Celebrities Glazba inmediasres Kritike POP COOLTURA Zabava

Darko Rundek: Apokalipso 20 – sjećanje na najvažniji comeback 90.-ih

Sve do Rundekovog comebacka sredinom devedesetih, činilo se kako su ratni užasi dokrajčili i sve ono najbolje u zagrebačkom rocku prethodnog desetljeća. Prestali su postojati Azra i Haustor, njihovi lideri otisnuli su se u bijeli svijet, dok su Jura Stublić i Srđan Sacher polako, ali sigurno zauvijek odustajali od pisanja novih pjesama. Oni koji su ostali, poput Prljavaca i Valjka, postali su punopravni dio estrade, a čak i alter/underground scena izgubila je neka jaka imena kao što su Sexa ili Studeni Studeni.

Izlasku „Apokalipsa“ prethodili su i izvrsni reunion koncerti Haustora u Domu sportova i na Šalati kojih se i dan-danas vrlo živo sjećam, a veliki Rundekov povratak na scenu zaokružio je istoimeni singl, jedan od onih za koje već nakon prvih taktova znate da će postati evergreen.

S vremenskim odmakom od 20 godina Darkov samostalni prvijenac predstavlja logičan nastavak muzikoloških istraživanja Haustora, postavljajući istovremeno temelje svemu onome što je radio kasnije. Akustične, aranžmanski ogoljene balade poput „Tranzit“ tako možemo smatrati prvim poglavljem priče o Cargo Triju, „Crni dusi“ i ostali izleti na teritorij world musica kao da najavljuju albume „U širokom svijetu“ i „Ruke“, dok je „Senor“ gotovo pa „bjegunac“ s „Bolera“ ili „Tajnog grada“. Listu utjecaja zaokružio je Tom Waits za kojeg biste pomislili da se motao po studiju tijekom snimanja „Štrajka željezničara“ i „Za nas“.  

Pravu poslasticu, međutim, donosi dodatni disk/vinil na kojem smo konačno dobili priliku čuti barem segment „Dovitljivih malih čudaka“, nikad završene ploče Haustora. Uz aktualni singl „Disanje“ vrhunac bonus materijala predstavlja još hermetičnija, sjetnija i poprilično Arsenovska verzija „Senora“ s klavirom kao jedinom pratnjom Rundekovim stihovima. Originalno „More more“, pak, eksperimentalnije je i mnogo bliže art-rocku od onog, skoro pa festivalskog izdanja s „Apokalipsa“, između dvije „Hiawathe“ neke prevelike razlike i nema, a „Ista slika“, baš poput „Grane smo na vjetru“ s „Apokalipsa“, ponovno nas je podsjetila na svu genijalnost i širinu „Trećeg svijeta“.

CD varijanta box-seta uključuje i kompletan drugi album „U širokom svijetu“, po potpisniku ovih redaka, Darkovo najslabije izdanje. Da se razumijemo, daleko od toga da se radi o lošem materijalu – „Zagrebačka magla“ je istinski prekrasna, nostalgijom ispunjena laganica, „Ay Carmela“ vječno inspirativni bojni poklič protiv fašizma i tiranije, a „Divlja“ i „Zumbul“ etno blues nalik najboljim radovima Cinkuša i Miroslava Evačića. S druge strane, „Costarica“, „Afrika“, „Vuk“ ili „Vesela“  teško mogu izdržati usporedbu s bilo čime iz Rundekovog opusa, s Haustorom ili bez njega.

(Vedran Harča)

9/10

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame