Festivali film Kritike POP COOLTURA

Raw (J. Ducournau) – sirovo, a opet tako ukusno spremljeno!

Nepuna dva tjedna nakon ‘morske’ projekcije (‘Festival mediteranskog filma Split’) ovu subotu će i ‘kontinentalci’ dobiti priliku (‘Fantastic Zagreb’)  za testiranjem vlastitih želudaca. Film koji je ćudoredne i gadljive posjetitelje prestižnih festivala u Cannesu ili primjerice Torontu natjerao na povraćanje i bijeg iz klaustrofobičnih kino dvorana (pa čak i projekcija na otvorenom), a one otpornije na divljenje i svu silu hvale, ponovno je tu! Čemu tolika pompa, pitate se? Check it out!

Po već ustaljenoj obiteljskoj tradiciji, Justine (Garance Marillier) započne školovanje na prestižnom veterinarskom fakultetu kojeg pohađa i njezina starija sestra Alexia (Ella Rumpf). Već prve noći na fakultetu Justine shvati kako njezino školovanje neće ići tako glatko i da će skupa sa svojim kolegama brucošima biti izložena kojekakvim inicijacijskim ritualima starijih studenata. I dok još nekako pretrpi zalijevanje životinjskom krvlju, Justine se suoči s velikim problemom kad bude prisiljena pojesti sirovi zečji bubreg.

Kao stroga vegetarijanka (poput ostatka njezine obitelji), Justine se gnuša jedenja bilo kakvog mesa, no unatoč toj činjenici, Alexia joj spomenuti bubreg doslovno ugura u usta i Justine ga nakon kraćeg žvakanja ubrzo izbljuje vani. Pojedeni djelići bubrega joj iste večeri izazovu veliku alergijsku reakciju koja joj dobar dio tijela prekrije plikovima i ispucalom kožom, no u Justine se ujedno počne i buditi misteriozna želja za mesom. Premda u početku tu neobjašnjivu glad Justine pokušava obuzdati jedenjem sirovog životinjskog mesa (pošto ono khmm.. termički obrađeno ne utažava glad), ona brzo shvati kako je privlači ljudsko, bilo da je od njezine vlastite sestre ili gay cimera Adriena (Rabah Naït Oufella)…

Niste odrasli na hororcima šok majstora poput Ruggera Deodata (”Cannibal Holocaust”) ili Tobea Hoopera (”The Texas Chainsaw Massacre”), gnušate se fizičkih transformacija likova Cronenbergovih filmova (posebice onih iz njegove ranije redateljske faze), ne podnosite ponajbolje razinu psihološkog terora kojem su bili izloženi likovi pojedinih filmova Romana Polanskog ili primjerice Briana De Palme? Gade vam se prizori bolne brazilske depilacije ili žvakanja prsta (među ostalom)? Onda ili izbjegnite skoru projekciju ovog filma ili sa sobom uzmite papirnatu vrećicu za … ‘zlu ne trebalo’.

Reference na filmove spomenutih redatelja (pa i mnogih drugih) su ovdje  itekako prisutne i prepoznatljive, no s druge strane cijela stvar odiše originalnošću i zavidnom zrelošću koja je s tim i fascinantnija pošto film potpisuje jedna debitantica (!).”Raw” (iliti izvorno ”Grave”)  je film koji je osmišljen da vas zvekne, prodrma, al’ isto tako i natjera na divljenje. Premda će neki na prvu možda to i pomisliti, uvjeravam vas, ovo nije neki standardni ‘koljački’ ŽNJ hororčić čiji je jedini cilj da vas pretjeranom primjenom grafički eksplicitnih prikaza životinjskih iznutrica i hektolitrima ‘falše’ krvi natjera na bljuvanje. Ne dragi moji, ovaj film je nešto daleko složenije.

Ovo je film o buđenju (kako seksualnom, tako i psihofizičkom), oslobađanju okova represije. Ovo je film koji se bavi transformacijom djevojke u ženu. Izuzetno inteligentno osmišljen i realiziran, ovo je debi iz snova za mladu redateljicu Juliu Ducournau, a za vas vožnja koju nećete brzo zaboraviti niti je smijete propustiti. (Ivica Perinović)

8/10

Ivica Perinovic

Ivica Perinovic

Komentari

Reklame