Aktualno Glazba Kritike POP COOLTURA

Natali Dizdar: Iluzije – kompilacija singlova i povremeni filler

Punih osam godina prošlo je od zadnjeg studijskog albuma Natali Dizdar iako nam ponekim medijski vrlo popraćenim koncertom i redovnim objavljivanjem prilično uspješnih singlova nije dozvoljavala da toga postanemo svjesni. Samim time, odlučila je slijediti u posljednje vrijeme uvriježenu estradnu strategiju u kojoj albumi postaju „nužno zlo“, kompiliranje uspješnica snimljenih i javnosti predstavljenih između dva dugosvirajuća uratka.

„Iluzije“, međutim, djeluju dosta zaokruženo, što i ne čudi uzmemo li u obzir da sa zadarskom pjevačicom već dugo radi manje-više isti autorski tim (Dino Šaran, Vlado Mirčeta…) koji vlastiti rukopis uspješno prilagođava njezinom retro-popu s povremenim jazz, r’n’b, funk i soul refleksijama. Njima se ovoga puta pridružila i sama Natali kao koautorica čak sedam pjesama.

Na okupu su se tako našle „Grijeh“ i „Mjesto za jedno“ koje iznova demonstriraju svu eklektičnost i izniman skladateljski talent lidera Letu Štuka, podjednako impresivan usporeni funk „Ne reci zauvijek“, ali i „Iluzionist“, jedan od njezinih najslabijih singlova. Od noviteta „palac gore“ zaslužuju uvodna „Nećeš me, zar ne“, Molokovska „Zvijeri (glad)“ i sedirana, gotovo pa chill-out balada „Danima“. S druge strane, ocjenu albumu umanjila je „Mrak“, pjesma nepovratno izgubljena između Lane Del Ray i Lily Allen, a premda korektna, obrada „Out Of Time“ Blura ipak nije ništa drugo nego popunjavanje minutaže koje ima smisla isključivo na koncertima. (Vedran Harča)

7/10

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame