Glazba Kritike Nekategorizirano

Ivan Grobenski: Lessons in Life and Love – glazba za rezanje vena

Zahvaljujući Bandcampu i činjenici da je tehnologija uznapredovala do te mjere da studio za snimanje bilo tko može imati u svojoj spavaćoj sobi, posljednjih se godina pojavio čitav niz hiperproduktivnih (kant)autora koji nove albume snimaju i objavljuju kao na tekućoj vrpci. Jedan od takvih svakako je i Ivan Grobenski koji se, nakon Caveovskog art-kolektiva Moskau i elektronskih eksperimenata izdanih pod imenom Bubblegum, na „Lessons in Life and Love“ odlučio okušati i u akustičarskim vodama.

Usprkos lo fi produkciji i ogoljenom, minimalističkom instrumentariju, ovaj album dijeli vrlo malo sličnosti s bezbrojnim kantautorima i kantautoricama okupljenim oko Začarane Močvare i serije kompilacija Bistro na rubu šume, ponajprije zbog neusporedivo mračnijeg, gotovo tjeskobnog zvuka čije srodnike pronalazimo u radovima Nicka Cavea, Leonarda Cohena, Daniela Johnstona pa čak i zaboravljenog punk pjesnika Patricka Fitzgeralda u najboljoj pjesmi „Go Make a Living“. Nadalje, teško se sjetiti kada se netko, posebno na ovim prostorima, tako duboko zagledao u sebe i na površinu izvukao sve svoje strahove, zablude, gubitke i neuspješne pokušaje da u svijetu koji ga okružuje pronađe smisao i razlog postojanja. U ispovjednoj „Grandead“ u njegove je stihove ušetala i sama smrt, dok „Childhood“ kod Grobenskog ne zaziva jednostavnije, nevinije dane odrastanja, već djeluje poput nečeg o čemu bi, izvaljen preko kauča, pričao svom psihijatru.

S druge strane, naslovna stvar i „Honesty In Foreign Tongues“ u glazbenom su smislu bliži skicama nego zaokruženim skladbama, no u cjelini je riječ o albumu koji nam ovog osebujnog autora predstavlja u jednom drugačijem, neočekivanom i povremeno zaista fascinantnom izdanju. (Vedran Harča)

7/10

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame