Aktualno Festivali Glazba Interview POP COOLTURA

Igor Bergam/Regius festival: Ljetna regionalna alternativa Rozgama, Severinama i tako to

U moru ljetnih glazbenih festivala ističe se Regius festival koji će se ove godine u neprekidnom nizu održati 7. put 14. i 15. srpnja na prostoru bivše tvornice TEF u Šibeniku, u neposrednoj blizini stare gradske jezgre i tik uz more. Festival alternativne glazbe kojeg organizira udruga P.A.R.K. – Pokretači alternativnog razvoja kulture – čiji su osnivači Igor Bergam i Ines Rudan, koja je prije tri godine bolji život, kao i tisuće drugih mladih obrazovanih i mislećih građana ove paradržavice, pošla potražiti u Irsku. Unatoč fizičkom gubitku drage prijateljice i važne suradnice Igor nije odustao već je i dalje svake godine uporno i marljivo stvarao i kreirao festival o kojem sudionici i posjetitelji imaju samo riječi hvale.

Festival je to “gdje najbolje iz regije dolazi na more”  i koji uspijeva stvoriti “balkanski svijet u malom gdje baš sve funkcionira kako treba”. Možda zvuči utopistički i idealistički, ali ovaj festival i čovjek koji iza njega stoji dokazuju da je moguće stvoriti bolji svijet, pa makar taj svijet trajao dva dana godišnje koliko traje festival, a Igor Bergam i njegovi prijatelji, članovi udruge, poznanici i sugrađani kroz rad udruge, ali i mimo nje u sinergiji s drugim udrugama i kulturnim akterima grada i regije pokušavaju kulturu i kulturna zbivanja u pomalo učmalom gradu, kao što je Šibenik van sezone, gurati naprijed. Ove godine taj svijet stvoriti će 10 bendova i 5 DJ-a, pa tako prvi dan festivala nastupaju Ponte de Carla, Artan Lili, Kojoti, Pipschips&videoclips i The Fogsellers, a drugi dan Čudnoređe, Stereo Banana, TBF, Songkillers i Kontradikshn, a iza mix pulta nakon koncertnog dijela programa stati će Škalja & Sokol, NiceHell & Santiago Batacosta te DJ Daboo (Membrain Festival Crew).

Igora sam upoznala 2007. godine kada smo to ljeto bili kolege u redakciji TV Šibenik, male lokalne televizije koja je okupljala zanimljive i marljive ljude. Stvarali smo vrlo zanimljiv televizijski program i bili prilično gledani u gradu i okolici. Igor je bio jedan od montažera, a ja po prvi puta u životu novinarka, reporterka i urednica. On je bio smišni mali, dite Šibenika, a ja nadobudna štrepsa iz Zagreba koja je živjela u Vodicama. Imali smo sreću što smo imali odlične urednike (Dijanu Ferić i pokojnog Gradimira Agbabu) i nekoliko zaista dragih i sjajnih kolega, pa smo kvalitetno radili i odlično se družili. Tada smo udarili temelje našeg prijateljstva, a Igor je već tada misaono udarao temelje festivala i svoje udruge. Proveli smo sate i sate u maloj montaži i razgovarali o našim željama, snovima i, naravno, frustracijama sredine u kojoj smo tada oboje živjeli i stavu većine ljudi da “brijemo” i da se ništa ne može. E pa može se! Igor Bergam je mladi čovjek, koji je ostvario većinu svojih snova na kojima i dalje  marljivo radi. Njegovi snovi postali su java ne samo njemu nego i njegovim sugrađanima i tisućama ljudi koji se iz cijele regije svake godine u srpnju slijevaju na more u Krešimirov grad kako bi se družili i uživali u glazbi koju vole. Regius nije jedini Igorov projekt, a sliku o festu, kako Igor zove svoj festival, i njemu samome možete stvoriti kroz intervju koji slijedi, a koji smo vodili posljednje dane lipnja putem Whats App-a kako smo uhvatili vremena.

* Igore, Regius je festival koji organizira udruga P.A.R.K. Kako je došlo do osnivanja udruge i od kada postoji?

Udruga je  službeno osnovana 23. prosinca 2011., a osnovao sam je  s Ines Rudan s time da smo prvo izdanje Regiusa i Kulturaljke radili preko Udruge ŠUM, Šibenske udruge mladih, čiji smo Ines i ja bili članovi  godinu dana, pa  smo osnovali vlastitu udrugu i od tada  radimo preko vlastite udruge P.A.R.K.

* Zašto ste osnovali vlastitu udrugu i na kojim postavkama? Opiši mi molim te malo tu svoju frustraciju još iz 2007. i želju da se baviš organizacijom glazbenog festivala kako bi u Šibeniku uopće postojalo nešto alternativno i da se u gradu nešto događa na tom polju.

U ŠUM-u je bilo sve ok i to su bili sve naši prijatelji. Nije bilo nikakvih svađa ili takvih nekih negativnih stvari zbog kojih smo mi osnovali vlastitu udrugu, nego ipak nakon te prve godine i nakon što smo skupili malo iskustva i znanja, nismo mogli kroz njih toliko, ja bi rekao, konkretno raditi i na nivou na kojem smo mi to htjeli raditi, jer ipak si ti vezan za njih i nemaš slobodu koliku želiš. A kroz vlastitu udrugu smo mi to onda podigli na jedan veći i ja bi rekao malo ozbiljniji, profesionalniji nivo od toga što su oni radili i što oni rade. To je bio razlog osnivanja vlastite udruge P.A.R.K. Pokrenuli smo je kada smo Ines i ja radili na televiziji i kada u Šibeniku stvarno nije bilo nikakvog vida zabave, a da nije ova neka “konvencionalna” zabavna i narodna muzika, što nije bio ni njen ni moj đir, jer tada nije bilo ni Terranea ni svih ovih drugih festivala koji su došli nakon njega, a u  međuvremenu su isto tako otišli iz Šibenika. Naš prvi projekt bila je Kulturaljka koja se održala u proljeće  2011.  kada se nije ni znalo što je Terraneo ni da nešto takvo dolazi u Šibenik. Regius je bilo logičan nastavak i širenje koncertne priče na dva dana, a između prve Kulturaljke i prvog Regiusa došao je i Terraneo. Tada nije bilo ni Azimuta, u biti jedinog kluba koji i trenutno nudi nešto drugačije i alternativno u Šibeniku. Nismo bili nezadovoljni sa ponudom već što nema nikakve drugačije ponude, pa smo si rekli ajde nećemo tu samo kukati, nego ‘ajmo mi probati nešto napraviti u tom nekom smislu da u Šibenik dovodimo to što volimo slušati i da gledamo to što volimo gledati i da idemo na stvari koje nas zanimaju. Znači tu se ne radi isključivo o glazbi nego smo kroz Kulturaljku, koja je u biti dvodijelna manifestacija, organizirali i javne tribine i edukacijske rasprave, filmske projekcije, plesne evente, natječaje… znači kreativni i kulturni program, ali u tom nekom drugačijem smislu. Zato se i zovemo Pokretači alternativnog razvoja kulture, jer u biti mi od samog starta u Šibeniku radimo ono što se do tada u biti ili nije uopće moglo vidjeti ili jako, jako rijetko moglo vidjeti.

* Pa kako se financirate?! Koliko vas podržava grad, koliko županija? Koliko sam ja upućena ti i Ines Rudan i svi uključeni u organizaciju sve radite volonterski, je li tako?! Nema tu plaća. Kako uspijevate skupiti dovoljno novaca?! Jer to nije dječja igra. Treba platiti bendove, osigurati im smještaj, oglašavati se itd. Tko vam sve izlazi ususret? Kako to sve zapravo funkcionira?

Ines više ne sudjeluje u udruzi P.A.R.K. Zadnji put je na Regiusu sudjelovala 2013. godine. Ona je odustala nakon te prve tri godine i otišla u Irsku, pa više nije mogla sudjelovati. Nakon toga sam ja u biti preuzeo cijeli posao organizacije i imam pet, šest najbližih ljudi koji mi pomažu onako za fizikaliju po terenu i imamo neko malo savjetodavno vijeće gdje mi ti ljudi pomažu savjetima, ali u principu ja radim sve sam. Od pronalaženja sponzora, potpisivanja ugovora, bookiranja bendova, sve vezano s bendovima do svih tehničkih stvari, razlgasa, do fizikalije na terenu, čišćenja i pranja podova, od ljepljenja plakata do promocije na društvenim mrežama preko Facebooka i Instagrama. To sve u principu radim volonterski, jer nikada ni u jednom budgetu bilo koje manifestacije nismo imali stavku za plaće, honorare ili nekakvu dobit za nas iz organizacije. To je jako težak, masu rizičan i mazohistički posao. Jer ti u biti ovisiš o stvarima na koje ne možeš utjecati, tipa vremenske neprilike, ljudi ti iz x razloga neće doći na fest: ili ako se nešto događa u isto vrijeme ili ako nisi pogodio sa line up-om ili ako im se jednostavno ne da. Ako ljudi na to gledaju kao posao to je jako nesiguran i jako rizičan posao i nikada ne znaš hoćeš li završiti u minusu nekoliko desetaka tisuća kuna ili ćeš  nešto sitno zaraditi ili ćeš biti na nuli. U svakom slučaju mi smo sretni i zadovoljni kada prođe sve u redu u smislu da smo na pozitivnoj nuli i kada na kraju pokrijemo sve osnovne troškove festivala. Kada završi u minusu onda dajemo svoje novce da to pokrijemo i to se dogodilo dva, tri puta u ovih 17 manifestacija koje smo do sada organizirali, ali eto u 80% slučajeva završimo na nuli ili u plusu koji se može mjeriti u nekoliko tisuća kuna. Pet, šest, sedam tisuća kuna. Znači nema tu nikakvih velikih novaca kako ljudi misle. Što se tiče samog Regiusa minimalan i realan budget je 150 000 kuna. Znači tu su honorari bendovima, produkcija, prostor i sve drugo što jedna organizacija nosi sa sobom. I nema nikakvih troškova za honorare ili plaće za nas koji radimo tu. Kako to skupimo? Grad i Županija i ostale lokalne jedinice samouprave nam pomažu u, ja bi rekao, minimalnom smislu. Sada da ne idem detaljno u te cifre i cifrice ja bi rekao da mi od sponzora uspijemo skupiti možda trećinu budgeta i to ukupno i od ovih javnih ustanova tipa Grada, Županije i Turističke zajednice i od nekih privatnika koji nam izađu u susret nekom donacijom od 1000 do 2000 kuna. Kad se to sve skupi to bude neka trećina festa i onda tebi ostane pokriti još dvije trećine festa koje pokrivaš preko ulaznica i preko nekih šankova koje imaš tamo ili netko radi za tebe, pa ti dobiješ neki mali dio provizije. Dakle, jako nesigurno, jako teško i moraš dati sve od sebe da privučeš što više ljudi, da dovoljan broj ljudi kupi tu kartu da kada se to sve na kraju zbroji i oduzme da se uspiješ pokriti.

Da zaključim: malo sredstava dobijemo od sponzora, jer radimo to što radimo, radimo alternativan program, radimo nezavisno i nikome ne želimo lizati dupe i moliti za kune i raditi da nam netko da neke velike novce, pa da mi na osnovu toga moramo za njega dovoditi bendove koje bi on želio. To nikada u životu nismo napravili i nećemo. Znači, nezavisni smo, radimo alternativu, ne dovodimo Sevku i Rozgu gdje se pije i gdje se sa šanka skidaju boce Jacka i gdje možemo staviti ne znam koliku cijenu karte. Mogu se i na to osvrnuti. Mi smo ove godine za Regius stavili festivalsku cijenu karte od 100,00 kuna za 10 bendova i 5 DJ-eva u dva dana programa. Ako ćemo usporediti evo sami TBF u srpnju u Splitu, mislim da je to koncert u sklopu Sustipanskih noći, košta 100,00 kn, a mi imamo 15 izvođača za 100,00 kn.

* Hm… pa Igore ti si jedan mazohist! 🙂 Prenijeti ću sve kako si odgovorio unatoč tome što će možda odvratiti neku mladu idealističku glavicu od ideje pokretanja vlastitog festivala, iako je moja želja i namjera ovog intervjua upravo suprotno. Da ljudi vide da se može kad se stvarno hoće. No, predstavi mi molim te ljude koji ti pomažu. Zanima me dizajner koji ti je ove godine osmislio plakate, tko piše tekstove, tko je smislio odličan slogan “gdje najbolje iz regije dolazi na more”? Razumijem da si ti pokretač i svaka ti čast i znaš da sam jako ponosna na tebe, ali molim te predstavi ljude imenom i prezimenom, jer oni to sigurno zaslužuju. I javljaju li ti se mlađi ljudi koje npr. oduševi sve to što radite, pa se žele uključiti?

Dobila si malo krivi dojam. Nema tu ljudi koje bi mogao predstaviti imenom i prezimenom odnosno da mi konstantno pomažu. Nažalost ih nema. Ljudi o kojima sam govorio su neki moji frendovi koji su se vrtili u tih sedam godina i zavisi kako sam s kime dobar odnosno nisam dobar, kako sam s nekim djevojkama nekad malo bolji nekad malo gori (smijeh, op.a.) Nema ljudi koji su sedam godina uz mene. Ljudi se pojave periodično i pomognu u smislu da mi dadnu ruku na manifestaciji da mi nose npr. ograde. A to malo vijeće to je više neka moja psihoterapija kada ja mogu nekoga pozvati da mu ispričam što mi se događa. Tipa sponzor mi nije dao ovo, pa me ti ljudi tješe i kažu “bit’ će sve ok”. Ili mi pomažu u smislu da im pošaljem linkove za bendove koji mi se sviđaju, pa da čujem njihova mišljenja. Nažalost nema ljudi koji su toliko involvirani u festival kao ja. Nadam da si sada to skužila. Zvuči umišljeno i egoistično, ali ja stvarno sve radim. Od osmišljavanja slogana do pisanja tekstova i PR-a, jer sam ipak 10 godina u medijima, pa sam samouki novinar, ne novinar, ali znam napisati tekst koji ima glavu i rep. A za grafiku ti mogu u biti reći konkretno ime. Svake godine raspišem javni poziv da se jave grafičari koji bi mi proizveli vizualni identitet za Kulturaljku i Regius i to se isto radi volonterski. Svake godine se javi netko tko to odradi i to bude više manje dobro, jer to nisu neki ful profesionalni radovi, ali opet je svaki plakat Regiusa malo umjetničko djelo nekog autora koji se te godine javio i zamislio kako on vidi Regius i napravi plakat. I to je stvarno lijepo i napravio sam već i izložbu tih plakata, jer su to stvarno sve mala autorska djela i mislim da je svake godine zaista bio i drugi autor. Što se tiče ove godine javio se jedan super lik i stvarno sam imao sreće u životu s grafičarima. Ove godine je vizual radio Robert Petrov, Šibenčanin koji živi u Zagrebu i radi u jednoj tiskarskoj tvrtki, pa se jako razumije u dizajn, ima puno iskustva i zna kako se radi i to se vidi. Njegovo rješenje je najkonkretnije i do sada najbolje, ima svoju glavu i rep, umjereno je, a opet zanimljivo. I stvarno sam zadovoljan i jako sam mu zahvalan, jer pomaže festu bez naknade, a takvih ljudi je malo, jer svako malo šaljem pozive da se ljudi jave, ali javi ih se stvarno malo, ali ne samo meni. Mladi ljudi se općenito ne javljaju na bilo kakve pozive za kreativni rad i doprinos u kulturi u Šibeniku. Ali mislim da to nije samo u Šibeniku nego i u nekim drugim gradovima. Jednostavno nema mladih ljudi koji bi došli, koji bi s velikom željom, velikom voljom i iz ljubavi radili za festival pogotovo kad ih eto ne možeš platiti. Evo trenutno još uvijek tražim službenog fotografa kojem nudim smještaj, hranu i piće, festivalsku ulaznicu za pratnju i eto mali, ali ipak honorar od 500,00 kn, ali ne mogu naći osobu koja bi radila za ponuđeno. Evo to su neki negativni primjeri kako ne mogu naći ljude, a Robert je pak pozitivan primjer kako ih ipak pronalazim. Negativni primjeri su, nažalost, u većini.

* Hm… Izgleda da ću morati izmijeniti zamišljeni naslov, jer ti si u biti One Man Show. Tužno je što ne nailaziš na više istomišljenika i angažiranih ljudi, koji bi se ozbiljno uključili u organizaciju festivala. Sada sam zapravo zapanjena i fascinirana, ali istovremeno i tužna i u biti ne znam kako bi opisala tu tugu koju osjećam općenito zbog angažiranosti zapravo neangažiranosti ljudi općenito u vasceloj ‘Rvackoj. No, idemo dalje. Daj mi molim te presjek festivala do sada: koliko je bendova do sada nastupalo na festivalu, koliko je bilo posjetitelja ukupno?

Znači do sada se u kontinuitetu održalo šest izdanja Regiusa. Ako ćemo gledati neku matematiku do sada je ukupno nastupalo 60, 70 bendova iz šest zemalja regije. Što se tiče žanrova i tu je Regius specifičan, jer nismo usko orijentirani na jedan žanr kao neki drugi festivali tipa Ultra ili Super uho. Regius je od početka bio festival koji je imao tu široku lepezu alternativne glazbe i ti u dva dana festivala možeš čuti rock, punk, reggae, ska, rap i neki pop i funk su se tu našli. Bude tu i elektronske glazbe opet raznih žanrova kao što su dubstep, drum and base itd. Mislim da smo jedini takav festival čak u Dalmaciji koji fura toliko širok žanrovski, ajmo reći, asortiman. Što se tiče broja posjetitelja brojimo nekih 7000 ljudi koji su do sada posjetili Regius, ali ta posjećenost uvijek varira i to je zajebana stvar u tom poslu, koji je u biti moj hobi, jer ti ne možeš procijeniti broj ljudi. Nekada se jako ugodno iznenadim kao primjerice na zadnjoj Kulturaljci koliko je ljudi sad za Uskrs bilo na Hladnom pivu (15. travnja 2017. op. a.), a na nekim Regiusima za koje sam mislio da će biti vrh, bilo je ful malo ljudi. Ali uvijek je na Regiusu bilo od nekih 600 do 1200 ljudi po večeri u ta dva dana.

* A kako dolaziš do svih tih bendova? Roštaš li You tube? Naputovao si se proteklih godina i povezan si s ljudima odnosno udrugama koje se bave sličnim stvarima. Znam kada smo se zadnji puta družili prilikom festivala FALIŠ 2014. u Šibeniku da su tamo bili i ljudi iz Info zone iz Splita. Funkcionira li tu neka međuudružna suradnja, savjetovanja itd.? I majke ti, kako si ti došao do Repetitora prije nego što je glas o Repetitoru i slava Repetitora u nas pukla na nacionalnoj odnosno regionalnoj razini?!

Vratio bi se kratko na pitanje ljudi koji pomažu oko festivala i naglasio da ipak nije sve tako crno kako se na prvu čini, jer tu uvijek primjerice ima par cura koje volonterski dijele letke po Šibenku, prodaju karte na festivalskom štandu u gradu ili na ulazu festivala, prodaju i festivalske majice tako da skupim ja tu ekipu koja pomaže u odvijanju festivala. Onda postoje i neki lokalni DJ-i koji pristanu puštati na Regiusu za piće, hranu i za par karata tako da nije sve tako crno kako sam možda u jednom trenutku rekao. A bendovi i kako ih ja kužim… Pa od kad znam za sebe uvijek sam pratio tu  neku nepopularnu, nezabavnu muziku i onda sam prvih pet, šest manifestacija dovodio bendove koje sam želio slušati ili sam ih slušao kao mali. Tako sam na primjer doveo Edu Maajku, Bad copy, Hladno pivo, Pshihomodo pop, Zabranjeno pušenje, Stillness, Antenat … U početku su to bili bendovi koje sam htio čuti uživo u svom gradu. A onda poslije kad se povežeš s ljudima i drugim organizatorima i počneš to sve još dublje pratiti, pa preslušavaš te neke male demo bendove. Pitala si me za Repetitor. Njih mi je preporučio jedan kolega organizator koji je organizirao jedan super festival dolje oko Ploča. Repetitor sam prvi puta doveo 2013., jer mi je on rekao “Ima jedan bend iz Srbije i kad ih čuješ, past’ ćeš na guzicu! To ti je nešto najbolje što trenutno postoji live.” I stvarno. Ja ih doveo i uvjerio se u to što je on govorio i još sam ih onda doveo dva, tri puta. A za bendove čuješ svakako. Vidiš ih preko Fejsa, povežeš se s ljudima koji prate scenu i onda nekako jedan drugome savjetujete te bendove.

* U svojoj objavi za medije napisao si za Regius da je to “kraljevski festival s kraljevskim line up-om i  kraljevskom cijenom” i da je to “jedan od najboljih malih festivala u Hrvatskoj”. Koji su to gabariti za male festivale? Pojasni mi te “male” festivale.

Koliko sam ja skužio po tim nekim medijskim napisima kako oni te festivale procijenjuju i raspoređuju. Mislim da je mali festival do pet deset tisuća ljudi, pa neki srednji tako deset do petnaest tisuća ljudi, a veliki festivali oni s više od petnaest tisuća posjetitelja. A Regius… možda je on mali, jer se eto održava u Šibeniku i radi se uglavnom za lokalnu publiku, ali sigurno da nije mali u smislu bendova, jer tu nastupaju, slobodno mogu reći, najjači bendovi iz regije. I sigurno nije mali u smislu produkcije i gdje stvarno masu ulažemo u binu, razglas, rasvjetu i da to sve bude vrhunski. Mi se u biti svake godine i širimo. On je možda bio mali dok smo bili na Jadriji na teniskom terenu, ali zadnjih godina kako smo na području bivše tvornice TEF sada imamo dvije bine, sve ogradimo, imamo i popratni program, hranu, piće, foto booth, snimanje s dronom, dvije kamere i live Facebook prijenose. Tako da u tom nekom smislu nije to sad neki amaterski festival. Regius je dosta jak i profesionalan. A festivali slični Regiusu… mislim da festivali koji se rade tu po Dalmaciji nisu baš u istom rangu s Regiusom što se tiče line up-a i produkcije, ali ima, koliko ja znam, u Koprivnici Rock live festival, koji je dosta sličan Regiusu. Ima Humstock u Humu na Sutli, koji je isto slična fora kao Regius. Ima Urban fest Osijek u Osijeku. Tako da je više takvih festivala na sjeveru. Dalmacija ima svega par festivala i ne znam, možda zvuči prepotentno, ali Regius je u produkcijskom smislu i zbog bendova koji nastupaju barem za koplje bolji od drugih, ali to je ružno govoriti sam za vlastiti festival.

* Udruga P.A.R.K. osnovana je, kako si rekao, da se konačno u gradu dešava nešto mimo mainstream zabave i osim festivala organiziraš i program Kulturaljka. Što je Kulturaljka?

Kulturaljka je program s kojim smo krenuli 2011. godine na proljeće i organiziramo je sedam godina u nizu. Ona nije vezana za nikakav klub i dvodijelna je kulturno-glazbena manifestacija, koju smo organizirali s ciljem dobivanja prostora za kulturno i kreativno izražavanje mladih u Šibeniku, uključivanje mladih ljudi u društveni život i kroz Kulturaljku se borimo za dobivanje prostora koji bi bio Klub za mlade i do sada smo masu toga organizirali. Ona se događa jedan put godišnje i traje jedno mjesec dana, jer ima ta dva dijela: kulturni i glazbeni. Tu budu predavanja, izložbe, tribine i veći koncerti kao što je bio koncert Hladnog piva sada za Uskrs ili na primjer Pipschips&videoclips  2014. godine, a u sklopu Kulturaljke nastupali su i  Urban i Rundek i Majke.

* Ideš Miki! A koliko Udruga P.A.R.K. broji članova i imate li prostor ili je prostor rada tvoj hard, smart phone, riva, plaža, birc?

Udruga broji 10-ak članova. To su ljudi na koje mogu računati i koji mi pomažu neposredno prije i tijekom festivala. Što se tiče prostora udruge, od početka do nedavno, prostor udruge je bio moj stan, kafići ili gdje se već nađemo, moj kompjuter, moj mobitel. Ali ove godine sam iskoristio što su bili izbori, pa je udruga dobila jedan mali prostor u narančastoj zgradi dolje u gradu. To je jedna ruševna zgrada bivše tvornice TEF gdje je grad Šibenik dao jedan kat na upravljanje udrugama tako da sam je i P.A.R.K. dobio jednu prostoriju za koju uopće ne znam ima li 20 kvadrata, koju još nismo stigli urediti odnosno staviti neki kauč, kompjutere, ali nakon 7 godina imamo službeno neki prostor koji moramo malo urediti. Ali tu se ne može ništa konkretno raditi tipa koncerti ili neke kulturne stvari, ali barem je prostor u koji može sjesti 10ak ljudi, popiti pivo i brain storm-ati neke ideje.

* A kako Šibenčani doživljavaju tvoje projekte?

Ima i negativnih i pozitivnih reakcija kao i za sve drugo. Veliki je gušt kada ti se ljudi jave na cesti ili kada se nađeš u nekom društvu, pa kada skuže da ti radiš Regius, Kulturaljku i Membrain festival (još jedan festival udruge P.A.R.K. u kojem Igor sudjeluje kao suorganizator uz Davora Dedića, op. a.), pa ti kažu “A super su ti projekti!” ili kad ti dođu na Membrain ili na Regius, pa mi ljudi daju ruku i kažu mi “Svaka čast što si uspio!” ili “Hvala ti puno što si mi doveo ovaj bend.” Te pozitivne stvari me baš guraju naprijed i daju mi  vjetar u leđa i upravo zbog toga to i radim. A naravno ima uvijek i zlih jezika, pogotovo u Šibeniku. Pokušavam to shvatiti i vjerojatno je to neka ljubomora što sam ja sad ušao u to neko, ne znam kako oni to gledaju, ali u to “njihovo” područje dovođenja bendova, pa sam ja tu doveo masu bendova, koje oni nisu uspjeli, pa ja to sada toliko godina već održavam, što oni nisu mogli, pa ti neki ljudi znaju onda svašta pričati, ne poštuju i čak omalovažavaju i govore da ništa nisam napravio za scenu. A u sedam godina sam doveo  77 bendova, ako se tu uračunaju i koncerti koje sam jednu zimu organizirao kao voditelj programa Kuglane, što vjerojatno nitko tko živi u Šibeniku i tko je Šibenčanin nije do sada napravio. A tko je, to je vjerojatno samo Mate Škugor. U početku mi je to malo smetalo, bilo mi je krivo, ali sada me više ne dira, jer eto ipak se priča o meni, a to je bolje nego da se ne priča  i znači da se za to sve ipak zna i čuje i govori o tome. Ali ima puno više pozitivnog nego negativnog odjeka.

* Spomenuo si Matu Škugora, osnivača  Terranea, za kojeg tvrdim da je najbolji organizator i promotor na “brdovitom Balkanu”, jer je Terraneo bio festivalčina, a  otkrio  nam je  i doveo npr. The National  i xyz drugih bendova. U Šibenik je u sklopu festivala Super uho doveo Einstuerzende Neubauten i meni osobno jako dragog Blixu Bargelda. Poznajete li se Škugor i ti i znaš li što on misli o Regiusu?!

On zna tko sam ja, ja znam tko je on. Išao sam na njegove festivale i, što je za mene  važnije,  on dolazi na moje festivale. Vidio sam ga par puta na Regiusu. Javili smo se jedan drugome, bili smo u back stageu, pričali smo. Super mi je što on ful podržava moj rad. Nikada nije pitao da ga stavim na popis ili da mu dam akreditaciju već uvijek kupi kartu. A i rekao mi je da super radim, da su bendovi super. Znam da je bio na Straight Mickey and the Boys-ima 2013. na Regiusu u prvom redu, kao i 2015. na Debelom predsjedniku za što je rekao da se vratio u mladost koliko mu je to bilo dobro. Tako da mi je baš drago što je i on prepoznao to što radim i što kupi kartu na ulazu i tim činom podržava to što radim. Nastojim da ga ne zovem i ne pilam vezano za neke moje probleme i sranja koja imam, jer znam da je on sigurno u stotinu svojih problema i sranja većima od mojih. Ali kad se sretnemo uvijek popričamo i to sve skupa mi je super.

* Zanima me je li ti ikada itko ponudio poslovnu suradnju tipa da je htio investirati u Regius ili ga čak htio kupiti?

Bila je jedna smiješna situacija na 3. Regiusu kada mi je jednom došao jedan zlatar i rekao da bi on htio kupiti festival i da neka mu ga prodam, ali Regius nije na prodaju. No, to je više bila onako jedna neozbiljna ponuda. Ali nema ljudi koji bi svojim kapitalom uletjeli što bi mene spasilo i omogućilo mi da to sve podignem na još viši nivo i festival bi mogao masu masu  napredovati, jer kad vidim koliko se napravi s ovako malo novaca, mogu samo zamisliti što bi radio s nekim ozbiljnim budgetom. Bilo bi idealno kada bi netko htio uložiti oko 200 do 300 tisuća kuna, što mislim da nisu neki veliki novci nekom jakom sponzoru ili nekom jakom investitoru. Kad bi ja to imao… ne mogu ni zamisliti što bi sve uspio napraviti.

* Ti osim što radiš sve ovo o čemu govorimo, za kruh, mlijeko i stanarinu zarađuješ trenutno u jednoj izdavačkoj kući u Šibeniku, ali ti i studiraš! Upisao si prošle godine management u kulturi na Veleučilištu Baltazar u Zaprešiću gdje si izvanredni student i, koliko znam, prilično uspješno polažeš ispite. Pomaže li ti znanje koje stječeš na tom studiju u organizaciji festivala i svega što radiš kroz udrugu? Je li taj studij uopće dobar ili su ga osmislili za uzimanje love i da se eto naštampaju diplome?

Program mog smjera je super zato jer zaokružuje management i PR i kulturu i marketing i medije. Zapravo sve čime se ja već dugo, dugo bavim. Deset godina sam bio u medijima, sada već sedam u organizaciji manifestacija koje sve to obuhvaćaju. I ja sada imam već masu iskustva u tome, ali bez obzira na njih, faks će mi sigurno dati još neka teorijska i praktična znanja i već sada u biti vidim da mi studij pomaže. Već sada, iako sam tek prva godina, znanja koja sam tamo stekao primjenjujem na Regius i mislim da je super što sam upisao faks. Mislim da ću uz moje dosadašnje iskustvo dobiti još masu znanja i da će mi to puno pomoći u budućnosti.

* A koji je tvoj plan za budućnost?! Želiš li imati neki klub?

U biti da. To je neki moj cilj koji ja ne mogu nikako ostvariti, jer Kulturaljka je pokrenuta s ciljem dobivanja takvog nekog prostora za klub. E sad, ja ne bi htio imati klasičan kafić-klub, jer se bojim da kad bi tako radio, a uvjetovan tim prokletim kunama, morao bi gledati što mi je isplativije, a što ne i onda ne bi mogao raditi onako kako želim. I sama znaš kako je teško kada klubovi žele furati taj neki dobar alternativni kulturni đir i da to nije nimalo lako. Tako da mi nije cilj biti vlasnik kluba, već bi rađe da upravljam nekim kulturnim centrom ili tako nekim prostorom kao što ih ima u Zagrebu, Splitu i u biti u svakom gradu u Hrvatskoj osim u Šibeniku. Eto, volio bi raditi u takvom centru u kojem bi radio na osmišljavanju i realizaciji kulturnih sadržaja. Tu se vidim, jer bi tu mogao raditi s ljubavlju i radio bi dobro. Jedan od razloga upisivanja fakulteta bio je i taj da se za par godina mogu prijavljivati na natječaje za voditelja kulturnih  centara gdje se traži visokoškolsko obrazovanje koje ja sada trenutno nemam bez obzira na moje masovno iskustvo.

* Igore, puno ti hvala na razgovoru. Nadam se da će više ljudi sada čuti za Regius, možda ga i posjetiti ove godine, a posebno mi je drago što su sada malo upoznali i tebe, jer si ti jedan od onih vrijednih i marljivih ljudi koji svojim radom doprinose svojoj sredini i kulturi odnosno obogaćivanju i razvoju ljudi i sredine u kojoj žive. A daj mi molim te još samo reci kako bi ti sam sebe predstavio i molim te uputi poziv da ljudi posjete festival.

Da se predstavim?! Kako bi se predstavio… Ja sam Igor Bergam, student u zrelim godinama. (smijeh, op.a.) Živim i radim u Šibeniku, ali mi je hobi organizacija kulturno-glazbenih manifestacija. Sudjelujem i pomažem u manifestacijama drugih organizatora odnosno udruga u Šibeniku kao promotor, pišem PR tekstove za neke portale, fotkam, prodajem karte, vodim im Facebook stranice i tako. Sudjelujem u dosta cool stvari u Šibeniku. Pozivam svu ekipu koja sad čita Dop magazin da posjete Šibenik u srcu srpnja, 14. i 15. petak i subota, jer ih tu čeka jedan jako super fest, s odličnim bendovima i jakom produkcijom, popratnim sadržajem i programom. Kamp je besplatan i nalazi se 100 metara od festivala i 100 metara do mora u maloj borovoj šumici. Cijena karte je 100 kuna za dva dana za deset bendova i pet DJ-a i stvarno mislim da je to super stvar. Regius se događa skoro u samom centru Šibenika, na 10 minuta je od stare gradske jezgre, tako da ovaj dnevni đir svi mogu iskoristiti za razgledavanje Šibenika za kojeg se zna da je jedan od najatraktivnijih gradova na Jadranskoj obali. Uglavnom ne bi trebali propustiti nikako.  Vidimo se na Regiusu #7 i svi ste dobrodošli!

Igore puno hvala tebi i hvala svakoj čitateljici i čitatelju koji je došao do kraja ovog izdašnog intervjua! Slobodno me potražite na Regiusu No.7. Častim Vas rakijicom! Živjeli svi i veselo i toplo ljeto želim!

Andreja Babić

 

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame