Glazba Interview POP COOLTURA Zabava

Kiša Metaka: Hrvati trpe i pate, mi radimo muziku i uzimamo pare, radio treba platit, a čitatelji nek se jebu

Kiša metaka jedan je od onih bendova koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Naravno oni koji odvrću žarulje ili slušaju servirani im mainstream bilo koje vrste ili oblika neće niti pokušati razumjeti Kišu Metaka, koja, gdje god se pojavi, ima svoju publiku koja energiju vraća energijom i koja aktivno sudjeluje u nastupu ili performansu od početka do kraja.

Vojko Vrućina, Krešo Bengalka i Vuk Oreb pričaju samo za DOP Magazin o raznim temama na svoj način. (fotografije by Marin Ćuk Vurnek).

* Ljudi stalno poistovjećuju Kišu metaka i Dječake, koja je razlika i dali je točno da je Kiša metaka prvi puta spomenuta negdje 2003 godine a da je prvi album došao dosta kasnije?

Kiša Metaka ti je bila ideja od člana koji se zove Papi koji radi u farmaciji i koji više nije član benda On je htio da Kiša bude nešto malo tvrđe od Dječaka jer Dječaci su neka pop strana, a Kiša je neki malo tvrđi đir.

* Poruka koju šaljete puno je lakše izraziti ju kroz Kišu metaka nego kroz Dječake ili ne?

Niti jedan od tih bendova nema poruku nikakvu. Mi samo radimo muziku i uzimamo pare od koncerata.

* Ti tvrdiš da niti jedan Vaš tekst nije angažiran?

Ne, niti blizu. 

* Može li se živjeti od ovakve vrste glazbe u Hrvatskoj?

Ne znam, mislim da ne može…

* A što napraviti da bi se moglo?

Treba raditi pop. Ili se Hrvatska treba razmnožiti na 12 ili 15 milijuna ljudi

* Možete li najaviti nešto novo?

Nemamo ništa novo i ništa ne planiramo i to je to. Već tri godine nismo novu pjesmu napravili, a još nastupamo. Bolje ti je ne izbacit ništa nego izbacit sranje viruj meni.

* Kakvo je po Vama stanje u hrvatskoj glazbi?

Tko prati hrvatsku glazbu. Svi mediji guraju neku drugu glazbu. Puno je kompleksnije stanje. Puno je toga van muzike. Znači da bi došao na radio treba znati da dosta radija ima fond od 5000 pjesama pa trebaš platiti da bi ušao na radio.

* Znači li to da morate biti dio nečijeg klana ili nečiji igrači da bi ušli na radio?

Nije točno, trebaš platiti da bi ušao i to je sva filozofija. Mi dobivamo tantijeme od radija, oni to znaju, imaš fond od 5000 pjesama i ti moraš platiti da bi ušao u eter. To je ta stvarnost jebiga.

* Znači sve je surovi materijalizam?

Za neki Ivan Zak uspjeh trebaš biti prljav igrač, puno prljav igrač. Trebaš razmišljat promišljeno što nitko od nas ne može jer nismo takvi likovi. Ja bi tija da san taki lik al nisan.

* Što mislite o konceptu besplatnih festivala kakav je već osam godina Student Day Festival u Rijeci?

Koncept je odličan kad su izvođači plaćeni. To je jedini koncept koji treba funkcionirati.

* Što mislite mogu li studenti nešto promijeniti u zemlji u kojoj žive?

Ma ne, Hrvati su tako odgojeni da trpe i pate. To ti je ono od stoljeća sedmog. Kad vidiš okolo Srbi imaju dobar umor, Slovenci se uvijek bune, mi samo trpimo. To je tako jebiga. Samo služimo, uvijek smo nečiji sluge i to se neće promijeniti dugo.

* Publika i njene reakcije daju Vam za pravo da nastavite ovim smjerom?

Istina, ako si isti kao i tvoja publika onda to funkcionira. Lako što se oni prepoznaju u našim pjesmama nego vide nas kakvi smo, prepoznaju sebe u tome. Mislim, nemamo mi neke fasade. Ok radimo cirkus i tako to, nije ozbiljna muzika. To je bit što nije ozbiljna muzika i što smo angažirani jer ljudima treba bijega malo. Treba ti malo da se očistiš od govana svakodnevnog života.

* Imam osjećaj da u Vašoj glazbi nema laganja, nema varanja, sve je realno?

Naravno, i laž je realna isto tako. Ima više vrsta laži. Postoji laž koja je istina za sve ljude, opet postoji i totalna laž, postoji i laž koju ti nisi doživio ali ju je doživio netko drugi pa i ona dolazi do ljudi.

* Koja je vrsta laži kojom se služe političari?

Iskrenost. Oni toliko lažu da im to već dolazi iz srca i to se osjeti.

* I za kraj poruka čitateljima DOP Magazina

A čitatelji neka čitaju, neka slušaju i nek se jebu i ostanu ljubitelji dobre pornografije.

Ivan Milatić

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame