Food & Drinks Glazba hrana inmediasres Interview POP COOLTURA Zabava

Ex El Bahattee/Stiv Kahlina: Povratak glazbi me ni malo ne svrbi, čokolade su život

Svaki pas je imao svoj dan i činio to na balkanski način u vrijeme njegova aktivizma. Od jednog Blackout pionira do solo borca čiji je leksik i verbaliziranje dobilo kultni status i značenje ne samo na specijaliziranoj rap sceni, Stiv Kahlina u inkarnaciji El Bahatteeja je rokao verbalno kao malo tko prije i poslije njega. Zato ga se svako toliko zaziva natrag. Ali utopljen u svijet mirne i opuštajuće izrade slatkiša, zasad odolijeva izazovima. Popričali smo o svim segmentima njegovog nekad i sad. Prije početka vrijeme za reklame i marketing prostor: Taman čokolade čuda ti rade.

* Budilica zvoni u 5 ujutro, danas sam sam svoj majstor, što sve moram napraviti ili kog mi je vraga sve ovo trebalo? Kako izgleda tvoj jurcajući radni dan otkad si postao Willie Wonka za ovaj teren i bi li takve do it yourself avanture preporučio ljudima ili bi rekao – “drugi puta ću pametnije”?

Raditi s namirnicom kao što je čokolada svima zvuči romantično, no dani mi uglavnom izgledaju kaotično, i iako imam tendenciju planirati sve unaprijed, rijetko ispadnu onako kako sam ih zamišljao. Istina je, sam sam svoj majstor, sam sam svoj gazda, no nažalost ovisim o puno vanjskih faktora, od vremenskih uvjeta do ljudi s kojima surađujem, a nepovoljna kombinacija te lako može izbaciti iz tračnica. Puno telefona, puno mailova, a ponekad imam osjećaj da papira i tinte trošim više nego čokolade. No, radim posao u kojem stvarno uživam pa mi je i sve te tekuće probleme i lakše prihvatiti i lakše riješiti.

* Tri kvantna skoka u životnim interesima. Glazba. Dizajn. Čokolada. Što je uvjetovalo dosadašnji razvoj i promjene i što slijedi?

Mislim da to nisu skokovi u životnim interesima, prije bih rekao da je to samo promjena fokusa i prioriteta, jer i dalje sam na neki način vezan i uz glazbu i uz dizajn kojim se bavim in-house za potrebe firme. Jednostavno ne mogu opisati što je to u meni što me tjera na promjene. Želja za istraživanjem, izražavanjem, stvaranjem. Gdje ću biti za dva dana ili za dvije godine stvarno ne znam i ne planiram. Ovaj je posao jako dinamičan i osim dnevnih obaveza konstantno radim na novim proizvodima, novim linijama i novim uslugama, tako da sam raspoređen na nekoliko kolosjeka, i iako znam gdje bi želio ići, ne znam koja će se vrata otvoriti niti kuda će me to na kraju odvesti.

* Kreativnost kao konstanta. KKK Bitch. Koje su prednosti koje nedostaci svakog od terena bavljenja po kojima si dosad kročio?

Da, kreativnost je zajednička svim poslovima kojima sam se bavio. Svaki od njih je lijep na svoj način, a kako imam potrebu stvarati nešto, još je ljepše na kraju dana vidjeti rezultat svoga rada. No, svaki od poslova kojima sam se bavio je temeljno drugačiji. Kod glazbe stvaraš u trenutku i tvoj rad, kao i ti od njega, živite godinama nakon toga, on ne gubi vrijednost, ponekad s vremenom i dobiva na vrijednosti. Kod primijenjenog dizajna stvaraš prema potrebi, uglavnom prema naputcima i željama naručitelja, i dobar si koliko su i tvoji radovi u neko kratko proteklo vrijeme dobri, na osnovu njih ideš dalje. Kod proizvodnje hrane nema “života na staroj slavi”, ovisiš o sezoni, dobavljačima, vlastitim vremenskim i financijskim mogućnostima, stvaraš nove stvari svakodnevno, a mnoge od njih zapravo nikada neće ni doći do kupca. Samo grabiš naprijed…

* Fali li ti glazba? Pratiš li išta od glazbe? Tram 11 revival su te spominjali podosta uslijed povratka. Jel zasvrbi mic da opet sabereš sve po spisku i objasniš ljudima što se događa psu koji je imao svoj dan prije skoro pa 20 godina?

Kao što sam rekao – glazba je svaki dan uz mene, no ne mogu reći da sam vjerni pratitelj bilo koga ili bilo kojeg žanra. Prepuštam se slučaju pa što otkrijem – otkrijem. Ne ograničavam se i dopuštam da budem iznenađen. Tako sam bio iznenađen kada sam saznao za “jedanajsticu”, i ne mogu opisati koliko sam sretan zbog njih, zaslužili su takav veliki koncert, no mene povratak nimalo ne svrbi. Ne znam kako bih to opisao… okreneš se oko sebe i shvatiš da su ti pjesme jednako aktualne kao i prije petnaest godina.

* Razvojni put tebe kao čokolatjera. Daj u najkraćim crtama dezinficiraj ljudima labirint. Otkud tebe tu i zašto? Osim zbog strasti…i stresa?

Nemoguće je opisati u kratkim crtama. Općenito sam fasciniran hranom i zainteresiran za kuhanje od malih nogu. No, od trenutka posjeta pariškom salonu čokolade 2009., kada sam opasno “zagrizao” za čokoladu, kao da sam zasjeo u roller-coaster emocija koji na svakom zavoju izaziva erupciju pozitivnih osjećaja. Jednostavno me “ponijelo”, otkrio sam da me čokolada i rad s čokoladom čini sretnim i sve je vodilo do ovdje gdje sam sada.

 * Na koje sve administrativno psihološke nagazne mine nailaziš kao sudionik ovđašnjeg obrtničkog/doo populusa i jesu li zaobilazne ili ti dođe da ponekad nagaziš i pošalješ sve u milu materinu? Kakva je konkurencija (lojalna ili na pas mater)?

Ima dana kada se čini kako moraš proći kroz “minsko polje”, i nema dana da nekog ne bi potjerao u tri lijepe… a onda otvorim frižider, duboko udahnem, rastopim čokoladu… i svijet se čini ljepšim mjestom. Definitivno nije lako, no svi naši problemi kreću iz našeg mentaliteta. Svi pokušavaju zaobilaziti probleme umjesto da ih rješavaju. I to je naš temeljni problem. Sve se rješava ho-ruk, privremeno, vatrogasno, populistički, a ne temeljito i sa smislom. O konkurenciji nema smisla pričati, malo nas je, mali smo, trudimo se međusobno razlikovati, ali svi se borimo sa tim istim problemima koji nas koče svakodnevno.

* Znaš kako prati fama kuhare da moraju mahom bit debeli ako probaju sve što rade, koje sve specijalitete nudi tvoja manufaktura i po kojim principima ljudi saznaju kad kažu jebote bolju čokoladu nisam jeo u ovim tužnim krajevima e sad imam razloga za živjet?

Ako pogledaš bolje vidjet ćeš da su pretili kuhari malobrojni. Profesionalno bavljenje kuhanjem bilo kakvog oblika fizički je iscrpljujuće i zahtjeva puno energije pa vjerujem da ti kuhari vjerojatno imaju neke sklonosti debljanju više od drugih, i nevezano uz profesiju. Temelj našeg rada je čokolada, namirnica čijim se okusom, teksturom i izgledom “igramo”, stoga je i spektar naših proizvoda nemoguće nabrojati, a sve kreće od nekakve ideje potaknute osobnom željom za nečim u čemu bi i sami željeli uživati, nešto čega nema, nešto što nam je nedostupno, ili nečega što mislimo da bi trebalo biti napravljeno drugačije, po našem guštu. Ta kreacija, baš kao i konzumacija, subjektivni su, i bez obzira na kvalitetu krajnjeg proizvoda, nema jedinstvenog doživljaja. Netko voli gorko, netko jako slatko. Netko voli crne, a netko plave… 🙂

* I onda opet switch – da se baviš tim poslom kojim se baviš u Francuskoj, Švedskoj, Irskoj, Americi, Australiji ili nekoj od drugih hrvatskih zemalja koliko bi zarađivao i bi li život bio slađi ili nema do ovog gušta koji tu nalaziš?

Imati dućan čokolade u nekoj romantičnoj ulici u Parizu ili raditi na megalomanskom tržištu kakvo je američko zasigurno zvuči bolje i čini se ljepšim, no kad radiš ovakav posao u Hrvatskoj, on se pretvara u adrenalinski sport, a svaki dan ti izgleda kao epizoda Survivora. ‘Ko to more platit? 🙂

* Čokolada kao modni dodatak i jesu li pretili ljudi problem s obzirom na količinu masti i sala ili šećernih krvnih zrnaca u krvotoku? Ima li tvoj posao domete van nutricionističkih kategorija?

Nisam doktor i ne brojim ljudima unos kalorija. Iako se čokoladi pripisuju mnoga pozitivna zdravstvena svojstva, za mene je ona isključivo delikatesa. Od nje se sigurno nećeš ugojit do neprepoznatljivosti – možda će zvučat glupo iz moje perspektive – savjetujem da se u čokoladi uživa razumno, pomalo, usitno – bolje manje kvalitetnije i skuplje čokolade od puno loše industrijske. Pogledaj mene – još uvijek se nisam “raširio” k’o tursko carstvo, a ovih par kila viška nije od čokolade, to je opsesija karameliziranim ugljikohidratima i bjelančevinama.

* Najbolji čokoladni film od Charlieve tvornice čokolade do samo Čokolade? Najbolja čokoladna pjesma osim Čokolade Idola? Najbolja knjiga o slatkišima osim Krašovog disclaimera na vrećici svih Ledo sladoleda?

Još uvijek najbolji čokoladni film nije snimljen, sve je sladunjava i patetična industrija, ali s pjesmom nikako ne možeš pogriješiti – neponovljivi Chef iz South Parka – Chocolate Salty Balls! “Put ’em in your mouth and suck ’em…” :)))

Anđelo Jurkas

 

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame