autorski tekstovi inmediasres Politička aktuala POLITIZAM

Je li pad Agrokora zapravo uvod u stečaj Francka, Zvečeva, Vindije i Kraša?

Na bespućima interneta svako toliko se nađe pismenijih i relevantnijih analiza iz srca naroda od cijele tuzemne situacije. Antonio Pešut poznatiji u glazbenim krugovima kao Banderas, čovjek koji je menadžerski stajao iza plasiranja megauspjeha skupine S.A.R.S., na svom je Facebook profilu zgodno sročio još jednu Todorić tezu oko pada Agrokor casrtva i implikacija na velike kooperante. U cijelosti prenosimo.

“Evo jedan, malo drukčiji status o Agrokoru… 

Neću pisati o stvarima koje bi trebale biti svakom razumnom jasne, poput toga da se Agrokor vodio kao OPG štand na placu gdje se sina i kćer zaposlilo da vode prodaju i marketing, da je tona materijala za prijave nesavjesnog gospodarskog poslovanja, zlouporabe ovlasti, proboja pravne osobnosti, da je dobar dio firmi unutar koncerna trebalo davno ugasiti a održavale su se zbog politike ili hira velikog Gazde (npr. lovno gospodarstvo), da se širilo bez ikakve strateške analize, da se šakom i kapom uzimalo kredite s većim kamatama nego što su imale blagajnice Konzuma za svoj minus na tekućem,…

Toga je brdo, piše se posvuda o tome, Marko Repecki o tome piše godinama, ali ga tek sad ozbiljno shvaćaju.

Skrenuo bih pažnju na neke druge stvari koje po medijima baš ne viđam previše, a to je sudbina velikih kooperanata, njihova poslovna odgovornost i, po meni, neizbježni kraj ili barem stečaj za dio njih. Neki od članova uprava tih firmi su u javnosti prepoznati kao veliki stručnjaci, ekonomski analitičari, neki su kandidirali i za ministre gospodarstva, a rezultati govore nešto dijametralno drugačije. Svaka 2 tjedna kooperanti se sastaju, vijećaju, upozoravaju, kukaju, obično predvođeni prokuristicom Kraša i prijete obustavom robe ako im se ne plate stari dugovi.

Kao da imaju nekud s tolikom količinom robe, a nešto ne vidim da ozbiljno rade downsizing. Well, treba kratko i jasno reći, ti dugovi neće biti plaćeni nikad. Nažalost, nitko od uključenih to nema hrabrosti reći, a čini mi se niti priznati sam sebi. U ovim okolnostima, bio bi senzacionalan uspjeh kad bi Vladin povjerenik uspio nakon clean starta uspostaviti mjesečnu likvidnost, money flow i donekle normalno poslovanje firme.

Osobno sumnjam da je Ramljak za to sposoban, bio bi to ogroman uspjeh i za daleko veće face od njega. Nadati se ičemu preko toga je neozbiljno i što dobavljači prije to priznaju samima sebi, imat će nešto veće (iako i dalje vrlo male) šanse izbjeći crnu sudbinu. Nenaplaćena potraživanja su im tolika da bi i HT teško nastavio poslovanje s njima, a kamoli ove i ovakve firme. Za tu situaciju u kojoj su se našli nije im kriv Todorić, niti država, niti sudba kleta, nego isključivo oni sami. Kad ih pitate o situaciji u kojoj su se našli i zašto su se našli, odgovori se svode na parole o stogodišnjim firmama, brandovima koji se ne smiju izgubiti. Ne bez razloga, način današnjeg poslovanja im obično i spada u ta davna vremena.

Evo samo nekih primjera, iznosi dugova su iz medija, nisam primjetio da ih je netko opovrgnuo, ali stavljam ogradu ako nisu točni:

1) Franck
Dug Agrokora Francku je oko 750 milijuna kuna. To im je po podacima jednako ukupnom godišnjem prihodu u 2014. godini. Što trebaš raditi i koliko dugo trebaš zatvarati oči da ti netko bude dužan iznos od kompletnog godišnjeg prihoda grupe, odnosno, tridesetogodišnji iznos dobiti?! Naravno da ovo nije bio jedini uspjeh recentnog rukovodstva, spomenimo samo da je Franck 2013. godine preuzeo uvoznika i distributera Lavazza kave i iste godine se povlači s burze, izbjegavajući obvezu objave detaljnih izvješća. Iznos transakcije nisam mogao naći, spekuliralo se o različitim, ogromnim iznosima. Čim je preuzeo Lavazza brand, Franck je krenuo na istiskivanje Lavazza kave i guranje svojih brandova Franck Stretto i Superiore. 2016. konačno otkazuje svu suradnju s Lavazza brandom i Lavazza nakratko nestaje s HR tržišta. Staljin bi bio ponosan na stil kojim je to napravljeno. Ali avaj, te proklete otvorene granice i slobodno tržište, Roglić iste 2016. godine preuzima Lavazza brand i Lavazza se vraća na HR tržište, a Franckovo preuzimanje 3 godine prije ispalo čisto bacanje novaca. Tko su ljudi koji su stajali iza tih odluka i ovog marljivog prikupljanja Agrokorovog duga? Obitelj Artuković, preporučujem čitanje intervjua s Milanom i Dubravkom Artukovićem, jamčim dobru zabavu kao vijesti iz povijesti u 2017. godini. No, uz njih, treći član uprave Francka je bio i dalje je Josip Budimir, poznati i priznati “ekonomski stručnjak”, nesuđeni ministar gospodarstva u ovoj i prošloj Vladi, veliki ekonomski mag HSLSa i ekonomski savjetnik Anke Mrak Taritaš u recentnoj kampanji za zagrebačku gradonačelnicu. Bilo bi doista zanimljivo da u ovim vremenima Agrokorove krize imamo u Vladi RH ne jednog, nego dva ministra izravno uključene u cijelu aferu. Interesantno da apsolutno nitko od medija ne pita cijenjenog stručnjaka Budimira za njegovu odgovornost u cijeloj priči. Naprotiv, uz Damira Novotnya, još jednog velikog ekonomskog analitičara sa spektakularnim poslovnim uspjesima iza sebe, je omiljeni gost stručnih ekonomskih analiza na HRTu.

2) Zvečevo
Po mom mišljenju, firma koja će prva izdahnuti. U problemima je godinama i godinama posluje s gubicima, za 2016. čak 24,9 milijuna kuna. Interesantno, ali ovo je jedina od nabrojanih firmi koja je neto dužnik Agrokora, a ne obrnuto, iako je Zvečevo proizvodilo za Agrokor (većinom čokolade i slatkiše za KPlus brand). Vjerojatno je Agrokor financirao pozajmicama negativno poslovanje Zvečeva i proizvodnju za Konzum. No, budući da je Konzum bio glavni distributer proizvoda Zvečeva, prihodi, pa i oni samo na papiru, će ove godine doživjeti kataklizmu, proizvodnja je pred gašenjem, dugovanja su prema radnicima, državi, čak i prema Agrokoru. Da teatar apsurda bude potpun, Agrokor je u jednom trenutku prošle godine “naplatio” svoja dugovanja ulaskom u vlasništvo i preuzimanjem dionica Zvečeva, a sretni vjerovnik Zvečeva je i sama država, oko 100 milijuna kuna. Piši kući propalo.

3) Vindija
Dug Agrokora Vindiji je oko 400 milijuna kuna. Prihodi grupe Vindija za 2015. su bili 2,5 milijarde kuna, pri čemu dug Agrokora nema toliko značajan udio kao kod Francka, iako niti 16% godišnjih prihoda nipošto nije zanemariva brojka. No, dobit nakon oporezivanja je 12 milijuna kuna. Za neke tričave 33 godine dobiti će se otplatiti dug Agrokora. Isporuka Agrokoru naravno da će se nastaviti, nemaju gdje drugdje s tom robom, a očito im je bolje obećane cijene na papiru koje nudi Agrokor nego manje, isplaćene drugih distributera. Downsizing se očito ne planira. Ne mislim da će Vindija vrisnuti, ali bit će u velikim problemima, pogotovo ako nastavi dalje istom politikom.

4) Kraš
Perjanica naše konditorske industrije i neslužbeni vođa velikih dobavljača. Ima manji nenaplaćeni dug od Francka i Vindije, oko 300 milijuna kuna, ali obzirom da su im godišnji prihodi milijardu kuna, dug je ravno 30% ukupnih godišnjih prihoda. Neto dobit za 2016. je 25 milijuna kuna, pa je samo 12 godina potrebno za amortiziranje duga Agrokora neto dobiti, naravno, ako ostane na razini 2016., koja je bila poprilično uspješna. Kraš pola prihoda ostvaruje u inozemstvu i vjerojatno nije toliko izložen Agrokorovoj distribuciji kao konkurencija, a navodno je spreman i za downsizing. Po svemu sudeći, Agrokor krizu će Kraš preživjeti, ali uz pad proizvodnje, prodaje, a posljedično i radnih mjesta.

Kako i zašto su se ove perjanice domaćeg gospodarstva našle u ovoj situaciji je pitanje za uprave društava, no ne vidim da medije to zanima.

Inače, najveći vjerovnik Agrokora je Adris, oko 800 milijuna kuna, ali očito nakon prodaje je za tu firmu malo koga briga…

U očekivanju nastavka Agrokor priče iz koje vjerujem da će ispadati jedan novi kostur iz ormara tjedno, a uskoro možda i dnevno. Uživajte…”

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame