inmediasres Interview Politička aktuala

Peđa Grbin: Naše političko društvo u cjelini je prokleto, a SDP dobro radi ali fula zicere

Povodom nedavnog performansa s pozivom građanima na dijalog i vrijeđanje, razgovarali smo s potpredsjednikom SDP-a Peđom Grbinom, dotaknuvši se projekcija, perspektiva, rasta i situacije u stranci i državi.

* Kako je prošlo suočavanje s građanima uz kolege Glavaševića i Bauka? Reakcija povratnice iz Vaše stranke Aleksandre Kolarić je negativna. Tamo se našao i Pernar. Neki su građani iskoristili priliku da Vas kritiziraju neki su gadili otvoreno. Što je bio cilj “akcije”, je li imalo veze slanje poruke recentnoj vlasti uz “slučaj Janice Kostelić” i je li prenesena poruka?

Poruka je da u demokratskom društvu ne smije biti jednakijih od drugih. Nije dopustivo da splitska policija u istom danu hapsi i pritvara građane zbog vrijeđanja državnog dužnosnika, ma koliko god to vrijeđanje bilo neprimjereno, primitivno, a da istovremeno odbije izaći na očevid zbog fizičkog napada na „obične“ građane. A to se dogodilo. Mi smo na to željeli ukazati, ali ne samo riječima što kao političari inače činimo, već gestom, vlastitim primjerom i čini mi se, iz reakcija koje vidim po medijima i dobivam osobno na društvenim mrežama, da smo dobro postupili i otvorili raspravu o ovoj temi. To je dobro, jer u Hrvatskoj ne želim gledati scene, kao što ih danas gledam u Rusiji, u kojoj masovno hapse i pritvaraju ljude zbog prosvjeda protiv vlasti.

* Kritičari vašeg akta pokoristili su riječi poput “dječaci su se zaigrali” nazvavši to nesmotrenim potezom. Postoji li uopće akcija na našem terenu društva koje se obožava polarizirati oko svega neki unisoni model političkog djelovanja koji bi zadovoljio Hrvate ili je to nemoguća misija?

Biti političar i svojim potezima zadovoljiti svakoga nije moguće. Odnosno, moguće je, ali to znači da lažeš velikom broju ljudi, uključujući i sebe i zato se nemam namjeru ponašati na takav način. Svaka je kritika itekako dobrodošla jer iz onoga što sam pročitao, većina tih kritičara se slaže s našim stavovima, ako već ne i s našom metodom, što je sasvim ok.

* Dojam je da se već godinama samo na papiru njeguje pluralizam u Hrvatskoj jer stranačka stega ni u najliberalnijim strankama ne funkcionira najbolje u praksi. Zar je toliki civilizacijski problem njegovati otvorenu komunikaciju i pod stranačkom kapom imati zasebno mišljenje o nekim akcijama i načinima djelovanja?

Mi smo, a govorim o našem političkom društvu u cjelini, prokleti. Ako postoji pluralizam mišljenja, onda je to kaos, a ako se javno ne prepucavamo, onda smo stranačka mašinerija koja je jedino sposobna za dizanje ručica… Za mene je pluralizam mišljenja, sukob stavova i pogleda jedini način iz kojega mogu nastati nove i vrijedne ideje, a takav je način rada u mojoj stranci još uvijek moguć.

* Ako je moguće bez političke korektnosti pri odgovoru, recite, što mlad čovjek ima raditi u politici i koje su mogućnosti realnog praktičnog djelovanja? S obzirom na Vaš staž od 1998. kao aktivista SDP-a…koje su bile pobude ulaska i što se odonda promijenilo nabolje ili nagore?

Mogućnosti djelovanja su velike. Ja sam u politiku ušao ’98. jer mi se nije sviđalo u što se pretvara naše društvo. Gadilo mi se ono što sam vidio. Od tada se mnogo toga promijenilo. Nešto na bolje, nešto na gore, ali mi se ipak čini da je Hrvatska danas otvorenije društvo nego što je bila prije dvadeset godina. Iako još uvijek ima strašno puno posla za napraviti.

* Kako to da je bio SDP a ne IDS izborom obzirom na korijene?

Moj se pogled na politiku i probleme koje treba rješavati u društvu nikada nije zaustavljao na Učki.

* Kako se rješava balkanskog gena pogodovanja, zelenaštva i inih radnji na koje nisu imune ni jedne dosad postavljene vladajuće strukture. O izbornim inžinjerinzima i koaliranjima osobito…

Izborni inženjering nije hrvatska izmišljotina niti je pogodovanje samo balkanska boljka. Jedini način na koji se možemo boriti protiv korupcije je edukacija, kontinuirano i uporno ukazivanje na njenu štetnost i, tek na kraju priče, učinkovit represivni aparat. I da, nešto na što mi u Hrvatskoj uporno zaboravljamo – svijest da se malo što kvalitetno može napraviti preko noći.

* Gledajući nezainteresiranost više od polovice hrvatskog društva za izbore (sudeći po rezultatima izlaznosti) i svojevrsnu apatiju nakon 25 godina ping ponganja slijeva nadesno i natrag stječe se dojam da prosječni Hrvat iz vox populija misli kako se samo odijela i način stiliziranja bradica mijenja dok je modus operandi neostvarivanja izbornih obećanja isti i za HDZ i SDP i za pokušaje trećih opcija. Koliko je tome točno?

Nimalo.

* Poslije netom završenih lokalnih izbora svi su pobijedili? Ili? Stječe se dojam višestrukih slavlja samo pogledom na statistike i brojke ne čini se da praksa podržava interpretacije izbornih stožera, osim u iznimnim i nedvojbenim situacijama kao dominacije IDS-a u vašoj Puli ili Obersnela u Rijeci?

 

Lokalni izbori imaju puno pobjednika i gubitnika. I naravno da, ako gledate iz perspektive Rijeke, Ogulina, Ploča, Siska ili drugih mjesta gdje smo pobijedili da je SDP pobjednik. Ali, sagledavanje šire slike kaže da za nas rezultati ovih izbora nisu bili dobri i da moramo ozbiljno poraditi na sebi kako bi imali prava opet izaći pred građane i opet tražiti njihovo povjerenje.

* Kako biste ocijenili situaciju u zadnjih godinu dana u Hrvatskoj i koja je perspektiva? Mislite li da Plenkovićeva Vlada može izdržati i koje su konkretni potezi pomoću kojih ih se može skidati i prije izbora jer jedina konstanta je čini se rastuće nezadovoljstvo koje se ne pretvara u reaktivnu nego apatičnu masu?

Naravno da može! Osobni interes koji ju je spojio je dovoljno jak da ju održi na okupu unatoč tome što od listopada do sada nije pokazala ama baš ništa. Perspektiva je stagnacija i životarenje na radu hrvatskih građana, odnosno, rastu u Europskoj uniji koji nas vuče naprijed.

* A Hrvatska generalno. Je li prosperitetna zemlja u koju se isplati ulagati ili samo naći putanju i odraditi svoj radni vijek, pokoristiti prilike i gledati u zvijezde?

Hrvatska je zemlja koja obećava, ali nikako da to obećanje ostvari. Primjeri mnogih pojedinaca su pokazali da je ovo zemlja u kojoj se ulaganje može isplatiti, ali isto tako da to ulaganje košta puno truda i živaca.

* Kako odgovarate na česte medijske kritike na račun anemičnog, nekonkretnog, bezidejnog, a nadasve nekarizmatičnog novog vodstva SDP-a na čelu s gdinom Bernardićem s obzirom da nova vlast nabacuje tolike prilike, a ni jednu od njih novi čelnici ne iskorištavaju? Žali li se za Milanovićem ili se sjećate Račanovih vremena kao boljeg doba za SDP? Ili je ovo trenutni peek SDP-a kao nedovoljno konkretne i reaktivne opozicije?

SDP je izuzetno konkretna i aktivna opozicija. Pa naše inicijative i prijedlozi za opoziv su te koje su dovele prvo do pada Karamarka, a sada i pucanja koalicije između Plenkovićevog HDZ-a i MOST-a. Ali da, u pravu ste – mi dobro započnemo, odradimo posao i onda kada, košarkaškim rječnikom, dođemo na polaganje, fulamo zicer…

* Kako funkcioniraju frakcije u SDP-u? Ljudi okupljeni oko podržavanja novog predsjednika i ljudi oko protukandidata o kojima se ne govori javno ali se zna da postoje i da su prilično aktivni u tempiranjima vremena i konkretnih akcija za promjenu čelništva stranke?

Hahahahaha, vidim da ste bolje upućeni u unutarstranačke odnose u SDP-u od mene.

* Da li vi kao jedan od potpredsjednika ima konkretne ambicije preuzimanja stranke u dogledno vrijeme i na kojim bi to programskim stavkama temeljili – koje su konkretni principi i modus operandi kojima b se moglo pokrenuti Hrvatsku?

U SDP-u su izbori bili prije manje od godinu dana. Svojim kandidiranjem prvo za člana predsjedništva pa onda i potpredsjednika stranke sam pokazao koje su mi ambicije. Kada dođu novi izbori, na njima ću odlučiti hoću li se i za što kandidirati. Što se tiče platforme, unutar stranke moramo raditi na jačanju komunikacije, potrebne su nam promjene Statuta koje će urediti odnose unutar organizacije, uključiti što veći broj članova u stvarni rad i odlučivanje, potrebno nam je jasno definiranje programskih pozicija stranke, a ne da svatko glavinja kako mu se svidi… Posla je puno. Međutim, unutarstranački rad nije i ne smije sam sebi biti svrha. Sve što radimo moramo podrediti interesu našeg društva, a to je da prvo postanemo kredibilna opozicija, samim time i poželjna alternativa ovoj katastrofalnoj vlasti, a konačno, kada dođemo u priliku upravljati državom, da ono što radimo, radimo u korist svih građana ove zemlje. I lako i teško u isto vrijeme.

* A opetovanje pokušaja kandidiranja za gradonačelnika Pule? Ili ste odustali nakon jednog pokušaja?

Kandidirao sam se na izborima 2013., ušao u drugi krug, ali su građani smatrali da je Boris Miletić bolji kandidat. Na žalost, kada se prošećete Pulom vidjet ćete da to povjerenje nije opravdao. Što se tiče eventualne buduće kandidature, izbori su bili prije niti mjesec dana i mislim da to sada doista nije tema.

* Recentna saborska cirkusiranja i predstave. Mislite li da je potrebno ili može i civiliziranje? Imate li katkad dojam da predstava koja se odvija zapravo nema veze s onim predstavljanjem i zastupanjem građana koji su birali već se putem ego preotme i počnu daleko drugačije kombinatorike koje najmanje imaju dosluha s predstavništvom građana?

Riječi koje se mogu čuti u Hrvatskom saboru su ništa prema onome što se čuje u britanskom Parlamentu. Nije stvar u tome je li rasprava pristojna, civilizirana ili nešto treće, već je li ona konkretna ili utemeljena. Bojim se da se mnogi moji kolege previše oslanjaju na vic, doskočicu ili nešto drugo što će im osigurati prostor u središnjim informativnim emisijama, a premalo na sadržaj onoga o čemu govore, a građani to vide. I zato gube povjerenje u Sabor.

* Kako komentirate situaciju oko kraha HNS-a? Tko je kome podmetnuo? I postoji li obraz u politici?

HNS je propala stranka. Jednostavno, neki su ljudi zamijenili svoju stranku za fotelju u vlasti. A kad me pitate postoji li obraz u politici, onda je moj odgovor da postoji, ali isto tako i da kod svih političara taj obraz baš i nije isti.

* Postoje li respektabilni političari iz suprotnih klanova i dijametralno suprotnih svjetonazora? Ima li ljudi za koje možete reći da doista njeguju kulturu komuniciranja i s kojima se može bez prepucavanja konstruktivno rješavati goruće situacije u zemlji ili je zauvijek obilježeno na pripadnike plavih i crvenih s primjesama drugih boja? Ako možete konkretno imenovati…

Postoje, naravno da postoje! Ako me tjerate da imenujem nekog, evo primjerice sa svojim saborskim kolegom Klimanom sam uvijek njegovao ozbiljnu i vrlo pristojnu komunikaciju bez obzira na to što dolazi iz HDZ-a. Doduše, tu padaju optužbe da se radi o istarskoj vezi, ali ja te optužbe ionako ne negiram…

* Tome pridonosi i situacijama u medijima u kojima su političari tretirani kao pop zvijezde pa ih se stoga prati i mimo jumbo plakata oko izbora. Kako komentirate i snalazite se u situacijama kad vas spinaju ili podsjećaju za situacije poput pijanki i pjevanja Thompsona ili recentnih zavirivanja u vaš ljubavni život?

Mene nitko nije tjerao da se bavim politikom. To je moj izbor i bio sam potpuno svjestan dobrih i loših strana koje ovaj poziv nosi. To ne znači da sam sretan zbog toga, ali to ide s poslom. Isto kao i kritike pa i uvrede građana.

* Koja je projekcija Hrvatske do idućih izbora i koje su alati kojima SDP pokušava vratiti vlast?

Bojim se da je perspektiva Hrvatske s Plenkovićem na čelu životarenje bez neke pretjerane perspektive. Što se tiče alata, oni su isti SDP-u kao i svakoj drugoj opozicijskoj stranci: uporan rad, ukazivanje na ono što vladajući ne rade dobro i nuđenje vlastitih rješenja. Jednostavno, naš je zadatak pokazati da se Hrvatska može voditi i na drugi, bolji način.

* Cibona ili Cedevita i zašto?

Kao strastveni navijač Cibone, koji je kao klinac plakao kada je Cibona ’86. izgubila u zadnjoj utakmici od Zadra, danas ću reći Split ili Zadar, jer dominacija jednim sportom, prvo od strane Cibone, a danas ovaj duopol Cibone i Cedevite nije dobra. Od toga pati i naša reprezentacija i sport u cjelini.

* Golden State Warriors ili Cleveland Cavaliers i zašto?

Svejedno, dvije nevjerojatne ekipe koje igraju košarku izvan vremena i prostora.

Ivan Perić

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame