film Kritike POP COOLTURA

The Hunter’s Prayer (J. Mostow) – tipični kino upljuvak

Ljetna žega je uzela maha, asfalt cvrči, znoj se cijedi, ugodno rashlađena kino dvorana zvuči kao dobar bijeg iz pakla, no vi nezahvalnici ne želite da vam Michael Bay još jednom komotno ubija moždane vijuge sa svojom infatilnom, skupocjenom pizdarijom zvanom ”Transformers”? Nema problema, uz puste inovativne  i nadasve uzbudljive nastavke poput spomenutih ‘transića’, revni distributeri su se pobrinuli da nešto inteligentnija publika i ovaj tjedan uživa u vrhunskim ostvarenjima  poput iznimno hvaljenog i originalnog trilera ”The Hunter’s Prayer” (iliti po našem briljantnom prijevodu ”Lovac ili Lovina?”) . Zajebana stvar je taj sarkazam, zar ne?

Kad baciš pogled na ime redatelja (op.a. Jonathan Mostow) pomisliš kako je njegov najnoviji  film opravdano dobio prostor i vrijeme u novitetima zatrpanim kino dvoranama. Kvragu, pa taj čovjek ima za sobom i nekog pozitivnog iskustva u žanru trilera (neki od vas će se možda i sjetiti njegovog napetog trilera ”Breakdown” s Kurtom Russellom u glavnoj ulozi), a za ovaj je dobio i Australca Sama Worthingtona, glumca proslavljenog ulogom u Cameronovom ”Avataru”. E pa, na to ću vam reći ovo.

Mostow je spomenuti triler izbacio prije dalekih 20 godina, no u međuvremenu nije uspio opravdati epitet talenta već je jurišao u manje-više neslavne i skupocjene promašaje poput trećeg nastvaka ”Terminator” serijala. Nakon višegodišnje pauze, čovjek bi pomislio kako je spomenuti naučio iz pogrešaka i kako će se trijumfalno vratiti vratiti s žanrom koji ga je proslavio, no tko god da je i pomislio isto, gadno se prevario. Mostow se uistinu vratio, al’ samo u flashbackovima. Svoje umijeće je pokazao tek u pojedinim akcijskim prizorima koje je odrežirao onako poslovično rutinirano. No ne bi bilo fer kriviti sirotog Mostowa. On vjerovatno nije pročitao bljuvotinu koju su mu podvalili pod scenarij već je sav radostan bacio potpis naslijepo i zahvalio se bogovima što ponovno radi.

Kako ste i sami mogli shvatiti, najveći problem leži u priči koja je satkana od toliko klišeja da bi ih brojeći došli do veće brojke negoli što ih ima u popisu spolnih bolesti izvučenih iz zdrastvenog kartona olinjale prostitutke.  Zvuči grubo, al’ priča o ratnom veteranu koji svoj PTSP ispire drogom i glumi plaćenog ubojicu koji u ključnom trenutku to nije (!), ne da zvuči otrcano nego i uvredljivo.

Na ovakva ŽNJ sranja smo navikli kad se pripiti vratimo iz izlaska, upalimo TV u 3 ujutro i vidimo podbuhlo lice Stevena Seagala, al’ da će se nekako naći i u kinima …užas! Neću više trošiti niti riječi niti vaše vrijeme na ovo nje-sra. Izbjegnite ako Boga znate! (Ivica Perinović)

2/10

Ivica Perinovic

Ivica Perinovic

Komentari

Reklame