inmediasres Interview knjige POP COOLTURA

Sanja Pilić: U Hrvatskoj je jedino politika važna

Za razgovor s jednom od najglasovitijih domaćih književnica za mlade i djecu i ne treba osobiti povod s obzirom na njenu konstantnu prisutnost i angažiranost u redu s najvjernijom publikom. Popričali smo leksikonski sa Sanjom Pilić o njenom radu i top momentima.

* Sanja, kako ste dobili inspiraciju da pišete o popularnoj Maši ?

Zapravo nisam dobila inspiraciju, već je urednik Zoran Maljković prije nekoliko godina zaključio da na tržištu nedostaju knjige-slikovnice za one koji su tek počeli čitati, a vole i razgledavati ilustracije. Rekao mi je da smislim lik djevojčice i ja sam izmislila Mašu. Maša iz slikovnice dobila je ime po Maši, mojoj unuci kojoj je sada četrnaest godina.

* Koje tri dječje knjige su na vašoj top ljestvici ?

Nemam top ljestvicu. Volim svoje knjige, zbilja su mi kao neka djeca. Svaka ima svoj faktor. Podsjećaju me na vrijeme u kojem su nastajale.

* Sve više se čitaju internetski sadržaji a knjige sve manje. Na koji način potaknuti ljude, a naročito mlade da se vrate knjigama?

Najviše tu može učiniti škola, učitelji i profesori. Oni trebaju približiti knjigu klincima na zanimljiv i moderan način. Povezati je s kinom, kazalištem, igrom. Ponuditi im sadržaje koji im se sviđaju, a one koji su im dosadni, približiti na zanimljiv način. Dovesti književnika, glumca na sat hrvatskog. Voditi dramsku ili novinarsku grupu. Riječi su djeci često apstraktna pojava iako se njima izražavaju. Ali ne razumiju koliko je čitanje važno i koliko može biti korisno.

* Među najčitanijim ste autoricama. Što mislite zbog čega i u čemu je tajna tolike čitanosti?

Uglavnom u tome što pišem o onome što ih zanima, gdje sebe mogu naći, prepoznati. Dok pišem uvijek imam potencijalnog čitatelja pred očima. Koristim humor u pisanju, ali i odgajam čitatelje, a da to i ne primijete.

* Što trenutno pišete?

Trenutno pišem „Mašu i maškare“ i kratku priču za odrasle.

* Koje knjige odnosno autore najradije čitate?

To se mijenja s godinama. Nekoć sam čitala Selimovića, Markesa, Kunderu, Kiša, ne znam koga nisam. Sada nemam pisca za kojim ludujem. Katkad čitam naše autore, zanimljivi su.

* Koliko je unosno tj. konkretno što u brojkama znači biti autorom za djecu u vrijeme kada svi govore o krizi u izdavaštvu?

Nije unosno. Mogu živjeti od pisanja zato što, između ostalog, imam korektnog nakladnika koji isplaćuje honorare i obnavlja ugovor sa mnom kod svake nove naklade. Osim svega radim i druge poslove vezane uz književnost za djecu, u raznim sam prosudbenim komisijama i slično.

* Molba konkretno, koliko godišnje knjiga morate napisati i koliko su naklade vaših knjiga da biste živjeli samo od svog autorskog pisanja? Koje je procjena ako već kao stvarnost ta situacija ne postoji?

Svake godine objavim jednu do dvije knjige i dvije do tri slikovnice. To sasvim sigurno nije dovoljno ni za nekoliko mjeseci življenja, ali obično se neke od mojih knjiga ponovno tiskaju. Gostujem i u knjižnicama, ali i to se simbolično plaća.

* Kako komentirate slučaj Algoritam i kakve će reperkusije imati na izdavaštvo i lanac malih trgovina te da li Vas zahvaća kriza u tom pogledu?

Velike. Uopće o tome ne želim razmišljati. Tek ćemo vidjeti posljedice. Nepoštenje i bahatost su glavni krivci za propast raznih poduzeća u Hrvatskoj. I Mladost je propala svojedobno. Tako to ide kad ne postoje pravila igre i pošten odnos prema svima koji nešto proizvode, kad se računi ne plaćaju na vrijeme, a ražanj se pravi dok još zec trči šumom.

* Kako ocjenjujete cjelokupnu društveno političku klimu u zemlji po pitanju situacije u kulturi i vidite li osoba koje bi mogle nositi kulturni procvat zemlje ili su svi začarani u krugu s politikom?

Vrlo sam pesimistična. Ne vidim ni jednu osobu koja bi mogla, htjela i željela izboriti se za drukčiji tretman kulture u Hrvatskoj. Za to trebaš biti ratnik, nepotkupljiv, obrazovan, okružiti se sličnim ljudima, imati široko i praktično znanje o svemu pomalo… I ne dozvoliti da te politika preuzme. A ovdje u Hrvatskoj jedino je politika važna.

* Recite nam ponešto o drugom polu Vašeg pisanja, onog onkraj dječje literature…

Pišem katkad priče i pjesme za odrasle. Obično na nečiji nagovor, he, he. Uskoro mi izlaze „Sabrane pjesme“ u Mozaik knjizi. Gotovo sve sam ih napisala po nagovoru Danijela Dragojevića koji je uređivao radijsku emisiju „Poezija naglas“, pa bi me svakih nekoliko mjeseci tražio „frišku robu“. Priče sam isto tako pisala za razne natječaje, iako su izvirale iz moje osobnosti, iz raznih emocionalnih stanja, igrajući se, radujući se dok ih smišljam, nastajući u  dahu.

* Ima li nekih neutaženih literarnih želja ili planova za budućnost? Biste li pristali pisati otvoreno o ženskoj seksualnosti? Ili biste gubili dječju publiku kad biste se odlučili na takav radikalan zaokret u karijeri spisateljice?

Ne bi mi baš palo na pamet pisati o ženskoj seksualnosti. Mislim da ima dovoljno članaka i knjiga na tu temu.  Svaka informacija dostupna je na veličanstvenom „Googleu“ ili u knjigama. Možda bih mogla napisati kakvu ironičnu priču s tim motivom, nešto humoristično. Nisam od previše pametovanja u tekstovima, volim stvari ispričati na lak način. Prije sam bila „ozbiljnija“ ali to me umaralo. Život je jako naporan i zato ga svaki dan pokušavam pojednostaviti koliko mogu.

Stela Kolar

Stela Kolar

Stela Kolar

Komentari

Reklame