autorski tekstovi Festivali film KOLUMNIZAM POP COOLTURA teatar

Asimizmi: Nekad rijetko jako volim što sam glumac

Oni koji me privatno znaju, znaju da sam osoba kojoj bavljenje glumom nije nešto što me čini pretjerano ponosnim. To je moj posao, za njega sam se školovao, poprilično i žrtvovao i, obožavam ga, ALI, ne smatram se pretjerano bitnim zbog te činjenice. Jebiga, ja sam čovjek od knjige, i najgori pisac mi imponira više od najboljeg glumca. Just my cup of tea. Stvarno ne mislim ništa loše, radi se o isključivo subjektivnom doživljaju i ne mislim da sam u pravu. No, jučer mi je činjenica da se bavim glumom dobro došla.

Marko i ja smo bili pozvani u Bjelovar da radimo kao knjižničari u sklopu Bok festa. Naravno da smo se odazvali. I tako stigosmo u Bjelovar, sve 5, odlijepili na neke stvari koje imaju u knjižnici i tako to. Kadli, u jednom trenutku dolaze dvije cure, mislim da su rekle da imaju 12-13 godina. One su vidjele da mi danas radimo kao knjižničari i došle su nas zamoliti da se fotkamo s njima. Mi pristajemo, ALI, pod jednim uvjetom. Da svaka posudi knjigu i obeća nam da će je pročitati. One pristaju. ALI. Jednoj je istekla članska iskaznica, a druga nije niti upisana u knjižnicu. Marko i ja se ponudimo da platimo godišnju članarinu za njih dvije, svaki jednoj, ali one onda moraju pročitati knjige/stripove koje ćemo izabrati za njih i da moraju nastaviti posuđivati knjige i čitati. One se smiju, ali pristaju. Upisujemo ih. Pitamo ih što vole. Nježnija voli poeziju, a žešćoj je svejedno. Nježnoj dajemo “Svagdanju borbu” od Larceneta, a žešćoj “Persepolis” od Marjane Satrapi. Fotkamo se. One sretne, mi još sretniji.

Na odlasku im priprijetim da ćemo se uskoro vratiti u Bjelovar i provjeriti kod gospodina Voje (kojega ovim putem puno pozdravljam, uživao sam knjižničaru s cjeloživotnim iskustvom davati savjete što da čita) da li su posudile još što. Obećavaju da hoće. Vjerujem im. To je jedan od rijetkih trenutaka u mom životu kada mi je društveno bilo drago što sam glumac. Ako pročitaju samo ono što smo im dali, uspjeli smo.

A stvarno vjerujem da hoće.

Asim Ugljen

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame