Aktualno autorski tekstovi Festivali izložbe knjige Zabava

Heroji: Dan kad sam upoznao Mister Noa

Do te subote 27. svibnja upravo mi je bilo neugodno reći da kao veliki ljubitelj i kolekcionar stripa nikad nisam bio na Mafestu – makarskom festivalu stripa. Njegova deseta obljetnica bila je više nego dobar povod. Kad je tog dana u sedam ujutro zazvonio sat prva reakcija bila je – pa daj, budi više normalan. Uozbilji se više. Osobno poznam jako malo ljudi (točnije nijednog) koji bi tamo i natrag prešli 300 kilometara iz razloga zbog kojeg sam to ja napravio. Mnogima će to možda zvučati suludo, ali ne želim si pomoći. No, idemo redom …

Počeci

Prvi broj Mister Noa osvanuo je na talijanskim kioscima prije točno 42 godine, točnije u lipnju 1975. Osmislili su ga autori Zagora, tekstopisac Sergio Bonelli (pod pseudonimom Guido Nolitta) i crtač Gallieno Ferri. Radnja stripa smještena je u Brazil pedesetih godina prošlog stoljeća, a glavni lik je Jerry Drake, mladić, veteran 2. svjetskog rata koji za život zarađuje razvozeći turiste svojim ‘pajperom’. Ono što mnogi ne znaju je da je lik Mister Noa zasnovan na osnovu stvarnog lika kojeg je Sergio susreo na jednom od svojih brojnih putovanja.

” … Da, bio sam u Palenqueu, u Meksiku i susreo sam mladog i zgodnog mladića na ruševnom aerodromu. Nosio je kožnu jaknu i zvao se Kapetan Vega, ime koje je perfektno odgovaralo strip junaku! Imao je opasač s pištoljem i letio je po Yucatanu gore dolje prevozeći životinje, povrće i razne namirnice i kad god je sreo turiste, samo bi pokazao na sjedalo za putnike i rekao:’Ok, odvest ću vas gdje god želite’! Tada mi se rodila ideja o junaku koji će biti pilot Pipera, ali sam odlučio serijal smjestiti u Amazoniju….”

Svoju balkansku premijeru Mister No doživio je 1981. u izdanju novosadskog Dnevnika u okviru edicije Lunov Magnus Strip.

Epizoda pod brojem 511 maštovito je nazvana ‘Dijamantska klopka’ i u njoj su udareni temelji lika za kojeg nakon toliko godina mogu reći da mi je uz Ken Parkera zasigurno najdraži lik ikad izašao pod okriljem kuće Sergio Bonelli Editore. Za razliku od dotadašnjih ispraznih heroja većih od života pojavio se problematičan tip koji nikad nema ni centa, pije, zavodi djevojke, voli jazz i svako malo dobije batine. Omiljeni film – Casablanca. U početku me strašno nerviralo to što nije uspio zaživjeti na hrvatskim kioscima, ali se zbog toga se ne isplati previše živcirati. Ni Alan Ford npr. nije uvršten u stripovsku bibliju pod nazivom ‘1001 comics you must read before you die.’

Mafest

Mafest je svoje prvo izdanje doživio u svibnju 2006. Radi se o pravom prazniku i fešti za sve ljubitelje stripa. Osim brojnih izložbi, tribina, promocija, svih mogućih kupnji, prodaja možda i najveći mamac su gostovanja domaćih i stranih strip autora koji posjetiteljima crtaju i dijele autograme. Upoznao sam lokalnog tipa, inače redovitog posjetitelja na svim dosadašnjim izdanjima festivala i moram priznati da mu upravo zavidim na kolekciji originala koje je skupio. Imati originalan crtež Zagora u izvedbi pokojnog maestra Ferria ipak nije mala stvar. Glavna zvijezda (među četrdesetak domaćih i stranih autora) ovogodišnjeg Mafest – a bio je Charlie Adlard poznatiji kao crtač serijala ‘The walking dead’.

Cenzura u Dnevniku

Vratimo se opet Mister Nou. Jedna od najzanimljivijih priča vezana uz njegovo objavljivanje svakako je cenzura. Ovaj podatak saznao sam tek puno godina kasnije iz ‘Libellusovih’ izdanja. ‘Libellus’ je inače hrvatska izdavačka kuća koja izdaje serijal. Radi se o izuzetno luksuznim tvrdoukoričenim izdanjima čiji broj varira od 100 do preko 400 stranica budući da je svaka knjiga kompletna priča sa originalnim naslovnicama. Dosad je izašla osamdeset jedna, a vrijedi spomenuti podatak da je naklada svakog novog broja samo 300 komada koji usprkos visokoj cijeni nestanu odmah po izlasku iz tiska. Iz ex – yu ‘Dnevnikovih’ izdanja, dakle, nikad nismo saznali pravi razlog odlaska Mister Noa u Amazonu.
Čovjek je – dezerter.
Nakon sudjelovanja u zračnim bitkama na Filipinima, zarobljeništva u Burmi, borbi u Italiji i na zapadnom bojištu odbija sudjelovati u još jednom (korejskom) ratu i bježi u Manaus. Kako naš mačo mentalitet nema najljepše mišljenje o anti ratnim pričama (da mladi, nedaj Bože, ne bi pomislili da su rat i ubijanje nešto loše) svi dijalozi u stripu koji su se ticali gađenja prema ratu i ratovanju bili bi prevedeni kao isprazno lupetanje, Mister Nou su iz ruku brisane čaše i boce (?), brisali bi se i kukasti križevi, a epizode u kojima bi tema bile sekte, hladni rat ili vjera bile bi jednostavno – preskočene.

Libellus je svojim izdanjima i kronološkim izdavanjem serijala od prvog broja ovu nepravdu ispravio.

Dan kad sam upoznao Mister Noa

Parkirao na rivi, vidio plakat za izložbu originalnih strip tabli Andrije Maurovića. Radi se o kaiševima iz stripova ‘Gospodar Zlatnih bregova’ i ‘Sablast Zelenih močvara (za koje se 80 godina mislilo da su izgubljeni) da bi pred oči javnosti došli upravo na desetu obljetnicu Mafesta.

Malo u dalje u ugodnom ambijentu na terasi pivnice ‘Pivac’ razlog mog dolaska. Pod velikim suncobranima strip autori fanovima crtaju, potpisuju knjige, prodaju se katalozi, majice … pravi rock and roll. Pozitiva u zraku. Uzimam papirić s rednim brojem za crtanje, naručujem kavu i čekam uživajući u majstorijama novosadske legende Bane Kerca, odnedavna crtača Zagora.

Čekanje na red prekraćujem posjetom izložbi i uživanjem u pogledu na Makaranke. Nakon toga povratak u pivnicu i razgovori ugodni s par istomišljenika o ‘najvećem’ problemu svakog oženjenog ljubitelja stripa. Kako suprugama objasniti da kupovanje stripova nije znak nezrelosti već strast i sastavni dio života. Inače, za ljubitelje stripova često se, kao i za ljubitelje Monty Pythona, često zna reći da su inteligentniji od ostatka svijeta. To je najvjerojatnije zbog toga što je to istina. 😉

Nakon par kava, temeljitog iščitavanja festivalskog kataloga na scenu stupa On. Maestro Roberto Diso. Legendarni crtač Mister Noa i potpisnik nekih od najboljih epizoda. Moram priznati da je stvarno neobično upoznati legendu talijanskog i europskog stripa, čovjeka uz čije si stripove odrastao i znaš ih u dušu. Pružam čovjeku ruku, a on mene pita što bih volio da mi nacrta. Ono što je slijedilo ulazi u povijest. Osmijeh od uha do uha. Trenutak za pamćenje.

Vozim se doma. Na zadnjem sjedalu nešto materijala kupljenog za uspomenu. Millerov Batman, par Hermanna i fascikla sa skicom Mister Noa. Prolazim pored jumbo plakata na kojem Kerum drži kemijsku olovku. Zadovoljno lupkam prstima po volanu.
MAFEST, vidimo se i dogodine.

Igor Jelovčić

Igor Jelovčić

Komentari

Reklame