Aktualno film inmediasres POP COOLTURA showbiz

Twin Peaks kult je živ: Tko će ubiti Lauru Palmer po drugi put?

Kad se u ona prijeratna vremena digla hampa oko toga ko je rokno najbolju i najpošteniju trebu u američkoj kasabi pod imenom Vrhovi Bliznaci, nema ko tad nije imo svoju ličnu teoriju o tome. Konto bi čovjek da tolko ljudi talentiranih za kriminalistiku ovo podneblje odavno nije vidjelo. Bilo je tu raznih teorija.

Od toga da je ubila jaranica zato što joj je otela momka, pa da joj je glave došo momak jer je bio ljubomoran, pa da je neki htio da je povali na brzaka pa mu ona nije dala,pa se taj neki naljutio pa je rokno, pa do toga da je u to umiješana i policija jer je mala vidjela nešto što nije trebala,i da je na kraju sama digla ruku na sebe,pa napravila da izgleda ko da je neko ubio. Pa su onda krenuli komentari kad se otkrilo da Laura i nije bila baš tako fina, od kojih je bilo osuđujućih “Kuja, tako joj i treba”, “Koji je đavo tjero da se drogira, glupača, a nako fine roditelje ima”, pa do saosjećajnih “eee vidiš ti to grdne rane moje, mlado ludo, i ja govorim onom svom, ne ostaj mi kasno vani”, ” Kakvih insana ima po svijetu tobe jarabi”, pa do neutralnih “Mah Amerika je to”.

A kad se otkrilo da je njen babo presudio, onda je krenulo drvlje i kamenje u kojem su svi znali da je on ubio svoju kćerku “Znao sam, vazda mi je bio sumnjiv”, “Ma jašta, jesam vam govorio da je babo, a vi vičete nije”, “Ja sam znao al nisam htio da otkrijem, al čim sam vidio kako se smije, odma sam skonto da je on”. Al kad se otkrilo da babo nije bio baš pri sebi kad je ubijao i silovao svoju kćerku jer ga je oblado zli džin pod imenom Kiler Bob i da je prešao u tijelo agenta Kupera, tada su svi tiho proučili bismilu, molitvu, za njega “Nek mu je dragi Alah na pomoći,da ga izbavi od zla”. I više niko nije ništa komentariso.

Po ovome se može vidjeti koliku snagu Linč kao režiser ima. Jer ljudi za koje ja znam da nisu baš nešto od poznavanja njegovog opusa su se poistovjetili sa likovima male američke kasabe u punom smislu kao da su sa njima baš jutros bili na kafi kod Keme u birtiji i razgovarali dokle je došla istraga o ubistvu Laure Palmer. Jer Laura kao fiktivni lik je bila personifikacija ljepote i poštenja, koja je univerzalna za svaku kasabu u svijetu, koja je po formi kao i Twin Peaks. I takođe isto simbol razočarenja jer u svojoj suštini ona nije bila za šta je većina mislila da jest. Nakon čega dolazi osuda ali ipak na kraju preovlada saosjećanje, pogotovo nakon što se utvrdi da su veće sile bile upletene. U realnom svijetu to bude život kao život, dok kod Linča to uvijek ima nadnaravni uzrok. A to Linč zna majstorski da izrežira.

Jer Twin Peaks je bio prva serija ovog tipa koja za vigilantea nije imala običnog čovjeka. Serija je išla kao uobičajena krimi storija, da bi se na kraju pretvorila u svoju totalnu suprotnost svim očekivanjima. I to je bilo iznenađenje za sve. Niko se nije nadao da će glavni krivac biti nadnaravno biće utjelovljeno u izgledu kronera obučenog u džins, a kojeg možemo vidjeti u svakoj kafani, s tim da ovaj ima ružan običaj da ulazi u tijela drugih, kako bi mogao da zadovolji svoje psihopatske potrebe. Linč je ovim svima dao šamar u lice. Pogotovo puritanskoj Americi koja se itekako prepoznala u svom idiličnom okruženju malih gradića čije je stanovništvo sastavljeno, uglavnom od bogate elite, s ponekim siromahom koji se tu zateko jer nije imao drugog izbora pa ih mora trpit jer ne mora brinuti o plaćanju računa, punim bolesnih umova koje bi i sam Kiler Bob, onakav kakav je, maksimalno izbjegavo jer su mu žestoka konkurencija.

Linč se narugao američkom konzervativizmu koji je spreman da osuđuje druge radi nemorala, a sam ne primjećuju vlastiti ili ga opravdava, ali se istovremeno narugao i konzervativizmu generalno. Jer ga se i sam gnuša. Ponizio je te Amerikance koji u udobnosti svojih bogatih kuća, vila ili posjeda u bogatim predgrađima i malim gradićima žive izlovano od stvarnosti svijeta, pri tome posmatrajući taj isti svijet kao što se posmatraju ribice u akvarijumu, pa im bude čudno kad neka rikne.

Narugao se toj Americi koja posmatra ljudske nedaće preko CNN-a, dok gricka kokice i pije margarite. Narugao se toj Americi koja smatra da ima pravo da druge posmatra sa visoka. Narugao se toj Americi koja smatra politiku krvi i tla sasvim normalnom,ali samo da se oni ne moraju žrtvovati u to ime,ali se narugao i licemjerju onih koji naginju ka drugoj varijanti jer isto tako ne žele da se žrtvuju u to ime.

I u momentu kad se ta Amerika pitala “jel se on to nama ruga?”, u priču ulazi Kiler Bob kao spasonosna varijanta. I ta Amerika je mogla odahnuti. “Nismo mi, Kiler Bob je”.

Jer Laurin otac kao jedan od protagonista je upravo bio jedan od glavnih simbola te Amerike kojoj se Linč rugao. I kada je peripetija došla do samog vrhunca gdje se Dejvidu moglo desiti da opravda svoje prezime na način koji mu ne bi odgovarao, zbog toga jer drsko napada američku čistotu, Kiler Bob sa svojim šejtanskim cerekanjem dok gleda licem agenta Kupera, govori “Ne bojte se vi crvi, ja sam je ubio, mene optužite i ponovo ću ubijati, vi žgadijo bolesna”. I bogami nije se zajebavo.

Evo ga 25 godina poslije. Žedan krvi. A gdje je provodio noći ovih 25 godina dok ga nije bilo boga pitaj koje su to birtije bile. Možda je bio na Balkanu tokom 90.-tih, a možda je samo ubijao nako, da mu prođe vrijeme dok se ne vrati na mjesto zločina, jer je očito da mu Twin Peaks paše po mnogo čemu.

Uglavnom fanove tresu ambivalentni osjećaji jer su povedeni lošim iskustvom revivala Dosije X, pa se s pravom boje da se ne desi isto i ovom serijalu. E sad to od nas ne može niko znati dok ne pogleda prvu epizodu. Ali ostaje pitanje. Nakon što je ponizio puritansku i konzervativnu Ameriku i nakon što je Amerika sama ponizila sebe izborom Buša i Trampa za predsjednika i nakon što joj se zbog toga svi izruguju od meridijana do meridijana, šta je još ostalo čemu se ovaj režiser može narugati?

A pošto se radi o Linču, hajmo reći da će nam majstor opet opaliti žestoku vaspitno popravnu plesku.

Alan Hajduk

 

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame