je most, odnosno njegov kolokvijani naziv, bio jedna od slika u tekstu pjesme „Tango“ koji opisuje prepoznatljiva mjesta u Zagrebu. Nije tu bilo nikakvog forsiranja. Čak je u nekoliko navrata pjesma spomenuta u kontekstu svojevrsne himne našem glavnom gradu. Nisam imao nikakve primisli osim čvrste asocijacije na obilježja grada. Čini mi se da isto osjeća nemali broj ljudi i baš zbog toga postoji taj revolt da se na svaki put nanovo ofarbani most doda i njegov „pravi“ naziv – Hendrix. Grafit je postao glas nekoliko generacija, ne bih rekao samo kao simbol nečijih rock metafora, nego više svjedok vremena čija promjena zahtijeva i određenu prilagodbu. Pa ako se, prema potrebi društava i politika, mijenjaju imena ulica i trgova, što se ne bi uzelo u obzir i ime jednog mosta. Osobnih aspiracija nemamo, mi smo se ovdje našli slučajno, haha!

* Radi demistificiranja. U poredbi s prosječnim mjesečnim dohotkom građanina RH cca 4500 do 5500 kn koliko je primanje rock and roll zvijezde švercamo te još pod mlađe generacije?

Drago mi je ako me još uvijek percipirate kao pripadnika mlađe generacije. Titulu zvijezde mislim da mogu nositi samo određene persone i to iz vremena prošle nam države, dok sam ja još u vrtiću, zajedno sa čitavom družbom pjevao “Kad si sretan”. Danas sam sretan što nakon 29 godina, koliko sam ukupno okupiran glazbom (u glazbenu školu krenuo sam u 3.osnovne), te pisanjem autorskih pjesama i izvodeći iste, mogu prehraniti svoju obitelj i napokon ne razmišljati kako platiti račune svaki mjesec. Svi koji se bave glazbom znaju da primanja nikada nisu ista, a što je jos gore, nisu niti stalna, pa je teško pričati o prosječnoj visini mjesečnog dohotka. Recimo da podmirujem mjesečne troškove i uspijem nam priuštiti mala osobna zadovoljstva. Čitajte ovo s premisom da su naša osobna zadovoljstva lišena luksuza koje si prave (rock and roll i ine) zvijezde mogu priuštiti.

* Od kojeg se segmenta najviše zarađuje u tvom i bendovom slučaju u vrijeme kad prodaja plastike CD odlazi u trokurac a legalni download nije nikad profunkcionirao kako spada. Koncerti? Sponzorstva?

Oduvijek smo svoje plaće zarađivali putujući naokolo i izvodeći naše pjesme uživo pred publikom, te kao i svi pravi cirkusanti zarađujemo od vlastitih predstava. Osim koncerata, autori pjesama svakako imaju i prihode od vrćenja pjesama. Također, prema iskustvu, nestabilna varijabla.

* Zašto se o zaradi na sceni stalno šuti kao da je poslovna tajna ili ne znam kako neetički zarađena ogromna lova? Da li od koncerata i Zampa i publishinga Vatra svi članovi benda imaju riješenu egzistenciju ili se mora dodatno raditi? Čisto radi mlađih izvođača i bendova isplati li se baviti glazbom…

Osobno mi je oduvijek bilo neumjesno pitati ljude koliko zarađuju. Bilo da je riječ o gospodi za štandom na mom Trešnjevačkom placu, automehaničaru, konobaru, glumcu, politicaru, zubaru ili glazbeniku, smatram kako su financije osobna stvar. Vatra, osim bubnjara koji ima stalni posao jer mu tako odgovara, danas živi isključivo od svoje glazbe. Raspodijelite li to na čitav period, od osnutka, nećete dobiti basnoslovne cifre. Inače svim mladim bendovim koji na prvom mjestu umjesto pjesama razmišljaju o lovi, predlažem da raspuste bend i upišu ekonomiju.

* Nekad ste slovili kao bend s najviše koncerata u nogama s rock scene koliko godišnje potegneta kad nije razdoblje inaktive?

Hm, kao i sa plačom, kod koncerata nikad nema pravila, pogotovo kada bend, recimo to tako, naraste, pa obiđe čitavu zemlju i dobar dio regije u godinu dana. Neka mjesta podnose pojavljivanje svake godine, neka ne. Tu je i lova, naravno. Nekada osjetiš da je vrijeme da formiraš drugačiju cijenu svojeg nastupa, pa i tu može doći do zamjene u broju koncerata u korist boljih uvjeta za nastup. Na nasu sreću, nekako od prvog albuma “Između nas” iz sada već daleke 1999.-te godine, u kombiju i na pozornicama provedemo dobar dio svake godine!

* Svirate li po ex Yu i regiji susjedstvu i koliko? Kakva je recepcija Vatre po Sloveniji, Srbiji, Bosni, Makedoniji? Jeste li kao Siddharta i Van Gogh ovdje ili?

Sloveniju i BiH presvirali smo dosta u ranijoj fazi, sada godišnje 10-ak koncerata odradimo u susjednim zemljama. Ne mogu se požaliti percepcijom publike, iako puno toga danas ovisi i o pripremi terena, da imaš ekipu koja će te predstaviti publici u regiji prije nego počneš ozbiljnije svirati.

* Kakvo je generalno stanje na domaćoj sceni iz današnje perspektive? Dobro loše. I u poredbi s Vašim startom ako možeš li izmaštati kako bi Vatra izgledala danas da ste osnovani u vrijeme Interneta?

Prema broju koncerata u gradu Zagrebu samo u ovom 5.mj. čini mi se da nam scena nikada nije bila bogatija i življa. Svako vrijeme nosi svoje prednosti i mane, pa tako i ovo danas. Mladi bendovi danas imaju tehnologiju i puno veći izbor glazbene opreme. Tu je naravno i internet koji briše sve granice, međutim, u toj poplavi glazbe i informacija puno toga, nažalost, ostaje glavom ispod površine, pa se kroz neko vrijeme jednostavno utope, ostanu nezamijećeni, nestanu. Nemam tu maštu da bih nas mogao zamisliti  na samom početku u doba interneta. Mogu se samo nadati da bi dobro plivali. Čini mi se da je „onda“ bilo važnije imati pjesmu, a da danas, za neku veću percepciju javnost, potrebno još nešto. Što točno, odlučuje svatko za sebe.

* A aktualnosti tipa Željko Houdek na Eurosongu? Jel mu super dvoglasje ili ekstravagancija i diže li se previše medijske buke oko lika i samo još jedne glazbene priredbe?

Nikada nisam pratio Eurosong, pa tako nisam niti kompetentan davati kritiku na spomenutu temu. Ako je Eurosong svojevrsna liga prvaka, kao da je riječ o nogometnom predstavniku s naše rodne grude, želim Jacquesu da zabije gol u gostima! Neka je i buke i dvoglasja i glazbenih priredbi, samo da rata ne bude.

* Sad kad ste dosegli određen peek medijske prisutnosti koji Vam omogućuje zatvoreni krug koji su dalje izazovi u karijeri?

Izazova je napretek, već sam spomenuo, nismo došli trčati sprint. Tek nam je 18-ti, moramo još jako puno toga naučiti, iskusiti i proći.

* Da li si kao mainstream rocker možeš dozvoliti buntovno komentirati stvarnost i recimo zboriti kroz pjesme o socijali i slomovima Agrokora jer socijalna osjetljivost je osim ljubavi jedan od centralnih motiva kod rockera koji glazbu doživljavaju i kao sredstvo bunta a ne samo poze ili imidža?

Valjda zbog činjenice da sebe ne doživljavam rokerom, kroz pjesme ne komentiram dnevnu politiku. Oduvijek su me okupirala unutarnja previranja, međuljudski odnosi i sve boljke ljubavi. Netko mora i o tome. U koju kategoriju sa takvom tematikom spadam, stvarno nisam proučavao. Socijalno osjetljivo je svako biće koje ima mozak i zna ga upotrijebiti, što ne znači da ga ista ta tematika može uvijek i inspirirati. Moj doprinos ostaje na razini sudjelovanja u humanitarnim akcijama, većeg i manjeg obima, svakodnevnim odlukama, ponekom komentaru, ali ne i uvrštavanjem angažmana i bunta u vlastite pjesme. Nije moja šalica čaja.

* Bilo te štrecnulo kad sam nekad u doba dinosaurusa spomenuo mogućnost prispodobe Vatre s Prljavim Kazalištem u smislu kategorizacije mainstream rocka. Zašto? Kakav si s tim manufskturama domaćeg Nekoć rocka Valjak/Kazalište. Ima li poveznice? 

Moram priznati kako mi je Valjak oduvijek djelovao kao ozbiljan bend. Ne može se osporiti da su tako čitavu karijeru, uz pjesme koje nam se mogu svidjeti ili ne, jako puno ulagali u svoju produkciju, pa danas stvarno, svirački i produkcijski, zvuce svjetski. U tom pogledu, ne bi me štrecnulo da si paralelu povukao sa Valjkom, a sumnjam da si mislio na sličnosti koje se tiču samih pjesama jer tu poveznicu zaista ne vidim. Teško se snalazim u kategorizacijama, kako mainstreama, tako i mainstream rocka, popa i ostalih.

* Daj nam tvoj lirski mojo objasni? O čemu je prvi stih i refren Tremola. Gudalo žice i to…koji su ti lirski motivi i drive?

Mrzio sam kada bi u srednjoj školi na satu hrvatskog jezika secirali pjesme u stilu: “što je pjesnik htio reći”. Vjerujem da pjesma treba biti trominutni film, unutar kojeg svaki od slušatelja odmotava rolu u smijeru koji ga fura. Otkriti sve bilo bi kao da vam mađioničar prvo objasni kako se izvodi određeni trik, pa vam ga onda ide pokazati.. Nestaje čar.

* Je li tebe poput druga Kekina zasvrbilo još koji put nakon one epizode s vrtić soundtrackom složiti uz bend i solo album? Imaš li stvari drugačijih koje ne bi ulazile Vatri?

Imam dosta pjesama, ali nemam još uvijek vremena samo za sebe.

 * A pisanje za druge poput drugog kuma ti Šerića juniora? Imaš li potencijalnih klijenata radiš već s nekim ili je u planu?

Za druge sam već pisao, riječ je o svega nekoliko pjesama, a isto tako nekoliko pjesma uskoro će objaviti neki od naših izvođača tj izvođačica. Nisam toliko plodan autor, i dalje se više baziram na pjesme za Vatru.

* Na koju si foru upao u The Voice žirirat? Lobiranje? Poziv ili? Jer doima se da te producentska menažerija htjela podrinuti kao medijski korektiv estradi s kakti rokenroul strane pa da Cetinskom, Houdeku i Indiri bude kontra. Ali generalno frontmen Vatre u mainstream medijima i popularnost koja se vuče iz bivanja jednom tjedno u prime timeu i nisi ispao baš subverzivni element zar ne?

Stigao je poziv na sastanak oko novog showa  (The Voice) sa HRT-a. Isprva sam mislio da nisam dorastao zadatku i da to nije za mene. Međutim, nakon savjetovanja sa obitelji, bendom i najužim prijateljima, pala je odluka da odem na razgovor, nakon kojeg ste sve dalje imali priliku vidjeli na televiziji. Drago mi je da sam bio jedan od 4 člana žirija, po meni najkvalitetnijeg i produkcijski najzahtjevnijeg showa koji se do sada prikazao na jednoj domacoj televiziji. U tom mi je pogledu iskustvo dragocjeno. Ne zamaram se nametnutim ulogama, nisam imao dojam niti sam dobivao instrukcije o tome koja bi bila moja uloga u showu – korektivna, subverzivna. Valjda je stvar osobnog dojma. Trudio sam se samo biti ja, koliko god to nemoguće zvučalo svim teoretičarima zavjera.

* Pikni neka nova imena s domaće scene koja pratiš i misliš da kvalitetom drže gornji dom i da su interesantni?

Otkad sam postao otac, a uskoro ću to i potvrditi dolaskom drugog djeteta, od mladih snaga zapazio sam glasovne mogucnosti svoga djeteta, pogotovo kada ih demonstrira u 5h ujutro, a ja se vratio kući s puta prije 15min. Nemam, na moju žalost, trenutno vremena.

* Tebi je kao inspiracija često bilo referencijalno moderni brit rock bendovi tipa Muse neki od njih alter moda, Radiohead si lirski znao posudit uz frazu “gdje počinješ ti prestajem ja”, Zeppeline ste se fino naslonili u “Svjetla i sirene” koja su “Wanton Song”, sve legit ali imam dojam da ljubitelji alter rocka nikad nisu doživjeli Vatru svojim igračima poput Pipsa recimo ili Urbana već više kao mainstream mlade, nove Psihomodo Pop. Što ti se čini tko je profil Vatra publike mimo floskule to slušaju svi staro i mlado?

Presretan sam prije svega da su se neke nama fora ideja za pjesme, bile one u tekstualnom ili glazbenom smislu, dogodile i nekim uistinu jebačkim bendovima poput Radioheada ili Zeppelina, a siguran sam da su se poklopile još mnoge ideje koje još uvijek čekaju da ih “veliki” pronalazači otkriju. Kad smo kod publike, drago mi je da naša publika samu sebe ne strpava u ladice ili među granice. Umjesto da si lijepe etikete glazbenih pravaca, ljudi navrate na dva sata pobjeći od stvarnosti, razvući osmijeh ili se naježiti, ovisno od pjesme. Mislim da je dosta granica danas izbrisano, posebno kod mlađe publike. Neke naše pjesme sluša i staro i mlado, neke stare numere više voli naša najvjernija publika sa samih početaka, neke nove slušaju neki novi klinci i njihovi roditelji (htjeli-ne htjeli), a svi se oni često skupe na našim koncertima. Osobno nemam ništa protiv odlaska na koncerte i Pipsa, i Urbana, i Psihića, i Valjka, i Pavela… Samo nek se svira i neka je glazbe.

* Nekad Vas se politiziralo jer ste svirali tko Vas je zvao i to si racionalizirao time da ne sviraš za političke opcije ni narucitelja nego njihovu lovu. Kako gledaš na taj stav danas? Ima li u današnjem rasporedu vlasti itko kome bi svirao oko izbora? 

Politika me apsolutno ne zanima. Istina je, međutim, da ako bend nastupa na trgovima, nastup najčešće plaćaju odredene strukture, već koje su na vlasti u kojem gradu. Dakako, možete biti i alter rock bend i nastupati isključivo u klubovima, što u slučaju Hrvatske znači nastupiti u svih 6 klubova, od kojih su 3 u Zagrebu.

* Rokenrol je mrtav. Ostale su posljedice. Kako ide daljnje preživljavanje Vatre i trajanje na domaćoj ili regionalnoj sceni? Petoljetka recimo…

Kao i do sada, uz talent koji nam je dan, radit ćemo i truditi se jako puno i onda ak’ pogodiš nemreš fulat!

Anđelo Jurkas

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame

Nasumična dnevna glupost