Interview KOLUMNIZAM Politička aktuala POLITIZAM PRIRODA & DRUŠTVO

Feljton, vol. 9: Mladi iseljenici: Damjan R. (Kanada)

Početak feljtona pročitajte ovdje.

Nakon susjedstva odosmo u Kanadu! O da, došli smo do zemlje o kojoj mogu pričati satima. Zemlja u kojoj sam dobio stipendiju i studirao. A intervjuirani tip mi je drag poput brata. Proveo sam kod njega u Ottawi još mjesec dana nakon studiranja u Torontu. Posjetio sam još Quebec, Montreal, Nijagarine slapove… Kanada je, uz Hrvatsku i Švedsku, najljepša zemlja koju sam vidio.

Za uvod, kao i uvijek, trudit ću se otkriti nepoznate ili manje poznate činjenice o zemlji, ne turistički pamflet.

Kanada je druga zemlja po površini u svijetu, a u njoj živi samo oko 35 milijuna ljudi. Jedini susjedi na kontinentu su im Ameri, i to im nije baš najbajnije. Amerikanaca ima 10 puta više, a na manjem području. Početkom 19. stoljeća vodio se rat između Amerikanaca i Kanađana. Kanada je isto tako nastala na tuđem kontinentu, uzimanjem teritorija od Indijanaca (domorodaca, Aboridžina kako ih se u engleskom jeziku naziva). Prvi stanovnici cijele Sjeverne Amerike doselili su prije 15.000 godina iz Sibira, dok je Beringov prolaz bio pokriven ledom. Francuzi su prvi kolonizirali teritorij u 16. stoljeću, silom uzeli zemlju, nazvali je Nova Francuska, no izgubili su većinu od Engleza. Kanada je podijeljena na 10 provincija i 3 teritorija. Samo Quebec danas pripada francuskom govornom području, a pri tome se još javljaju i tenzije odcijepljenja od ostatka Kanade. Zašto? Zato što je Kanada bila dominion, krunska zemlja Velike Britanije, i to je država koja nema predsjednika, već premijera odobrava britanska kraljica. Ona ga odobrava zato što Kanada priznaje Elizabetu II. kao svoju kraljicu i šefa države. Dakle, to ziher boli Francuze. Stoga, Toronto nije glavni grad Kanade, već je kompromisno glavni grad Ottawa, negdje na pola puta između Toronta i Montreala, engleskog i francuskog dosega moći. Doduše, ako ćemo realno, u Ottawi rijetko tko koristi francuski jezik u bilo kojoj vrsti komunikacije. Bilo kako bilo, neki Kanađani ne govore ni engleski. Mnogi ne govore francuski. Zbog velike multikulturalnosti ima i ljudi koji ne koriste ni jedan od ova dva jezika.

Indijanaca je malo, uglavnom su diskriminirani. Manje od 5 % ukupne populacije ih još postoji. Žive u sjevernim i nepristupačnim predjelima, u rezervatima, i za njih vrijede drugačiji zakoni. Aktualni premijer Trudeau radi neke pomake po tom pitanju, no konzervativci su doista ponižavali svako dostojanstvo domorodaca, do te mjere da je bivši premijer Harper negirao ikakve zločine nad njima i onemogućavao istrage u vezi sa suvremenim zločinima nad njima (a vjerujte – bilo ih je puno, možda napišem više o tome u nekoj budućoj temi, ako koga zanima, googlajte samo Highway of Tears primjerice). Dosta naziva gradova, pa i samo ime Kanada dolazi od indijanskih korijena riječi. Kanata, primjerice, znači selo, naselje.

Kanada se razvila na izlovu dabrova. Nemilice su ih ubijali i slali u Europu za šešire otmjenoj gospodi. Danas je jedna od najrazvijenijih zemalja svijeta. Po svim kriterijima i ispitivanjima jedno je od najpoželjnijih i najboljih mjesta za život na cijeloj zemaljskoj kugli. Jednakost, pravda i sloboda maksime su socijalnog uređenja, barem trenutne vlade. Za razliku od američkog neoliberalizma, Kanada funkcionira u sustavu liberalnog pluralizma. Nastoje svim grupama omogućiti jednako pravo glasa i stvoriti komunikaciju među različitim interesima. U svim su segmentima zapravo drugačiji od SAD-a i štite svoje kulturološke posebnosti od najjačeg svjetskog kulturološkog imperija. Kanada je poznata destinacija iseljenih Hrvata, s jednom od najjačih hrvatskih dijaspora.

E, da, da odmah objasnim standard razvijene zemlje u odnosu na nas. Pažljivo čitajte: litra benzina im je oko 3 kune; laptopi, računala i oprema puno jeftinija nego kod nas (ja sam kupio MacBook Pro za oko 4.500 kuna); auti puno jeftiniji nego kod nas; hrana – jeftinija; odjeća – višestruko jeftinija nego kod nas; izleti – trostruko jeftiniji nego kod nas (možeš putovati primjerice na tjedan dana Kube za oko 4.000 kuna); smještaj – e tu ovisi koliko si uporan i tražiš, uglavnom je skuplje, ali frendovi su živjeli u iznajmljenoj kući na 3 kata za oko 8.500 kuna mjesečno, što nije skuplje nego kod nas, ali u principu, smještaj je skuplji; usluge – puno skuplje nego kod nas!!! Svaka ljudska usluga se dobro naplaćuje i tako drže svoj standard i rad. Skupo ćeš platiti hranu i cugu u restoranu i bircevima. Skupe su usluge zubara, majstora, sve što iziskuje ljudsku vještinu, vrijeme ili trud. Napojnice su obavezne. Čak i kad plaćaš karticom, na POS uređaju upisuješ koliku napojnicu ostavljaš. Prosjek je 15 % ukupne cijene, ako ostaviš manje, znači da nisi zadovoljan uslugom ili provociraš. I skupo je školovanje. A prosječna plaća? Mladi ljudi s kojima sam razgovarao prosječno dobivaju oko 150 kuna na sat. Možemo li uspoređivati taj standard s hrvatskim? Nikako!

Meni genijalno: svugdje je zabranjeno pušenje! Uključujući parkove, stanice javnog prijevoza, čak ni na ulici nije svugdje dozvoljeno. Nisam upoznao nijednu mladu osobu iz Ottawe koja puši. Baš nijednu! U Torontu neke. Rijetko. Ni na privatnim tulumima se ne puši. Raj za nas nepušače. Zemlja najpristojnijih i najobzirnijih ljudi.

Prijeđimo na Damjanove odgovore, da vidimo kako se snašao ondje, i što kaže o iseljavanju Hrvata, što kaže o svom iskustvu. Iskreno, mogu ga odmah u startu citirati riječima koje dobro pamtim: buraz, postigao sam u godinu dana u Kanadi više nego u 10 godina truda u Hrvatskoj. Da vidimo kako odgovara na 20 pitanja koja već poznajete iz prijašnjih feljtona…

1) Koliko imaš godina, kada si doselio u zemlju gdje trenutno živiš, i u koju zemlju?

– 32, 2013, Kanada.

2) Koji je razlog odseljavanja iz Hrvatske?

– Znatiželja i u Hrvatskoj nije bilo vizije bolje budućnosti.

3) Što si po struci?

– Magistar kineziologije.

4) Čime se baviš u svojoj novoj zemlji? Jesi li zadovoljan time?

– Asistent menadžera za osobni trening. Jako sam zadovoljan, posao pruža izazov, plaća je dobra i konstantno se razvijam i učim nove stvari.

5) Planiraš li se vratiti u Hrvatsku?

– Rekao bih ne, ali nikad ne reci nikad.

6) Pratiš li što se događa u Hrvatskoj otkad te nema?

– Dobivam vijesti od roditelja, ali naša obitelj nikada nije bila previše uključena u politička i društvena zbivanja u Hrvatskoj. Pokušavamo se fokusirati na pozitivne stvari u životu.

7) Generalno gledajući, misliš li da je odluka o odlasku bila dobra?

– Za mene jest, ali odlazak nije rješenje za svakoga.

8) Misliš li da Hrvatska pruža bolju perspektivu u budućnosti, ide li na bolje?

– U ovom trenutku ne, fokus je na previše usmjeren na prošlost i na ono što se događa u ovom trenutku. Rijetki su oni koji gledaju u budućnost.

9) Koja je glavna prednost u novoj zemlji u odnosu na Hrvatsku?

– Cijeni se rad i poštenje, ljudi imaju viziju budućnosti, svi su spremni pomoći, ne postoji osjećaj zavisti među ljudima. Mogu se zamisliti u starosti i planirati budućnost.

10) Koji su nedostatci u novoj zemlji u odnosu na Hrvatsku?

– Relacije su puno veće (zemljopisno) pa se ne možeš samo „zaletiti“ do drugog grada posjetiti frenda, teže je sklopiti prijateljstva gdje se ne moraš najaviti kad dolaziš, ali mislim da to najviše ima veze sa činjenicom da smo svi u godinama gdje smo počeli osnivati obitelji pa je teže naći vremena za sve. Tradicionalna hrana. Nema ponosa na povijest zemlje jer je zemlja stara 150 godina. Zima je dugaaaaa (bar u Ontariu). Grtalica i te spike.

11) Družiš li se s Hrvatima u novoj zemlji?

– Naravno! Imamo isti svjetonazor.

12) Imaš li, ili planiraš, osnovati obitelj, i gdje se vidiš za 10 godina?

– Naravno! Ponosni otac male curice, sa Kanađankom irsko-škotskog porijekla. Za 10 godina, hm….rana mirovina i brdski biciklizam.

13) Pratiš li političku situaciju nove zemlje? Kakav stav imaš prema istoj? Uzrujava li te?

– Pratim, tek sam se počeo ufuravati u sve političke ideje u Kanadi. Nisam previše uzrujan, neki put me brine činjenica koliko je Kanada usko povezana sa SAD-om (politički i ekonomski) pošto je SAD postao poprilično nestabilna zemlja i to naravno utječe na život. Ne previše, ali ipak sam iz Hrvatske. Kronično zabrinut. Ha ha ha. Ma samo opušteno.

14) Glasuješ li na izborima u Hrvatskoj?

– Ne otkako sam otišao, nije moje pravo da moj glas bude dio te odluke. Ipak sam napustio zemlju.

15) Glasuješ li na izborima u novoj zemlji?

– Još ne, ali kad dobijem državljanstvo budem.

16) Imaš li status državljanina nove zemlje? Želiš li ga?

– Još ne, ali uskoro. Naravno! Prilično sam sretan u vezi svega što mi je ova zemlja pružila i ponosan sam na svoje uspjehe. Bit ću ponosan zvati se Kanađaninom.

17) Što bi poručio mladima u Hrvatskoj?

– Ostani mlad zauvijek, sačuvaj smisao za humor. Ne daj se zajebavati i zaboravi crnjake. Otvori oči i um, slušaj pametnije od sebe i budi dovoljno pametan da shvatiš da postoji više načina da se napravi sok od bazge. Samo je jedan sok od bazge. Šalu na stranu, nije istina da je vani bolje, bolje je ondje gdje si stvoriš bolje. Ja sam pronašao svoj način, a na tebi je da pronađes svoj. Ne slusaj roditelje, političare, frendove jer oni svi imaju svoje sebične razloge. Slušaj srce. Zvučim ko jogi koji jede organski kruh bez glutena. Fuj.

18) Ima li Hrvatska potencijala nadmašiti zemlju u kojoj trenutno živiš, i na koji način?

– Ne.

19) Što bi se trebalo promijeniti u Hrvatskoj da se poželiš vratiti?

– Svijest. Nemoj me krivo shvatiti, obožavam ljude iz Hrvatske, fali mi obitelj i frendovi, ali morao sam se udaljiti da shvatim koliko mi sami sebe kočimo. Mnogi misle da se nema smisla ništa mijenjati, ili se boje promjene. Mora pasti neki metaforični komet da se riješimo nekih ne tako metaforičnih dinosaura koji nam koče narod. Možda se rodi negdje neki balkanski Batman. A da nije u rodu sa Bandićem. Poanta je da ne možemo računati na nekog drugog da nam pruži bolje uvjete za život. Svijet je uostalom velik, nije mi jasno čemu takav fokus na malu zemlju za veliki odmor. Dom je gdje si ga stvoriš. Obrazuj se, postani jako dobar u nečemu što se zove pošten rad i onda zaradi za dobar godišnji u Hrvatskoj i kupuj domaće da i blagajnica može otići na more.

20) Nedostaju li ti obitelj i prijatelji iz Hrvatske?

– Naravno! Da mi je bar kuna za svaki puta kad mi je netko rekao lako je tebi u Kanadi. Vjerujte mi, da je lako svi bi odselili. Ja sam razmaženi jedinac, dečko iz centra sa hrpom frendova i svi do jednog mi fale. Najbolje uspomene se stvaraju prije diplome. Naravno, sad imam obitelj i predivne stvari su ispred nas, ali fali mi obitelj i ekipa. Otići do Rođe na pivu usred tjedna i znaš da ćeš uvijek imat nekoga za rundu. Neprocjenjivo!

Dino Tremens

Glumac, reper, slam poeta, turistički pratitelj, stipendirani student, ljubitelj neobičnih sportova i aktivnosti (snowboard, biciklizam, kečeri, MMA), vozač, avanturist, ljubitelj hrane... Rođen i živi u Zagrebu, bla, bla... Život je lijep ako se tako postaviš prema njemu. To je sve što zna o sebi.

Komentari

Reklame