knjige POP COOLTURA

Izložba pjesama: Ivor Kruljac

Ciklus predstavljanja mladih autora nastavljamo sa slam poetom Ivorom Kruljcem iz Zagreba, studentom novinarstva na politologiji u Zagrebu.

“Rodio sam se u Zagrebu 18.12.1996. Nakon osnovne škole završio sam za ekološkog tehničara u Prirodoslovnoj školi Vladimira Preloga. Pišem pjesme, članke, kratke priče i pokoji neobjavljeni roman. Studiram novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Pišem za mjesečnik Global, portal Umnjak.com i vodim emisiju „A gdje su kitovi?“ na radio Studentu. Literarno gledajući, često objavljujem na „Književnost uživo“ i nastupam na pjesničkim događajima kada se pruži prilika”.

Razmišljanje o poslu

Pleše kurva, pleše pleše

kurva,

na kurcu nekom tom,

a onda odjednom pogodi

je grom,

konobar mladi noćnu smjenu

radi,

pijani gost ispijenu bocu strga

mu na grkljanu

i krvlju šank zagadi,

slastičaru dužnost je da

narod sladi,

no u mješalici sladoleda

izgubi ruku i od šoka

nastupi smrt

sad mu se tijelo mrtvo hladi,

profesor u školi

obrazuje nove generacije,

jedinica huligana mnogo boli

pa zakolje profesora bez zajebancije,

liječnik spašava živote

ali svoj zezne zarazivši se smrtno u trenu nepažnje

pa vikne: „A jebote“,

političar radi pizdarije

a nikak da zgine,

opstaje čak i kad je očito

da nema većine,

pa normalno onda kao pošteni

čovjek i nejeb,

poželiš biti govno, đubre

i uhljeb.

Velikan

Velikan je jedan od

njih tisuću,

999 ih je opterećeno

glupostima i sami si

daju samo slobodu sićušnu,

jer njima je zabranjeno

biti velikima,

jer nemreš biti veći od

velikana prošlosti koliko

ih samo ima,

a tu su i bogovi,

nacionalnost, spol, rasa,

ti nemreš dobiti velikana

status kada ti je uloga

da prema njima sliniš poput pasa,

kad si klinac

imaš dozvolu sanjati,

tada imaš pravo želje

ganjati,

sada motornom pilom

spriječavaju da ti se prilike

mogu granati,

sada su ti slomili noge

a egzistenicja tebe stade proganjati,

ne daju ti biti velikim

ti si slatki mali,

trebaš smisliti novac

a ne u umjetnosti bivati

jer ona tako

ne pali,

samo oni koji kažu mrš

standardima makar

završili zaklani,

za njih nećete možda

znati, no to su

velikani.

Prognoza

Prezriv pogled

ispunjen je osudom,

ja sam pisac

što svijetu za spomen

piše poezijom,

vidim prezriv pogled

tamo negdje u budućnosti,

isti je kao i ovi sadašnji

ali s gorom mučnosti,

više ih ne gledam s

prozora,

vani sam na ulici bez doma

a uskoro će zora,

pjesništvo mi je bio

hobi,

no ni moja profesija nije utažavala glad i žeđ

što me sada drobi,

u dobu ispranih mozgova

gdje neispran bez odgovora

non stop nešto pita,

ulica je hladna, a tekstovi nerazumljivi

jer nitko ne zna

kako se čita,

materijalizam i intelekt

uvijek svatko ima barem jedno,

a u budućnosti vidim

da ni toga nema

jer sve propada zajedno,

glupo siromašno čovječanstvo,

u vrijeme moje mirovine ćete s prognoze

postat svakodnevno svjedočanstvo.

Eto ga

Stojim na kiši

i

čekam inspiraciju,

stojim na kiši

i

čekam inspiraciju,

pola šest je

ujutro,

vrata su zaključana

no ne djelujem tmurno,

stojim na kiši

i

čekam inspiraciju,

stojim na kiši

i

čekam inspiraciju,

jebote, fali mi

cigareta,

zbog škilje mi se zgadila,

zbilja tragična šteta,

stojim na kiši

i

čekam inspiraciju,

stojim na kiši

i

čekam inspiraciju,

besciljno zurim

i

svijet je koma,

bogme, za ovo sam

mogao ostati i doma,

čekaj, samo malo,

eto ga,

stojim na kiši

i

dobivam inspiraciju,

a kurac, to je prehlada,

kašljem šlajm za kanalizaciju.

Neugodno plaćanje

Pijem jednom prigodom

kavu s mlijekom,

bio sam sam

a ne u društvu

nekom,

u jednom trenutku

mi zatitra crijevni

splet,

pa sam zaključio

da moram na toalet,

nakon nužde

pođoh u ime higijene,

oprat ruke da budu

sanitarno prikladno pripremljene,

no otvorivši ventil

u ime tečne slobode,

vidio sam da u slavini

nema vode,

kako zbog nečistoće

ne bi prozivali mene,

odlučio sam se iskrasti u

WC za žene,

kao i muški i ovaj

je prostor bio prazan,

baš kao i njihova slavina

koja nije imala vode,

što je događaj porazan,

vratio sam se za

stol kao da se

ništa nije dogodilo,

završio sam kavu

pa čak i vodu na eks

popio,

pripremio sam točan iznos

za konobara,

da se s ostatkom

ne zamara,

no konobar pozna ovaj kafić

i njegov pogled gađenja mi zadaje muke,

vidio me kad sam išao na WC

pa zna da nisam oprao ruke.

Klišej do bola

Ako niste skužili

ekipa ja sam

hodajući klišej,

kad sam se rodio

nisam volio kelj,

kasnije sam bio neshvaćen

od okoline,

ali i od samog sebe

ne znajući na što mi idu

želje i snovi miline,

upadao sam u

probleme,

čak ni milijunti put

nisam

kopčao od ovog svijeta

sheme,

bio sam povučen, čudan,

prestravljen i tih,

sve dok jednoga dana

nisam otkrio liriku

i

koliko snažan može biti

stih,

sam sam uplovio u njih

tog jednog vrućeg ljeta,

i odlučio u rimama živjeti

dok ne istekne moje vrijeme

na ploči ovog svijeta,

a ako se okolnost takva

otkrije,

čak i šire, do smrti gdje

srce više ne bije,

i tako sam ja klišej u kanti s

milijun čudaka koje je

spasila umjetnost,

i sad mi jedno pitanje izaziva nesnošljivost,

ako umjetnost spašava

toliko ljudi i daje im

moć da ne budu od besmisla

nokautirani,

pa zašto onda umjetnost

stalno žele blokirati?

 

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame