Festivali film inmediasres Interview

Daniel Šuljić/Animafest 2017: Zagreb je jedno od svjetskih središta animacije

Povodom novog izdanja Animafesta porazgovarali smo s umjetničkim direktorom dotičnog festivala, Danielom Šuljićem, redateljem animiranih filmova (Evening Star (1993), Walzer (1994), Leckdonalds (1995), Highway 59 (1996), Kolač (1997), Sunce, sol i more (1997), Film s djevojčicom (2000), Mogu si to jako dobro zamisliti (2004), Kratak život (2007, surež. Johanna Freise), U lancima (2011), Stakleni čovjek (2015) i glazbenikom (Sin Albert, Studeni Studeni, Space Invaders, Stampedo, Roppongi Red).

* Od starta 1972. do današnjeg 27. izdanja. Koliko je Animafest svojevrsno zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske obzirom da ga se vodi kao drugi najstariji kompletno animirani festival u svijetu?

Da, Svjetski festival animiranog filma u Zagrebu, nastao 1972 na tradiciji Zagrebačke škole crtanog filma, doista jest drugi najstariji i jedan od najznačajnijih svjetskih festivala animacije. Kao takav uživa veliki ugled i u zemlji i u svijetu, i jednu široku podršku. Festival je uostalom u vlasništvu grada Zagreba koji svake četiri godine odabire Vijeće festivala, te na natječajima umjetničkog ravnatelja i organizaciju. Činjenica je da su subvencije za Animafest najveće nakon Pulskog festivala. Ipak, s obzirom na status i ambiciju, a to je biti jedan od “grand slamova” svjetske animacije, pitanje je koliko dugo se trenutni vrhunski status i konkurentnost može održavati bez ozbiljnijeg povećanja sredstava i još kvalitetnije podrške struktura. Festival na žalost nije formalno zaštićeno kulturno dobro, svake godine se sa neizvjesnim rezultatima prijavljuje na natječaje HAVCa, Grada i Medije. Rezultati nekih od tih natječaja objavljuju se tako da je planiranje unaprijed vrlo neizvjesno, da ne kažemo rizično. Do sada su nivoi sufinanciranja bili relativno stabilni, iako smanjeni u odnosu na neka prijašnja vremena, ali ne bi bilo lose kad bi se počele donositi neke ozbiljne kulturne strategije sa višegodišnjim obvezujućim planovima sufinanciranja koje bi omogućile precizno planiranje i razvijanje strategija, kako Animafesta tako i svih drugih sličnih manifestacija.

* Promjene u programskim i produkcijskim uvjetima festivala od novog stoljeća? Koliko se razlikuje i koje su programsko suštinske promjene u organizaciji festivala?

U jednu ruku, od 1972. do danas nije se puno toga promijenilo. Objavi se call for submissions, autori pošalju filmove, selekcije ih pogledaju i odaberu, nakon toga se zovu gosti i pribavljaju projekcione kopije, izrađuju se festivalski materijali, opremaju se dvorane, pripremaju sva popratna događanja kao što su izložbe ili masterclassovi, obavi se promocija, dočekaju se gosti, otvori se festival, održi se intenzivno sa svim projekcijama od natjecanja do tematskih programa i retrospektiva i kad sve završi, kad se ugase projektori pišu se izvještaji i kreće planiranje za sljedeću godinu. Promijenio se broj produkcija i količina materijala s kojima baratamo, i to enormno. Na prvom festival bilo je prijavljeno 308 filmova, na ovogodišnjem preko 1650. Velika promjena je i u tehnologiji filma. Nekad su se i za selekcije slale 35mm filmske kopije, što je bilo užasno skupo i sporo, danas sve ide online, uz drugačije izazove: dcp-i, kodeci, formati, fileovi… Programski naravno i pratimo i zadajemo smjer kojim se animacija kreće, tako na primjer imamo suradnju sa MSU što je zbog sve većeg broja animiranih radova zamišljenih za galerije i muzeje, imamo i radionicu kompjuterskih igara na kojima spajamo studente animacije sa studentima elektrotehnike, prezentiramo VR i instalacije, započeli smo i sa znanstvenim skupom u okviru festivala. Svaki od noviteta nosi svoje produkcijske zahtjeve a na nama je da osiguramo vrhunski svjetski nivo svega na festivalu.

 * Mimo natjecateljskog djela glavnog programa brojne su aktivnosti – možete li nas uvesti u svu dinamiku ovogodišnjeg festivala?

Možemo govoriti o vrlo dinamičnom događanju, tko želi može provesti u kinima i ostalim prostorima cijele dane, kod nas neće ostati zakinut. Posljednjih godina  počeli smo organizirati open airove kao najave samog festivala. Fasada MSU počinje dva tjedna prije festival a na weekende imamo projekcije na Zrinjevcu, Ribnjaku ili Ljetnom kinu Grič. Ti naši open airovi su izvrsno prihvaćeni od strane građana. Zanimljiva će biti izložba motion comicsa u Ulupuhu. Izložba se događa u suradnji sa Švicarskim festivalom stripa Fumetto i Nizozemskim Sub Chanellom. Motion comics su neka vrsta stripa 2.0 koji se čitaju na modernim gadgetima i u sebi sadrže neku komponentu jednostavne animacije, zvuka ili interakcije. Inače je tematski program ove godine posvećen adaptacijama stripa u animaciju. Oba ova medija koriste se sličnim grafičkim jezikom dok su s druge strane vrlo različiti, prije svega u načinu percipiranja djela. Puno je programa i pozivam sve zainteresirane da bace oko na naš web (www.animafest.hr) gdje se mogu informirati o svim detaljima.

 * Molba nekoliko uvodnih riječi o selekcijama i gostovanjima tijekom ovogodišnjeg izdanja festivala?

Kao što sam napomenuo, prijavilo se više od 1650 filmova za naših šest natjecateljskih kategorija. Smatram da je ono glavno, veliko natjecanje kratkometražnog filma, izrazito zanimljivo ove godine. Otprilike polovina autora se najavilo i doći u Zagreb, među njima najtalentiranije autorice današnjice, Marta Pajek, Dahee Jeong i Špela Čadež da spomenem samo neke. Ukupni broj gostiju biti će oko 200. Uz spomenute, i uz brojne studente iz studentskih natjecanja, možemo istaknuti nekoliko velikih zvijezda animacije. Michael Dudok de Wit, oskarovac, dolazi nam sa svojim prvim dugometražnim filmom Crvena Kornjača. Michael će održati i masterclass o svom radu. Jednako tako, jedan od najoriginalnijih i najosebujnijih autora današnjice, Nizozemac Rosto dolazi sa retrospektivom, također i predavanjem a biti će i član velikog žirija. Dolazi nam i Alexey Alekseev, sa najnovijim filmom, Ruski autor jednog od po mišljenju mnogih najsmješnijeg animiranog filma u povijesti animacije, filma KJFG No5, iz 2008. Tu je i Španjolsi ctrip crtač i animator Alberto Vasques.. Mogao bih ovako nabrajati još poprilično dugo.

 * Koliko je zahtjevan rad i traje li cijele godine produkcijski dio festivala te uopće s financijske strane što znači imati Animafest?

Vrlo. Da bi pripremili ovaj intenzivan tjedan na traženom nivou sa pripremama počinjemo sljedećeg dana čim završi prethodni festival. Pedesetak kino programa, uz njih nekoliko izložbi, cijeli znanstveni simpozij, više radionica, predstavljanja, prezentacija i predavanja, open airovi, obiteljski programi, projekcije u kulturnim centrima i suradnja sa MSU a sve to uz sve goste festivala, novinare, profesionalce i autore količina su programa koje se za cijelu godinu ne bi posramilo neko ozbiljnije kazalište.  S financijske strane imati Animafest znači imati veliku odgovornost jer u situaciji limitiranog budgeta od nas se očekuje vrhunski svjetski festival. Uz pomoć naših gostiju i njihovih filmova to nam i uspijeva ali zna biti neizvjesno i neki put na žalost moramo odustati od nekih planiranih programa.

 * Škola hrvatske animacije izravni je krivac za jedinog Oscara od vremena Dušana Vukotića. Kako stoje današnje mlade generacije i na kojem je levelu hrvatska animacija u poredbi s kurentnim kretanjima u svijetu?

Vrlo dobro, u zadnjih dvadestak godina počeo je oporavak od kreativne krize koja je zadesila autore zagrebačke škole u osamdestima i devedesetima. Sve je više novih lica, kako autora tako i producenata. A filmovi nekoliko nas autora i autorica iz Hrvatske redovito bivaju pozivani u natjecanja najprestižnijih festivala, uključujući i zagrebački. Također, svako malo neki festival prikaže pregled recentne Hrvatske produkcije. Tako je na primjer Stuttgart ove godine imao vrlo opsežno predstavljanje kompletne naše scene, U Rusiji na festivalu Suzdal prezentirao sam također jedan program, prošle godine na festivalu Monstra u Lisabonu također je bio opsežan program. Što preko festivalskih, što preko mojih osobnih profesionalnih veza promoviramo našu animaciju svuda gdje se pruži prilika. Sljedeće godine planiran je program na festivalu Glas, u Barkleyu, u Kaliforniji kao i dva programa na ODAF-u u Beču.

 * Ima li potrebe za moderniziranje, revivalom i refreshanjem kultnog lika Profesora Baltazara? Ili postoje produkcijski dovoljno jaka mašinerija za razvoj nekog novog junaka animiranog filma koji bi mogao biti izvoznim proizvodom u svijet?

To nije pitanje za nas. Ali mogu reći što osobno mislim. Bilo je pokušaja, na žalost bezuspješnih. Da li bi neki revitalizirani Baltazar odgovarao današnjem senzibilitetu i ukusu djece kako je odgovarao krajem šezdesetih? Recimo da je sve moguće, ali morao bi se ponovo oko njega okupiti ozbiljno talentiran autorski tim. Na žalost, Hrvatsko tržište je toliko malo da se od njega ne može očekivati veliki impuls. Ali Baltazar je bio popularan i u drugim europskim zemljama, primjerice u Skandinaviji. Možda u nekoj koprodukciji, možda bi bilo moguće.

 * Uz trendove i dominaciju Pixarovih i Disenyevih crtića kao komercijalnih proizvoda, fetišista japanskih mangi s istočne strane kako prolaze izraziti predstavnici europskih škole animiranog filma, te koliko se trendovi grupiraju na Animafestu?

I u Europi se broj dugometražnih filmova drastično povećao. Naravno prednjače Francuzi koji svake godine objave nekoliko vrlo zanimljivih naslova. Belgijanci i Španjolci su također jaki a svi znamo za britanski Aardman, najvećeg producenta animacije van Amerike. Na žalost, sve te Europske produkcije s financijske strane ne mogu parirati najvećim Američkim studijima ali su zato sa kreativne strane puno raznolikiji, zanimljiviji i manje predvidljivi a opet prijemčivi za široku kultiviranu publiku.

 * Dvogodišnji tempo festivala ili svake godine…

Od 2007 festival se održava svake godine, do 2014. su se u parnim i neparnim godinama izmjenjivali kratkometražno i dugometražno izdanje, od 2015. svake godine idu oba natjecanja.

 * Jeste li zadovoljni s obzirom na razna kulturna previranja u državi podrškom koju država, institucije, sponzori i grad daju festivalu ili ima mjesta poboljšanju i povećanju pomoći bilo financijske bilo logističke?

Trenutak je takav kakav je, ekonomska i kreativna snaga hrvatskog društva je takva kakva je. Nije najlošija na svijetu, ali čini se da ima velikog prostora za napredak.  Na žalost, kako znamo, postotak izdvajanja za kulturu iz ukupnog proračuna Republike Hrvatske najmanji je u EU. A po meni, bez društva koje je kreativno i inovativno nema pravog uzleta, uvijek će se kaskati za drugima i ovisiti o njihovim izumima i njihovim proizvodima. Sam festival, kako sam ranije već napomenuo, ima jednu široku podršku i veliki broj ljudi shvaća što imamo u Zagrebu. A mi smo uvjereni da svojim programima svih vrsta dajemo veliki doprinos kulturnom životu a kroz programe namijenjene djeci i obrazovanju ovog grada, pa i cijele Hrvatske. Animacija je ta u kojoj je Zagreb jedan od svjetskih središta i meni se čini da tu stečenu poziciju svi trebamo čuvati. Ipak, postoje i oni koji ne shvaćaju, kojima je svejedno. A svaka kvaliteta ima svoje produkcijske zahtjeve koje treba ispuniti. Teško se mi možemo žaliti, i radimo s čim imamo. Možemo se samo nadati da će se cjelokupna situacija popraviti i da će se podrška, čim se ukaže prilika za to, i poboljšati da ostanemo konkurentni na dinamičnom svjetskom kulturnom tržištu.

Ivan Perić

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame